Fra Jelečeva mediokritetska propaganda

Mediokracija nije vladavina mediokriteta, nego vladavina posredstvom sredstava informiranja (medija).

Zbog toga nam nikako nije jasno čemu ili komu mogu poslužiti ovakve izjave i forsiranje osobnog mišljenja jednog fratra koji se u životu opredijelio prije svega za vladavinu kraljevstva Božjega.

U posljednjem broju časopisa "Posavina", u broju 17,od rujna 2010. ponovno smo svjedoci medijskog siledžijstva od strane jednog fratra. Crkva bi se konačno trebala očitovati o pojedinačnim istupima ovakvih fratara koji sebe pretvaraju u osobne mediokritetske glasnogovornike.

Fra Jeleč gledano iz kuta filozofije kao da je zadovoljnan svojom pameću (pravi intelektualac to nije I svjestan je da nikada nemože niti biti), vrijeđa ga kao intelektualca (ako to jeste) označavanje da svaki čovjek prema anatomiji glave ima plići ili uži mozak (kad je to neizbježno samim poređenjem i razvijenosti i mogućnosti različitih mozgova) ali on to opet nikako nemože da prihvati nego uporno forsira I tone u svoje jednoumlje.
Jednostavno rečeno kao nekakav pijanac koji tog trenutka iako svjestan da netrezveno razmišlja , ipak ima nabildanu svijest o sopstvenoj vrijednosti i zbog hijararhije nema ni kritike ni želje da se preispituje u tom trenutku...
On svoj hijararhijski položaj ocjenjuje po maksimumu u nekom trenutku , vjerojatno iz želje (pošto se želja u kapitalizmu forsira do iznemoglosti) i prelazi u stereotipno i arhitipno razmišljanje, a što je dokaz razmišljanje atipično za jednoga istinskog fratra...

Ponovno je Jeleč iznio niz samodemantirajućih gluposti o padu Posavine kao I posljednjih mjeseci po raznim portalima I tiskovnim medijima. Prvo ako pažljivo pročitate plasira Tus-ov intervju u kojem ne uzima činjenicu das u prije rušenja mosta snage HV-a već bile u BiH a onda I povlačenjem bez zapovijedi preko njega u HR te kao citira njegov žal za rušenjem mosta “preko kojeg su željeli poslati snage za obranu grada” kao da te snage tamo tek trebaju pristići. Čak priznaje da je I Tus-u Tuđman izjavio da nije znao za rušenje mosta tj. Nije bio upoznat sa svime nedopuštajući sebi kao intelektualac da shvati da se pouzdano zna i da su i Tuđmana pojedinci debelo lagali I slali mu fingirana izvješća. Tuđman je znao za neke prijevare pa se puk jako uvrijedio kad ga je nazvao “stokom sitnog zuba”. Nejasno je i da više od 10 godina od njegove smrti nema tog "Gotovca" da ustroji tu jadnu nam i jalom podrivenu Hrvatsku. Poslije toga Jeleč bezobrazno povezuje oslobađanje Drvara, Glamoča i dr. mjesta sa Posavinom kao stoljetnim hrvatskim ognjištima. Tu se pretvara u pravog pijanca ili lošeg povjesničara iz niskih pobuda jer je jasno da su se ti krajevi oslobađali prioritetno zbog stvaranja preduvjeta za oslobađanje i formiranje obruča oko Knina te konačne deblokade juga Hrvatske kao I stvaranja preduvjeta za ostale operacije na jugu. U intervjuu po njemu je svatko obavještajac I plaćenik ako nemisli onako kako on to govori ufuran u Robin Hoodov-ski look na koji mogu pasti još samo nevine framaške tinejdžerice. Prenosimo dio sramotnog intervjua koji govori o tome:
Posavina: Posavina je u ratu na većem svom prostoru uništena, razorena, podijeljena i raseljena. U tome su sudjelovale stranke koje su i sada na vlasti. Često se mogu čuti vrlo kontradiktorni stavovi o tomu što se dogodilo s Posavinom u ratu?

