FOTO  HRS: Ne-Pošteno govoreći

Emisija „Pošteno" emitirana na FTV-u dana 23.10.2017. je dokaz kako JRTVS opetovano krši ovaj članak, te osjećamo obvezu reagirati na pojedine tvrdnje iznesene u toj emisiji.

Gost u emisiji Anto Nobilo je izjavio, a urednica emisije Duška Juričić ponovila u više navrata, kako je „nedvojbeno Haški sud utvrdio kako se u BiH radilo o međunarodnom sukobu i direktnom uplitanju Hrvatske u sukob". To ne odgovara istini, a budući da se pri pozivanju gostiju nije poštovalo načelo pluralizma, u trenutku izjavljivanja nitko nije bio u prigodi replicirati na neistinito informiranje. FTV se ponovno stavila u službu političke propagande. Po čemu izrečene tvrdnje nisu istinite?

Naime, u predmetima Rasim Delić i Sefer Halilović koji govore o sukobima HVO-a i ABiH apsolutno nigdje ne postoji spomen postojanja „međunarodnog sukoba". U predmetima Hadžihasanović-Kubura-Alagić, u paragrafu 28. Sud ide korak dalje, pa izrijekom tvrdi kako se radi o „unutarnjem sukobu". U pravomoćnoj presudi u slučaju Kordić-Čerkez, paragrafi 355., 359. i 360. jednako tako izričito govore kako „nijedan razumni presuditelj o činjenicama ne bi mogao zaključiti da je Hrvatska direktno intervenirala u oružanom sukobu", te kako „Činjenica da su pripadnici HV-a služili u HVO-u ne znači nesumnjivo i to da su oni tamo bili po direktnom naređenju Hrvatske".

Činjenica je isto tako kako pravosudna presuda u slučaju Blaškić u paragrafima 171. i 185. govori o tome kako „žalitelji u žalbi ne osporavaju konstataciju kako je sukob bio međunarodni". Sud dakle ne govori kako je „sukob bio međunarodni", nego kako „žalitelj to ne osporava", pa tvrdnja ostaje kao takva. Znajući kako je baš Anto Nobilo bio Blaškićev odvjetnik koji u žalbi nije osporavao međunarodni sukob, Nobilo s tvrdnjama izrečenim u emisiji, ali i ranije, ne čini ništa drugo nego pere ljagu nestručnosti sa svoga imena.

Naime, vjerovali ili ne, krunski dokaz Tužiteljstva o postojanju međunarodnog sukoba je dokument, tek kasnije evidentiran u slučaju Kordić-Čerkez pod brojem Z2404.1, a kojim se zapovjedništvo 4. Brigade HV-a obavještava kako je: „Stanko Posavac iz Uskoplja/Gornjeg Vakufa, sin Frane Posavca iz Gornjeg Vakufa ubijen snajperskim hicem u borbama između HVO-a i ABiH u Gornjem Vakufu". Budući da je, dakle, Stanko bio pripadnik 4. brigade HV-a, Tužiteljstvo je zaključilo kako se radi o direktnom uplitanju Hrvatske u sukob, iako je iz samog dokumenta vidljivo kako je Posavac poginuo u svom rodnom mjestu i u borbama između HVO-a i ABiH. Ako je to „direktna intervencija i međunarodni sukob" što bi onda trebao biti odred „El Mujahid" gdje su bili državljani Egipta, Arapskih Emirata, Irana i dr.?
Dakle, Nobilu nije bilo čudno što Tužiteljstvo za čovjeka rođenog i ubijenog u Gornjem Vakufu tvrdi da se radilo o međunarodnom sukobu, pa se ili zbog nestručnosti, ili zbog činjenice da se ponio izdajnički prema Republici Hrvatskoj, nije uopće žalio na to. Tek u kasnijim predmetima pobijen je ovaj suludi dokazni materijal, ali je ljaga ostala.

Dalje, budući da urednica, koja se pristrano priklonila mišljenju Nobila, sebe pravda kako ona nije pravnica, kopirati ćemo joj ovim putem ispod definicije međunarodnog sukoba Suda u Haagu.
Za postojanje međunarodnog sukoba potrebno je zadovoljiti jedan od dva glavna uvjeta, a to su:

1. Direktna vojna intervencija;
2. Sveukupna kontrola, koja je sastavljena od: a) planiranja, pripreme i provedbe vojnih operacija;
b) logističke potpore.

Tezu o direktnoj vojnoj intervenciji je pobio sami Haški sud u predmetu Kordić-Čerkez, tako da prvi uvjet otpada. Znajući kako su za vrijeme rata u Republici Hrvatskoj bila 4 vojno logistička središta ABiH, kao i nekoliko baza za vojnu obuku pripadnika ABiH, znači li to kako je Republika Hrvatska direktno intervenirala i međunarodno se sukobila, ali na strani Armije BiH?

Stvari koje ovdje navodimo su opće poznate svakome iole upućenom u tematiku procesa u Haagu, međutim ne uklapaju se u politiku crno bijelog pogleda na događaje u ratu i okrivljavanja uvijek istih za sve zlo koje se tada događalo. U tome prednjači JRTVS BiH. Nekome tko se ne uklapa u tu političku propagandu, na JRTVS-u jednostavno nema mjesta.

Na žalost, ova praksa se godinama ponavlja, jednako kao što se godinama ponavlja kako je Hrvatima u BiH potreban istinoljubiv i nepristran TV kanal u sklopu JRTVS-a koji ne bi gledao na informiranje kroz prizmu jednostrane političke propagande. Ako nekome još uvijek nije jasno zašto na tome inzistiramo, neka pogleda ne samo spomenutu emisiju, nego cijeli informativni program Federalne televizije.

Hrvatska republikanska stranka