FEĐA ISOVIĆ Kako je regija kroz hit seriju otkrila male, ali slatke tajne hercegovačkog podneblja

„Plava rijeka vijuga, moram na put,
gdje posadiš dugme, nikne kaput.“

Kao što je Scorsese u svojim filmovima uvijek donosio duh Italije u Hollywood ili kao što je Danilo Kiš kroz knjige provlačio svoje podrijetlo, tako i Feđa Isović na najoriginalniji način promovira Hercegovinu. Čovjek može živjeti bilo gdje, ali je mjesto rođenja samo jedno. U ovom slučaju, to je Trebinje, pa mu Isović odaje posebnu počast, ne samo redovnim dolaskom na obale Trebišnjice, već i kroz svoju seriju „Lud, zbunjen, normalan“. Priznaje da mu je Trebinje najveća inspiracija i da, kao i svaki umjetnik, piše o onome što najbolje poznaje.

„Nisam imao nikakav precizan motiv. Jednostavno, kao i svaki scenarist, moram pisati o materiji koju poznajem, ne može se pisati o nečemu što ne znaš. Trebinje, Hercegovina, ti ljudi i taj prostor, sve to je nešto što dobro poznajem, što osjećam, tako da je pisanje tim jezikom i o tim ljudima, moja linija manjeg otpora. Upravo pišem priču koja se paralelno događa u Zagrebu i Beogradu. Nije neizvodivo, ali ne osjećam se tu potpuno lagodno i treba mi više truda. U intervjuima koje dajem uvijek gledam promovirati Trebinje. Teško će te naći neki moj intervju u kojem nisam spomenuo Trebinje“, započinje scenarist priču za hercegovina.info.

Zato će ovo biti svojevrsni vodič čuvenih „Izetizama“ kroz Hercegovinu. Ako ćete svratiti u Gacko, Feđa će kroz lik Izeta Fazlinovića sigurno ponuditi čuveni gatački kajmak.

„Moram obnoviti svoj EPO-energetski potencijal organizma. Ništa ti ne može bolje obnoviti energiju nego gatački kajmak. Ovo je hrana za astronaute. Daš astronautu jedno 5-6 kašika, pošalješ ga na Mars i on može izdržati jedno 5-6 mjeseci da ništa ne jede", objašnjava Izet (Mustafa Nadarević) koliko je proizvod hranljiv i kvalitetan.

Ako se krene južnije, naići će se na suhu jarčevinu s Plane, „na potezu između Bileće i Gacka“ ili na mjesto gdje je nastala poznata „Bilećanka“.

Dalje, opet južnije je Mosko, gdje uspijevaju samo zanovijeti, ali i „Janje i Jare“, kako ih Izet odmila zove. Spuštamo se u Trebinje, koje je i samo srž ovog vodiča. Toliko je bogato da bi moglo „hraniti samo sebe“.

Prvo što se u jednom gradu primijeti su njegovi stanovnici, njihov bonton, kultura, izgled. Recept za vitalnost je dat kroz Izetovo opisivanje podijetla.

„Mješanac između Hercegovca i Bosanke. Što je zanimljivo, tatini u Hercegovini jedu jako puno suhe jarčevine, a mamini u Bosni grah, pa mi punu vitalnost doživljavamo tek u sedmom desetljeću života“, šali se Izet.

Ali da u svakoj šali ima malo zbilje, govori i to da su Hercegovci zaista visoki i vitki kao jele. Je li to zbog genetike ili zbog zdrave hrane, ostaje samo da procijenimo. Ali da su pristalice i pravi promotori bontona, opet Izet govori u jednom od svojih brojnih spominjanja Hercegovine.

„Bečka škola. Austrougarska je ostavila veliki pečat na nas ovdje u Bosni i Hercegovini, naročito na nas koji smo na tom velikom potezu između Necvijeća i Bosanskog Novog", elegantno objašnjava svoje kavalirske geste.

Da bi se nadovezali na kavalirstvo i ostavili potpuni dojam, Izet spominje dračevački med kao afrodizijak. Med iz Dračeva u Popovom polju i orasi iz Bosne su dobitna kombinacija.

A tek smokve? Od Dobrile iz Zasada.

„Recimo Dobrila iz Zasada je stvarni lik i njene suhe smokve su zaista najbolje. Lako ju je naći, svaki dan je na trebinjskoj pijaci, tamo negdje na srednjem štandu. I tako već desetljećima“, upućuje nas Feđa na najukusnije smokve koje se mogu naći u Trebinju.

Ipak, malo tko je svoje proizvode uspio reklamirati baš kroz seriju. Zahvaljujući Feđi, mnogi putnici namjernici će svratiti potražiti Dobriline smokve, Draganovu janjetinu, Vukojevo vino...

Trebinje je u ovoj 2020. godini, iako u jeku pandemije, bio jedan od najposjećenijih gradova u BiH. Zaista se postavlja pitanje je li netko od gledatelja htio poći Feđinim koracima i posjetiti ovaj grad. Feđa na to ima reći kako bi volio da može utjecati na razvoj turizma.

„Ako moje serije i na koji način promoviraju Trebinje, onda sam sretan zbog toga“, skroman je ovaj Trebinjac.

I loza koja može postati hercegovački brend, jer ni grožđe iz Provanse nije tako pogodno za pravljenje domaće rakije, maksuzije. U našem podneblju, rakija ide uz sve i u svakom trenutku: za tepmeraturu, za slavlje, obloge ili ublažavanje tuge, pa se i ne čudi što je maksuzija jedan od glavnih motiva koji se provlači kroz seriju.

„Iskreno ne znam. Nisam čak siguran je li maksuzija hercegovački ili bosanski sleng. Meni je to bila potpuno živa riječ, nisam očekivao da će tako snažno zaživjeti i oblježiti seriju", kaže Isović.

Forsiranje mladih glumaca nije recept da će se u manjim sredinama nešto nabolje promijeniti kada je kultura u pitanju. To što imamo pregršt talentiranih glumaca željnih dokazivanja ne znači da će se podići svijest da nam je pozorište možda prijeko potrebno.

„Kultura je skup ozbiljnih planova, promišljanja i financiranja. Svi bi smo voljeli da u Trebinju zaživi profesionalno pozorište, ali i pored kadrova kojih imamo, teško da će se to uskoro dogoditi. Mali gradovi su najčešće osuđeni na amatersko kulturno djelovanje“, poručuje kao apel Feđa Isović.

Nisu samo hercegovački proizvodi promovirani kroz dug obiteljski put obitelji Fazlinović. Feđa je dao priliku mnogim glumcima iz Trebinja, a oni su njegovo povjerenje u potpunosti opravdali.

 „Namjenski sam napisao epizodu kako bih sve karaktere iz Trebinja doveo na zajednički set. Bila je to epizoda u kojoj sam i ja glumio, napisao sam i sebi manju ulogu, a igrali su Nataša Ninković, Marija Pikić, Darko Kurtović i Igor Gudelj. Svi mi zajedno u jednoj epizodi i divno mi je sjećanje na ta dva dana snimanja. Nedostajao je jedno pokojni Nebojša Glogovac, koji je također igrao u seriji, ali ne i u toj epizodi", prisjeća se scenarist jedne od anegdota sa snimanja serije.

Možda bi ova slika bila još bogatija i „glumački snažnija“, da je i Grdoba tu, ali on sada vjerojatno igra neke nebeske uloge i sa Momom Kaporom i Aleksom Šantićem priča o Hercegovini.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.