Fra Petar: Stvari oko sudbine naše Posavine su više nego jasne onomu tko želi vidjeti istinu, a onomu tko ne želi, teško je bilo što dokazivati. Jerko Zovak je napisao odličnu knjigu o ratu u Bosanskoj Posavini gdje je dokumentirano i činjenično dokazao sramotnu ulogu hrvatske politike u Bosanskoj Posavini. O tomu su zadnjih 18 godina više puta u svojim intervjuima govorili trojica generala hrvatske vojske: Petar Stipetić, Anton Tus i Martin Špegelj. Neki dan sam pročitao još jedan odličan intervju generala Tusa u kojem je zapravo u nekoliko rečenica sve kazano o sudbini Bosanske Posavine, a zbog važnosti tog teksta, ja ću ga ovdje doslovno citirati:
„Najdrastičniji primjer ‘duple linije zapovijedanja’ bio je dogovor o Bosanskoj Posavini. Pokušavali smo održati Posavinu i uspjeli bismo, ali Šušak se već u svibnju bio nagodio s Karadžićem. Na jednom sam sastanku pokrenuo pitanje pada Bosanskog Broda. Pitao sam izravno predsjednika Tuđmana zašto je srušen most preko kojeg smo željeli poslati snage za obranu grada, te po čijoj su se odluci izvlačile naše snage. Ni za jednu od tih odluka ja nisam znao! No, kratko mi je rečeno da su naše snage srušile most. A Tuđman je samo rekao da ni on nije bio upoznat sa svime! No, siguran sam da je bio. Bila je to vrlo mučna situacija“. Kada se pak poslije „Oluje“ krenulo u oslobađanje krajeva po BiH, general Tus je upitao Tuđmana zašto se konačno ne krene u povratak Bosanske Posavine, na što mu je Tuđman rekao: "Tus, Vi opet želite mijenjati političke odluke".

Dakle, Šušak i čitav tada vrlo jaki i utjecajan hercegovački lobi okupljen oko njega i Mate Bobana su skupa s Tuđmanom izdali Bosansku Posavinu jer ih je zanimala samo Hercegovina i njezino priključenje Hrvatskoj. Šušak se, po svjedočenju generala Tusa, već u svibnju 1992. godine dogovorio s Karadžićem, a Tuđman je u svoj svojoj „genijalnosti“, nakon „Oluje“, umjesto brige za Posavinu, krenuo u vraćanje „stoljetnih hrvatskih ognjišta“ po Drvaru, Mrkonjiću, Grahovu, Glamoču, Šipovu, sve kako bi podebljao Hercegovinu i hrvatsko zaleđe nauštrb jednog od najbogatijeg i najplodnijeg dijela BiH. Tuđman je bosansko-hercegovačke Hrvate, koji su mu tako naivno vjerovali, izdao i prevario i za mene kao bosanskog Hrvata i čovjeka koji se bavi historijom on predstavlja jednu od najnegativnijih osoba u našoj povijesti. Tito, Pavelić i Tuđman su svaki na svoj način unesrećili narod iz kojega su potekli. Sam Tuđman je početkom devedesetih godina imao na raspolaganju neviđeni altruizam i silnu energiju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH, imao je u tome i veliku pomoć bošnjačkog naroda, no sve je to jeftino prokockao i samo ga je smrt spasila od toga da mu hrvatski narod ne okrene leđa i da ne završi u Hagu. Stranka i on sam su bili na koljenima – izgubio bi vjerojatno oboje izbore (i parlamentarne i predsjedničke) i veliko je pitanje bi li on uopće htio priznati njihove rezultate. Neki dan sam u jednom intervju spomenuo kako je jedna od najvećih neistina koja se širi iz kruga Tuđmanovih obožavatelja često ponavljana teza: „da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Hrvatske“. Osobno pak smatram da nije bilo Tuđmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske, što bi imalo pozitivne efekte i na našu zemlju. Da je Hrvatsku, recimo, vodio jedan Vlado Gotovac, ona bi već bila članica Europske unije i imala biznatno manje problema nego što ih ima danas.

Nakon Tuđmana, Šuška, Bobana, četnika, sada i amerikanci i „neke europske države“ imaju svoju ulogu u prekrajanju BiH povijesnom nepravdom:

......Ukoliko se pak Amerikanci najesen aktivno i s čvrstim načelima pravičnosti uključe u razgovore o ustavnim promjenama u BiH, mogući su određeni pozitivni pomaci i za Posavinu, jer od njih se očekuje da isprave vlastitu grešku zvanu Dayton. Ako to pak bude prepušteno nekim europskim državama koje su i do sada ovdje vodile glavnu riječ i koje su, po svjedočenju samoga Raffija Gregorijana, štitile Dodika i RS i ukoliko se Amerikanci budu ponašali kao zadnjih nekoliko godina, od tih promjena ne treba očekivati ništa dobro i vrlo je izgledno cementiranje sadašnjeg stanja, uz male kozmetičke promjene u funkcioniranju nekih institucija....

