FOND NE MOŽE SVE SAM Pacijenti s karcinomom u BiH suočeni s nestašicom lijekova, sve češće mladi obolijevaju

Iako ne postoji registar na državnoj razini, liječnici ističu da je broj oboljelih od karcinoma u Bosni i Hercegovini (BiH) u porastu. Posebno zabrinjava činjenica da je sve veći broj mladih osoba koje obolijevaju. 

Međutim, iako broj oboljelih raste, sredstva u Fondu solidarnosti nisu dovoljna te, nažalost, neki od naših sugrađana umiru na listama čekanja. 

Prosječna godišnja stopa porasta broja korisnika Fonda solidarnosti iznosi 9 posto, zbog čega je konstantno potrebno prilagođavanje sredstava.

Iz Proračuna FBiH odobrena su sredstva u iznosu od 50 milijuna maraka za programe Fonda solidarnosti, što uključuje lijekove i preglede.

Nedovoljna sredstva

"Planirana sredstva u 2024. godini nisu dovoljna za zadovoljavanje potreba za liječenjem svih pacijenata te iz tog razloga ne možemo osigurati pravovremenu terapiju za sve pacijente", kazali su za Klix.ba iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja (ZZOiR) FBiH.

Ističu da je svakodnevni problem i nestašica lijekova, među kojima su i citostatici, kako na Kantonalnoj esencijalnoj listi, tako i na Federalnoj bolničkoj listi lijekova.

Iz Zavoda nam kažu da su razlozi višestruki, poput kašnjenja u proizvodnji pojedinih lijekova, nemogućnosti uvoza od strane dobavljača, problema kod interventnog uvoza neregistriranih lijekova, za koje je potrebno dobiti dozvolu uvoza od Federalnog ministarstva zdravstva, kao i kontrole serije u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva.

"Osim svega navedenog, čest problem s kojim se Zavod susreće predstavljaju i dugotrajni postupci javnih nabava. Lijek koji možda trenutno nedostaje u zdravstvenim ustanovama može već sutra biti isporučen, a sljedeći tjedan se može prijaviti nestašica drugog lijeka. Trenutno postoji prijavljena nestašica nekoliko citostatika, a za neke je obavijest stavljena i na stranici Agencije za lijekove i medicinska sredstva, a razlog su naveli kašnjenje u proizvodnji lijeka zbog globalno prekinutih lanaca opskrbe, kašnjenje proizvođača u proizvodnji, kao i kašnjenje u proizvodnji serija namijenjenih BiH tržištu zbog reorganizacije u proizvodnji i povećanih potreba", govore nam.

Predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke "Renesansa" Enida Glušac kaže za Klix.ba da je poslala upit ZZOiR-u u kojem traži podatke o tome koliko je sredstava potrebno da bi se izmirile sve liste čekanja.

"Također, tražimo podatak koliko je trenutno pacijenata na listama čekanja, razvrstano po kategorijama. Još nismo dobili nikakav odgovor. Ono što je evidentno jest da broj pacijenata raste i da je sve više ljudi na listama čekanja", kaže nam Glušac.

Nestašica lijekova

Dodaje da je Zavod ove godine zbog manjka sredstava izdvojio 11 milijuna maraka manje nego što je stvarno utrošeno prošle godine.

Pozvala je predstavnike vlasti da zdravstvo konačno stave među prva tri prioriteta.

"Trenutno se nalazimo na osmom mjestu pod stavkom 'ostalo', što znači da kao pacijenti nemamo svoje mjesto u zakonu", zaključuje Glušac.

Nadalje, problem s kojim se onkološki pacijenti susreću je nestašica citostatika. Zbog visoke cijene citostatika koje moraju sami kupiti, mnogi oboljeli preskaču terapije.

Do nestašice citostatika dolazi u svim klinikama, iako je u fokusu javnosti najčešće Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Načelnica Klinike za onkologiju i radioterapiju UKC-a Tuzla Šefika Umihanić kaže da UKC Tuzla povremeno ima problema s opskrbom citostaticima koji se financiraju putem Federalnog fonda solidarnosti ZZOiR FBiH.

"Problemi u opskrbi obično nastanu zbog defekture lijekova kod dobavljača s kojima Federalni fond solidarnosti ima sklopljene ugovore. Tijekom ove godine imali smo problema s isporukom paklitaksela, gemcitabina, cisplatina, sunitiniba, irinotekana, ifosfamida, pemetrekseda", kaže nam Umihanić.

Doktor Mustafa Hammami iz Županijske bolnice u Bihaću također nam kaže da u posljednje vrijeme uvijek nedostaje barem jedan lijek koji je potreban onkološkim pacijentima.

Smatra da bi država morala imati odgovorniji pristup prema najtežim pacijentima.

"Bolest pogađa sve mlađu i mlađu populaciju. Nekada je prosjek godina za oboljenje bio 55, a sada sve češće imamo pacijentice koje obolijevaju od karcinoma dojke s 28 ili 30 godina. Federalni zavod ne funkcionira kako treba. Dužan je nabaviti citostatike, raspisati natječaje, ali moraju promijeniti zakon, moraju imati aneks za nabavu lijekova. A ne da raspišu natječaj i ako se nitko ne prijavi, onda nema lijekova", zaključuje Hammami.