Hrvati iz BiH u Haagu: Znate li da tu gledamo već četvrte Olimpijske igre?
U prvostupanjskoj presudi u Haagu oni su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, od čega Prlić na 25 godina, Stojić, Praljak, Petković na 20, Ćorić 16, a Pušić 10 godina zatvora. Osim što ovaj postupak traje predugo, Haaški tribunal odbio je i njihov zahtjev da ih se privremeno pusti kako bi drugostupanjsku presudu dočekali na slobodi. Piše Slobodna Dalmacija.
Neshvatljivo zdravom umu
A koliko je to dugo, vrlo slikovito su u svom pismu upućenom nedavno iz Haaga kazali oni sami:
"Nas šestorica Hrvata (ne "bosanskih", ne "bosansko-hercegovačkih", ne "hercegovačkih") gledali smo 2004. godine Olimpijske igre u pritvoru u Den Haagu. Ove 2016. godine na istome mjestu gledat ćemo Olimpijske igre u Brazilu. Četvrte po našem uzničkom kalendaru. Tijekom tog vremena brojni ljudi, žene i muškarci, Hrvati iz dijaspore, iz Republike Hrvatske i BiH, slali su nam čestitke za božićne, novogodišnje i uskrsne blagdane..."
Mostarski odvjetnik Josip Muselimović, govoreći o ovom kaznenom postupku bez presedana, kazao nam je kako je Nürnberški proces onima koju su bili krivi u Drugom svjetskom ratu trajao nepunu godinu dana.
- Taj sud utemeljen je u studenome 1945. godine, a u listopadu 1946. godine izrečena je prvostupanjska presuda. Što je trebalo pobiti, pobijeno je, što je trebalo biti obješeno, obješeno je, a ovo drugo poslano je na izdržavanje kazne zatvora. Ovo što se događa s Haaškim sudom zdrav razum, a pogotovo pravnička logika ne može shvatiti.
Da jedan kazneni predmet može trajati čak desetljeće i više. Ne može shvatiti da toliko može trajati pritvor i ne može shvatiti da prvostupanjsku presudu treba čekati nekoliko godina, pa apelacijsku jednako tako, što znači da po ponašanju Haaškog suda jedan proces može trajati čak 20 godina - kaže Muselimović.
Dodaje da ako je to tako, onda je to protivno temeljenim odredbama Ženevske konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda i svim onim protokolima, ima ih 17, a svi oni garantiraju osumnjičenoj osobi pravo na blagovremen krivični postupak.
Haagu sve moguće
- Svi organi koji sudjeluju u ovim postupcima - naglašava odvjetnik Muselimović - dužni su i obvezni postupati sa stajališta žurnosti jer se radi o predmetima u kojima su ljudi lišeni slobode. Što je najtragičnije u svemu - kaže Muselimović - jest to da osobe koje su procesuirane, pa eventualno budu oslobođene kaznene odgovornosti, nemaju pravo na naknadu štete.
- Neshvatljivo je - kaže on - da jedan predmet može trajati tako dugo i da se presuda može čekati po nekoliko godina, a po našem i svakom drugom zakonodavstvu presuda se mora izreći odmah, a ako to nije moguće, u naročito teškim slučajevima u krajnjem roku od tri dana, tako je to u svim zakonodavstvima, naravno osim Haaškog suda.
Ako je moguće da Vojislav Šešelj bude oslobođen kaznene odgovornosti i da njegova destrukcija i pozivanje na ratne sukobe, huškanje na te sukobe, pa i sudjelovanje budu tretirani kao poticaj i hrabrenje onih koji su otišli u druge zemlje ratovati, u ovom sudu očito je sve je moguće - veli odvjetnik Muselimović.
A da iz Haaga nisu uputili javno ovo pismo, vlasti Hrvatske i BiH vjerojatno ih se ne bi se ni sjetila. Šestoricu je Hrvata Haaški sud u svibnju 2013. osudio i "zbog zločina nad Bošnjacima tijekom rata u BiH, osmišljenih u okviru zajedničkoga zločinačkog pothvata", koji je prema navodima presude izveden zajedno s tadašnjim čelništvom Republike Hrvatske, na kojemu su bili predsjednik dr. Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak te načelnik Glavnoga stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko.
Preglasavanje u vijeću
Valja podsjetiti kako je tročlano sudsko vijeće preglasavanjem odlučilo da je sukob u BiH bio međunarodni. Nažalost, svih proteklih godina vidljiva je nezainteresiranost službene politike u Hrvatskoj za optužnicu protiv šestorice Hrvata, koja je bila sastavni dio optužbe i protiv hrvatskoga državnoga vrha. Od samog početka država nije izdvajala novac za njihove odvjetnike već ih plaća Haaški tribunal.
Potvrdi li, pak, on sadašnju presudu spomenutoj šestorici, u povijesti će ostati zabilježeno da je samo Republika Hrvatska bila uključena u udruženi zločinački pothvat i agresiju na drugu zemlju, BiH, s ciljem pripojenja dijela njezina teritorija.