Fabrika duhana Mostar prodana Jassimu Abdullahu Ibrahimu Alhuwaiju za 6 milijuna maraka

Na Općinskom sudu Mostar jutros je održano ročište za prodaju svih nekretnina u vlasništvu Fabrike duhana Mostar. Najvišu ponudu dao je strani ponuđač Ibrahim Jassim Abdullah Ibrahim Alhuwai od 6 milijuna maraka. Naloženo mu je da dostavi izvod iz registra u roku od 3 dana. 

Drugi na listi je ponuđač Komochem d.o.o. koji je ponudio 5,5 milijuna maraka. Treći ponuđač, širokobriješka 'Mikra - Matić' ponudila je iznos od 5 milijuna i deset tisuća maraka, četvrti ponuđač (fizička osoba) Hrbat Mesud koji je ponudio 5 milijuna maraka, peti Mirsad Rahimić sa 4,8 milijuna maraka, šesti Marko Bodiroga (tražitelj izvršenja) sa ponuđenih 4,7 milijuna maraka, sedmi 'Penny plus' sa iznosom od 4,4 milijuna maraka, osmi 'Hercinvest' sa 3,5 milijuna maraka, a deveti 'HP Investing' sa 2,5 milijuna maraka. 

Utvđeno je da su nekretnine koje su predmet prodaje, a sveukupne površine 19.903 četvorna metra prodane ponuđaču Ibrahim Jassim Abdullah Ibrahim Alhuwai kao najpovoljnijem. Kupcu se nalaže da uplatu izvrši u roku od 30 dana. Postupajući sudac Zlatko Tanović konstatirao je da ozbiljan ponuđač uplatu može izvršiti kroz nekoliko dana, a ako to nije u mogućnosti da o istome odmah obavijesti sud da bi se pristupilo drugom ponuđaču, kako se ne bi gubilo dodatno vrijeme, a imajući u vidu bivše radnike.

Prodaji su nazočili i bivši radnici, tražitelj izvršenja, predstavnici Porezne uprave, te odvjetnici, a zadnja ponuda je dana u 11:30 sati. Fabrika duhana Mostar, jedno je od najstarijih poduzeća u Mostaru, te posebna pljačkaško - privatizacijska priča. Međutim, kako to biva i s drugim mostarskim ugašenim gingantima, teško da će netko izaći pred lice pravde. 

Fabrika duhana Mostar osnovana je prije čak 140 godina, gradila i hranila stotine Mostaraca, a danas je jedan od najmračnijih privatizacijskih primjera grada na Neretvi.

Nekadašnja radnica Aida Kajtaz ranije je našem portalu kazala da čekaju ostvarenje svojih prava. “Nikad više onakve firme, nikad više. Sto godina da živim, ne mogu je preboljeti nikako. Do mirovine mi je ostalo sedam godina, fali mi devet godina staža. Igrom slučaja imam 19 godina uplaćeno, pa mi nije sporna starosna mirovina, ali treba živjeti još sedam godina”, ispričala je Kajtaz za potrebu članka 'Kako su ubijani mostarski giganti'. 

Iza rata je, sve do 2007. kada je tvornica prestala s radom, radnika je bilo 120. Danas 49 radnika, starosti od 45-65 godina i dalje čeka prava. Dodajmo i to da je Dom naroda Federacije početkom ožujka usvojio inicijativu Elmedina Konakovića i Anera Žuljevića za formiranjem povjerenstva za istraživanje privatizacije i propadanja Fabrike duhana u Mostaru i Sarajevu. Međutim, jasno je da će ta priča otprilike tu i stati. 

KAKO SU UBIJANI MOSTARSKI GIGANTI 2 “Sto godina da živim, tvornicu ne mogu preboljeti. Nikad više onakve firme”

Nakon što smo u prvom dijelu pisali o propadanju mostarskih tvrtki Đuro Salaj, Aluminij, Šume Herceg-Bosne te Žitopromet, donosimo drugi dio serijala "Kako su ubijani mostarski giganti"…

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.