DOK IH SMRT NE RASTAVI Uzimaš li fotelju? Uzimam!
Dok je u normalnim, modernim, uređenim zemljama posve normalno da se politički dužnosnici smjenjuju i izmjenjuju u Bosni i Hercegovini često zaboravimo kada je dužnosnik došao na vlast, a ponekad izgleda da bi ga od fotelje mogla samo smrt rastaviti.
Jedan od takvih je zasigurno državni ministar financija Vjekoslav Bevanda. Od 2007. – 2010., bio je federalni ministar financija, potom od 2010.- 2011. – zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, zatim od 2012. - 2015., predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, a od 2015. na ovamo zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH i ministar financija i trezora. Mnogi se ne sjećaju kada je Bevanda došao, ali je jasno da gdje je god slobodan trezor, tu je i Bevanda. Sličnih primjera ima i na nižim razinama, recimo u Širokom Brijegu, gdje se narod ne sjeća više tko je bio načelnik prije Mire Kraljevića.
Ni za Špirića nema ustajanja iz fotelje
Srpski pandan Bevandi je Nikola Špirić. Njegovo političko djelovanje počinje kada se današnje generacije nisu ni rodile, međutim navesti ćemo iz životopisa samo zadnjih 20 godina.
Kao kandidat PDP-a je na parlamentarnim izborima 2000. izabran za člana Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nakon dvije godine, 2002. postaje član, a potom i potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Na Općim izborima 2002. godine kao kandidat SNSD-a biva izabran u Zastupnički dom PS BiH. Od 2002. do 2006. obavljao je funkciju predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Poslije Općih izbora u BiH 2006. godine odrekao se mandata u Zastupničkom domu da bi 4. siječnja sljedeće godine bio imenovan za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Na Općim izborima 2010. godine izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali se odrekao mandata kako bi 10. veljače 2012. godine bio imenovan za ministra financija i trezora BiH u vladi Vjekoslava Bevande.
Na toj funkciji naslijedio je Dragana Vrankića (HDZ BiH). Do 26. srpnja 2017. godine obavljao je funkciju predsedavajućeg Zajedničke komisije za nadzor nad Obaveštajno-sigurnosnom agencijom (OSA) BiH. Nakon toga je odlukom Zastupničkog doma PS BiH smenjen. Za njegovu smjenu glasalo je 24 zastupnika, dok je 14 bilo protiv. Njegovo mjesto preuzeo je Borislav Bojić, član SDS-a. Nakon što je Izvršni komitet SNSD u srpnju 2017. godine donio odluku da svi članovi komisija i odbora ove stranke u oba doma Parlamentarne skupštine BiH podnesu ostavke podnio je ostavku na članstvo u Povjerenstvu za vanjsku trgovinu i carine u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. U veljači prošle godine delegiran je u Dom naroda državnog Parlamenta gdje ostaje do 2022. godine.
I SDA-ovi do groba
Bošnjačkih pandana Špiriću i Bevandi ne nedostaje, pa tako i SDA ima ministre i zastupnike koji će iz fotelje u mirovinu, bez ijednog prekida. Eklatantan primjer je Halid Genjac – zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 1996. - 1998., predsjedavajući / zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 1998. - 2000., predsjedavajući / zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH 2002. - 2006. - predsjedavajući Kluba bošnjačkog naroda, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 2006. - 2010., delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH 2010. - 2014., delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH 2014. - 2018. Uz ove primjere, na nižim razinama imamo ministre koji ni nakon 65-te nisu otišli u mirovinu.
Tako ministar graditeljstva HNŽ-a Suad Hasandedić ima skoro 70 godina, a i dalje je ministar.
U hrvatskom korpusu zamjetno je da se, osim političkih funkcija, vodeća stranka libi promjena i na čelu zdravstvenih I drugih institucija. Tako na čelu SKB Mostar godina imamo Antu Kvesića, a na čelu Zavoda za zdravstveno osiguranje Radu Bošnjaka. Bošnjački korpus kada je u pitanju UKC je napravio izmjenu, tako što je Bakir Izetbegović na čelo iste doveo suprugu. Hoće li i Sebiji biti "uprti pa do smrti" ostaje vidjeti.
Po dosadašnjoj praksi vodećih nacionalnih stranaka - hoće.