DVA DESETLJEĆA U STAROM GRADU Između Eiffelovog tornja i Starog mosta, slikar Anel Pala odabrao je srcem

Akademski slikar Anel Pala ima 38 godina, a ove godine obilježava čak 20 godina postojanja male slikarske radnje na ulicama Starog grada. „Ne mogu ja slikati Eiffelov toranj dok gledam u Stari grad“, rečenica je koja nas je osvojila već na početku, a ovaj starogradski najmlađi, a najstariji slikar, kako ga znaju okarakterizirati, iza sebe do sada ima na desetine slikarskih internacionalnih izložbi, koje krase jasni oblici i još jasniji kontrasti boja, a čim zakoračite u ovu radnju, postat će vam jasno – ne bi Anelu mnogo značilo ni da mu je tu, umjesto Starog mosta poznati pariški toranj, njemu bi srce opet tražilo starogradski kamen, ulične svjetiljke i onaj poznati most, koji je i obilježio njegov početak i tijek karijere.

„Diplomirao sam slikarstvo 2009. godine u Mostaru, a onda sam upisao postdiplomski studij u Sarajevu, koji sam i završio 2012. godine. Od tada pa do danas bavim se isključivo svojom profesijom, živim s umjetnošću i živim slikarstvo. U Starom gradu nalazim se, volim reći, otkad je dobio svoj stari novi izgled, točnije od obnove Starog mosta 2004. godine. To je sad već 20 godina, a za mene dva desetljeća žive umjetnosti“, započeo je Anel Pala za Hercegovina.info.

Otvoriti svoju radnju još s 18 godina zna biti izazovno, ali, kaže nam Anel, to je tako moralo biti.

„Svaki početak je težak, došao sam ovdje još kao student, ali sve se posložilo. Godine su išle, a ja sam ostao. Moj posao nije posao, to je ljubav, ali ja ga opisujem nekom svojom svakodnevnicom. Slikarsko platno, štafelaj, boje, kist i dobra volja“, kaže Anel.

Ne znam koliko je moj rad drugačiji, sigurno da jeste jer je svačiji umjetnički izraz različit, nastavlja Pala, ali naglasak je definitivno na boji, na njenoj slobodi, kroz ekspresivan slikarski izražaj.

„Na mojim slikama vidjet ćete kontraste boja s mediteranskim šlifom, želim izvući suštinu i s tim se i igram. Mediteranski, a zvonkasti kolorit je moj izbor. Neke stvari volim i preuveličavati u likovnom smislu, ali to se smatra negdje i opravdanim.  Slikam vedute Starog grada, to je moj fokus i pravac, to su detalji, uličice, prozori, jednostavno, okolina u kojoj se nalazim mi daje inspiraciju, iako ne volim tu riječ iskoristiti. Sve to utječe na nas, na nama je da iz tog okruženja izvadimo najbitnije na slikarsko platno“, istaknuo je Pala.

Biti slikar ili uopćeno baviti se umjetnošću, a sebe smatrati nekom veličinom, to se zove sunovrat i autogol za svakog ko se bavi ovim, riječi su ovog slikara.

„Jednostavno je, radiš ono što znaš, ono što voliš, jer onda ne radiš u biti niti jedan dan, a ja sam vam ovdje baš 365 dana u godini. Jesam li se umorio? Nisam ni osjetio. Ne radim, nego slikam“, naglasio je Pala.

Ne treba glumiti da živimo u vremenima meda i mlijeka, ljudi se bore za osnove egzistencije, ali povrh svega toga, i naši ljudi imaju sluh za umjetnost.

„Nema mi većeg zadovoljstva nego kad neki Mostarac odluči doći u Stari grad i kupiti sliku od mene. Ne samo Mostarci, čast je i kada to učini i neko iz regije, jer strancima je puno lakše, njihovi standardi su dalekosežno veći i mislim da slike za njih čak predstavljaju i jednu vrstu suvenira, ako ništa, makar po džepu“, kazao je Pala.

Pala nam je objasnio da je i više nego zadovoljan radom, a ukazao nam je i na onu izreku: „Tata ja sam slikar“, a otac mu kaže: „Dobro sine, a od čega ćeš živjeti?“. E, to u njegovom slučaju nikad se nije dogodilo.

„Ljudi su prepoznali emociju kroz slikarsko platno i to je moj najveći ponos. Imam pozitivan feedback i to ljudi primjećuju. Ne bih mogao slikati u Mostaru Ajfelov toranj, on je prelijep, ali ipak mi je bliži Stari most, a onda i mediteran cijeli. U Mostaru, vjerovali ili ne, postoji mnogo slikara i slažem se s onom konstatacijom da je Mostar grad umjetnika. Znam da tu ima i dobrih slikara, pa i u Starom gradu ih ima nekoliko“, pojasnio je Pala.

I velike i male slike se prodaju jednako, turisti nalaze načine, a ima onih i koji žele naručiti nešto.

„Uvijek je jedan poseban izazov kad mi neko naruči slike nekih velikih formata, od po nekoliko metara slike, s jedne strane imate slobodu, a s druge strane imate granice, koje idu do zadane vrijednosti. S posebnim guštom ću to uvijek prihvatati“, govori Pala.

Umjetnost je uvijek s nama, ona ne živi pored nas nego u nama, kao naš sastavni dio.

„Ona definitivno nije ta koja će spasiti svijet, ali nam daje neke lijepe natuknice kuda se možemo kretati u budućnosti“, izjavio je Pala.

Anel iza sebe ima mnoštvo internacionalnih izložbi, njegovi radovi su osvajali nagrade, a slikama su se divili ljudi širom svijeta baš na izložbama u galerijama izvan granica Bosne i Hercegovine. Ipak, uvijek se vraćao u Stari grad.

„Ne mogu ja odavde, tko dođe i 'inficira' se ovim gradom, teško da može otići. Ili, može, ali će zauvijek ostati neispunjen do kraja. Takva situacija je i s mojim susjedima, evo, tu sam 20 godina i mogu reći da je do današnjeg dana sve išlo samo ka boljem. Turizam je naša glavna grana u Hercegovini, izvor dobra i svega što nam je potrebno, pa to i moji susjedi osjete“, kazao je Pala.

Posebno mu je draga ova slika, ni sam ne zna zašto, jer je milijun puta radio starogradske motive, ali ovo je nešto drugačije, barem za njega.

„S njom sam otkrio i više nego što je možda trebalo na početku, čak i dijelove sebe, izoštrio sam oko za detalje još više. Igra sjena, svjetla, rane ljetne večeri“, pokazao je Anel

Za kraj, Pala je još jednom naglasio svoj ostanak u Mostaru.

„Bože daj nam zdravlja, a ja odavde sa svojom obitelji neću nikad otići, to bi nam bio svojevrsni smak svijeta. Imao sam sreće, nadam se da će tako i ostati“, zaključio je ovaj starogradski umjetnik.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.