HIPERPRODUKCIJA ŽALBI Borci protiv korupcije zbog naknada ruše natječaje

Sektor javnih nabavki u Bosni i Hercegovini zahvatila je hiperprodukcija žalbi koju su izazvali profesionalni žalitelji. Problem dobiva obrise pandemije pa stručnjaci predlažu hitne izmjene zakona, dok nadležni pojedine odvjetnike prijavljuju tužiteljstvu.

Riječ je o malim tvrtkama koje dnevno prate na stotine natječaja i traže najmanju grešku na osnovu koje se žale ugovornom organu. Ako se njihova primjedba uvaži, odvjetnicima koji ih zastupaju pripada naknada koja se u zavisnosti od entiteta kreće od 280 do 560 maraka.

Upravo ta naknada im je jedini cilj jer se nakon uvažene žalbe gotovo nikada ne javljaju s bilo kakvom ponudom vezanom za javnu nabavku, što po ocjeni sugovornika CAPITAL-a jasno pokazuje da nemaju interes za sudjelovanje u postupku.

Činjenicu da ih zakon ne ograničava u broju žalbi, niti obvezuje po pitanju dostavljanja ponuda profesionalni žalitelji su iskoristili i pokrenuli biznis koji im svakog mjeseca donosi redovne prihode.

Oni u tome ne vide ništa sporno. Pojedini čak sebe predstavljaju kao borce protiv korupcije i korektivni faktor, a nadležne pozivaju da ih sankcioniraju ako rade bilo kakvo kazneno djelo.

Žale se na sve i svašta

Zanimljivo je da su se neki od njih prije nego što su se upustili u ovu priču zagovarali jasna i poštena pravila igre te novi Zakon o javnim nabavkama koji danas obilato koriste.

Igor Vukajlović je bivši tajnik udruženja “Tender”, nevladine organizacije koja se zalagala za transparentno i efikasno provođenje javnih nabavki, a danas direktor tvrtke “FCT” Banja Luka.

Ovo poduzeće, čija je osnovna djelatnost poslovno savjetovanje je osnovano u veljači 2021. godine, a preko odvjetnika Željka Višića, žale se doslovno na sve i svašta.

Višić je u ime FCT-a podnosio žalbe kod nabavki lož ulja, vodovodnih cijevi i priključaka, prehrambenih proizvoda, klima uređaja. Žalili su se i u postupcima nabavke dijelova za rudarsku mehanizaciju, nabavku mesa, elektroinstalacijskog materijala, toplovodnih kotlova, ali i za održavanje fiskalnih uređaja i slično.

Ugovorni organi koji su odbijali njihove primjedbe, po automatizmu koji propisuje zakon, žalbe su prosljeđivali Kancelariji za razmatranje žalbi (KRŽ) BiH. Podaci govore da je za par godina postojanja “FCT-a” do KRŽ-a došlo čak 650 žalbi.

Međutim, većinu njih ovaj organ je odbio jer nije bila uplaćena naknada za pokretanje postupka.

Dobro upućen izvor CAPITAL-a pojašnjava zašto se to događa.

“Žaliteljima je cilj da se sve okonča u prvostupanjskom postupku kod ugovornog organa. Kada se žalba proslijedi KRŽ-u potrebno je platiti naknadu koja nekada ide i do deset tisuća maraka. To im je puno novca gdje ne žele riskirati pa odustaju jer imaju sasvim dovoljno nabavki u sustavu na koje se mogu žaliti, a za koje imaju sve pripremljeno s obzirom na to da se time profesionalno bave”, kaže naš izvor.

Vukajlović nije želio razgovarati za CAPITAL o svojim poslovima, kao ni odvjetnik Višić.

Zanimljivo je da je Vukajlović dok je bio član udruženja “Tender” često kritizirao Zakon o javnim nabavkama BiH i ukazivao na njegove manjkavosti.

Tvrdio je da korupcija u javnim nabavkama godišnje odnese više od milijardu maraka, te zagovarao veće kazne za brojne propuste u ovim procesima.

Također, smatrao je i da je neophodno povećati nivo transparentnosti. Sustav javnih nabavki poznaje veoma dobro što govori i podatak da se nalazi na popisu ovlaštenih predavača na stranici Agencije za javne nabavke BiH.

“Tjeramo ih da rade po zakonu”

„FCT“ je samo jedna od tvrtki koja se posvetila žalbama na javne nabavke.

Svojim prigovorima javna poduzeća i ustanove u BiH u posljednje vrijeme zatrpavaju poduzeća u vlasništvu Adisa i Jasmine Kulačić iz Zenice, a preko odvjetnika Adnana Hodžića, koji je također iz ovog grada i koji je prema saznanjima CAPITAL-a prijavljen nadležnom tužiteljstvu.