O Hrvatskoj politici u BiH Jeleč iznosi niz neistina neuzimajući u obzir bolnu istinu da nije bilo Hrvatske i njene politike BiH nebi niti postojala a egzodus i pokolji bili bi daleko veći drastičniji.Hrvatska je obranila sa HVO-om poveći dio današnje Federacije BiH, cijelo vrijeme je snabdijevala logistički a o zaprimanju izbjeglih i raseljenih da i ne govorimo.Između ostaloga komu tumačiti činjenice kontra izrečenih gluposti.

Fra Petar: O hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini bi se moglo daleko i naširoko govoriti, a dijelom sam gore odgovorio na Vaše pitanje. Kada se ozbiljno proanalizira ovih dvadeset godina od kada Hrvate u BiH predstavlja HDZ, mogu se lako vidjeti katastrofalni rezultati te politike. To je za bosanske Hrvate zaista stranka više nego opasnih namjera. I članovi iz drugih hrvatskih stranaka snose dio svoje odgovornosti za ovo stanje, ali je njihova odgovornost kudikamo manja od one HDZ-a jer oni jednostavno nisu bili na vlasti toliko dugo koliko je to bila ova stranka, niti su imali novac, medije i utjecaj kakav je imala „stožerna stranka svih Hrvata“. HDZ BiH je kao Tuđmanova i Šuškova ispostava hrvatskog HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH, one koje nije fizički uspjela preseliti u „maticu“ Hrvatsku, učinila je da se mentalno isele iz nje tako da se ovdašnji Hrvati više organiziraju za izbore u Hrvatskoj nego u vlastitoj domovini, bolje poznaju zemljopis i povijest Hrvatske nego BiH. Smatram kako ni komunisti u svojih 45 godina vladavine nisu ni izbliza nanijeli toliko štete Hrvatima koliko je to učinio HDZ koji ovih dana slavi dvadeset godina svoga postojanja. Odgovorno tvrdim da bi Hrvati u BiH bili u kudikamo boljem položaju, da bi ih većina i dalje živjela na svojim ognjištima da se ta stranka nije nikada ni pojavila.

Velika urota velikih filozofa,obavještajaca i nacionalista prijete fra Jelečovoj „istini“:

Fra Petar:Iz HDZ-a BiH i nekih tzv. neovisnih udruga građana koje predvode „veliki filozofi“ i „obavještajci“ Hrvate sada plaše Željkom Komšićem i traže formiranje trećeg entiteta ili kako ga oni zovu „četiri federalne jedinice“ (tri – plus distrikt Sarajevo), govore kako Bošnjaci ne mogu birati hrvatskog člana predsjedništva, a od Dodika i Srba traže da oni podrže njihova člana. Bilo je donekle tragikomično pročitati reakciju Dušanke Majkić iz SNSD-a koja je neki dan održala „lekciju“ Borjani Krišto jer se ova našla u Kninu na proslavi obljetnice „Oluje“. Poručila joj je da pripazi što radi i govori, inače bi mogla ostati bez podrške srpskih glasača. Za čelnike HDZ-a BiH i članove nekih „neovisnih“ hercegovačkih udruga formiranih u zagrebačkoj hladovini, Republika Srpska nije više nikakav problem, nego poželjan partner u daljnjoj razgradnji ove zemlje. Priča o Željku Komšiću i trećem entitetu je zapravo pokušaj spašavanja HDZ-a BiH i propale hrvatske politike zadnjih 20 godina, politike pljačke i nepotizma, mržnje prema Bosni i svemu bosanskome, otimačine narodnog blaga i manipulacije ljudskom patnjom i nesrećom.

Tako govori jedan fratar na sramotu Hrvatskog naroda. Iz toga razloga apeliramo na crkvene poglavare da se ograde od ovakvih fratara u svojim redovima. Apel stiže iz dijela Posavine od strane velikog broja ljudi koji stranački ne misle samo kao i HDZ (bilo koji), ali koji se neslažu sa ovakvom Jelečevom mediokritetskom propagandom koji seže u povijesno iskrivljavanje istine i blaćenje časnog dijela Hrvata i u BiH i u Hrvatskoj.

Darko Dominiković/posavski-obzor.info