Tvrtku „Derman Company“ osnovali su u svibnju prošle godine, a za samo devet mjeseci preko 200 njihovih žalbi je stiglo u Kancelariju za razmatranje žalbi BiH.

Druga njihova tvrtka „Kula mont“ osnovana je 2017. godine. KRŽ je do sada zabilježio 280 njihovih žalbi.

Iz rješenja KRŽ-a se vidi da su se žalili u postupku asfaltiranja ulice u Bugojnu,  nabavke mini dampera u Posušju, prehrambenih proizvoda po đačkim domovima, nabavke ogrjeva za osnovne škole, kupovinu uredskog materijala, ugradnju stolarije, sanaciju krova.

Vladi Republike Srpske su se žalili na tender za periodični pregled opreme, i sustav protupožarne zaštite te provjeru znanja zaposlenih.

Skoro svi zahtjevi su odbijeni jer nisu uplaćene naknade za pokretanje postupka.

S druge strane, iz gospodarskih registara je vidljivo da su preko „Kula mont-a“ uspjeli naplatiti troškove žalbenog postupka sportskom centru „Salih Omerčević“ u Cazinu, dječjem obdaništu „Edina Čamdžić“ u Kladnju, gradskoj toplani „Bijeljina“, Elektrotehničkoj školi „Nikola Tesla“ u Banjoj Luci i drugima.

Preko tvrtke „Derman Company“ odvjetnik je naplatio troškove u žalbama kod nekoliko osnovnih škola, ali i državne Obavještajno - sigurnosne agencije (OBA) BiH.

Propusti ugovornih organa su često banalni.

Primjera radi, općina Pelagićevo im je prihvatila prigovor za javnu nabavku gdje se tražio izvođač za rekonstrukciju puta.

U pripremi natječajne dokumentacije u ovoj lokalnoj zajednici nisu naveli mogućnost da ponuđač ima zaključen sporazum o reprogramu obveza, a što je Zakonom o javnim nabavkama BiH jasno navedeno.

Dobro uigrani žalitelji su to primijetili, a ugovorni organ im je prihvatio žalbu i prihvatio njihov zahtjev za isplatu 450 maraka troškova žalbenog postupka.

Jasmina Kulačić, direktorica u obje obiteljske tvrtke smatra da problem nije u njima već u ugovornim organima koji ne rade po zakonu.

Tvrdi da je njihov jedini cilj da ugovorne organe natjeraju da rade po zakonu kao i da je dobar dio tendera naštiman.

Otkriva i gdje pronalaze osnovu za pisanje žalbi.

„Mnogi zahtjevi u natječajnim dokumentacijama jasno ukazuju na to tko je potencijalni pogodni izvođač ili ponuđač. Zahtjevi poput licenci izdanih samo u Federaciji BiH ili RS, ili u određenoj županiji, obvezan obilazak radilišta, benzinska crpkama udaljena do jednog kilometra od ugovornog organa ukazuju na to da pravo za sudjelovanje na tom natječaju imaju samo ponuđači s tim izdanim licencama i s navedenog teritorija. Zar zakon ne bi trebao dati jednaku mogućnost, transparentnost i sigurnost svim ponuđačima“, kaže ona.

Smatra da su ugovorni organi isključivo krivi za žalbe koje dobiju.

„Da ne koriste gore navedene klauzule izričito radi pogodovanja određenim dobavljačima potrebe za žalbu ne bi bilo. Oni natječajne dokumentacije sastavljaju po sustavu „copy – paste“, pa onda iz postupka u postupak imaju istu povredu zakona. Iako usvoje žalbu iz jednog razloga povrede, ista povreda im se ponovi već u sljedećem postupku. Bezbroj je primjera gdje smo svojom žalbom natjerali ugovorne organe da javne nabavke provode u skladu sa zakonom“, kaže Kulačićeva.

Opravdanje za svoje postupke našla je i u Zakonu o kaznenom postupku, a tvrdi da je zbog svega ugrožena njena privatnost, ali i sigurnost djece i obitelji.

„Ako je moja odgovornost ta da sam krivac iz razloga sto prijavljujem one koji ne rade po zakonu, prihvaćam istu“, zaključuje ona.

Agencija: Zakon se izigrava, sačuvat ćemo integritet javnih nabavki

U Agenciji za javne nabavke (AJN) BIH kažu da su svjesni eskalacije problema te poručuju da će sačuvati integritet javnih nabavki.

Kažu da je analizom uočeno da odvjetnici u ime tvrtke izjavljuju veliki broj žalbi kojima nije za cilj da se ispravi neka greška u natječaju i dobije ugovor, već da se natječaj uspori te da se eventualno naplate troškovi podnošenja žalbe.

„To neminovno dovodi do toga da se postupak nabavke, očito nepravedno i neopravdano, odugovlači i odlaže, što izaziva mnogobrojne negativne posljedice za javna sredstva i njihove korisnike, na svom razinama u Bosni i Hercegovini, kao što su odlaganje izgradnje infrastrukturnih objekata, nedostatak lijekova i medicinske opreme, nemogućnost pružanja zdravstvenih i drugih usluga, i slično“, upozoravaju u agenciji.

Kažu da se s ovim problemom pored njih moraju pozabaviti i nadležna tužiteljstva, gospodarske i odvjetničke komore, Konkurencijski savjet BIH, Kancelarija za razmatranje žalbi BIH, Sud BIH i drugi.

„U cilju zaštite integriteta sustava javnih nabavki i zaštite javnih sredstava od zloupotreba, te zaštite kodeksa profesija, kao i zaštite zakona, pozivamo ugovorne organe, ponuđače, odvjetnike, civilno društvo, medije, a koji imaju saznanja, informacije i dokaze o navedenim situacijama „profesionalnih žalitelja“, da iste službeno, s dokazima, dostavljaju kako Agenciji, tako i neposredno svim relevantnim institucijama s ciljem borbe i suzbijanja naznačene pojave i fenomena“, poručili su iz Agencije.

Neophodne izmjene zakona

Banjolučki odvjetnik Dražen Vidaković koji je odlično upućen u sustav javnih nabavki u razgovoru za CAPITAL iznosi nekoliko prijedloga za rješenje ove problematike. Svi su vezani za izmjene Zakona o javnim nabavkama BiH.

Za razliku od postojećeg stanja, KRŽ bi po njemu trebao biti bio prva adresa za žalitelja, a ne ugovorni organ.

Dodatno, KRŽ bi trebala biti dužna da istovremeno s prijemom žalbe obavijesti o tome i ugovorni organ zbog suspenzivnog djelovanja žalbe.

Druga izmjena se tiče toga da se žalitelj obveže da uz samu žalbu priloži i dokaz o uplaćenoj naknadi za pokretanje postupka i obvezu KRŽ-a da žalbu odbaci ako uz nju nije priložen dokaz o uplati bez pozivanja žalitelja da je dopuni.

Treća izmjena se tiče člana 108. stava (6) Zakona koji, između ostalog, propisuje da je naknada nepovratna u slučaju neosnovane žalbe. Prema Vidakoviću, odredbu treba preformulirati na način da se uplaćena naknada vraća samo u slučaju osnovane žalbe.

Po njemu, to je ključan momenat za smanjenje žalbi.

“Po sadašnjoj regulativi, provjeru je li naknada uplaćena može izvršiti samo KRŽ, a ne i ugovorni organ preko kojeg se žalba upućuje. U takvoj situaciji, žalilac ne trpi nikakve štetne posljedice izjavljivanjem žalbe sve dok KRŽ meritorno ne odbije žalbu kao neosnovanu gdje onda žalitelj gubi pravo na povrat uplaćenih sredstava”, pojašnjava on.

Vidaković navodi da trenutno ne postoji način da se prinudno naplati naknada za pokretanje žalbenog postupka, a da je uplaćena naknada nepovratna samo u slučaju neosnovane žalbe, pa samim tim žalitelj praktično može i odustati od žalbe što u konačnici neće dovesti ni do jedne štetne posljedice po njega.

“Ako bi se žalitelj obvezao da prije pokretanja žalbenog postupka uplati naknadu za pokretanje žalbenog postupka, da dostavi dokaz o tome uz žalbu, i ako se uplaćena naknada vraća samo u slučaju ako je žalba osnovana, profesionalni žalitelji će ostati bez jedinog oružja koje imaju, a to je nedostatak štetnih posljedica zbog nesavjesnog izjavljivanja žalbi”, zaključuje Vidaković.

Inače, Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima uvjerljivo najviše izjavljenih žalbi od svih zemalja u okruženju.

Godišnji izvještaji rada KRŽ-a pokazuju da je od donošenja Zakona iz 2014. godine svake godine rastao broj zaprimljenih žalbi, te u posljednjih nekoliko godina KRŽ zaprima preko 3.500 žalbi godišnje.

Posljednji raspoloživi podaci vezani su za 2022. godinu u kojoj je primljeno njih 3.721.