DO POBJEDEEE MRVA Da nismo birali najljepšu kandidatkinju, nego najboljeg kandidata mogli smo u Predsjedništvo unatoč Komšiću

Tijesna unutarbošnjačka utrka, da je bilo manje egoizma, a više pameti u hrvatskom političkom vodstvu mogla je dovesti do toga da i uz ovakav Izborni zakon izaberemo hrvatskog člana Predsjedništva. 

Kako sada stvari stoje nikada ovoliko nismo Komšiću puhali za petama. Borjana Krišto primakla mu se na (na 84 posto obrađenog uzorka na 24 tisuće razlike, dok je recimo na izborima 2010. Komšić imao 100 tisuća glasova više nego svi hrvatski kandidati zajedno. 

Definitivno se nameće pitanje što bi bilo da Dragan Čović nije birao najljepšu kandidatkinju, a da je birao najboljeg kandidata, koji bi dobio potporu i hrvatskih oporbenjaka. Uz Željka Komšića čini se da nam je presudio i Čovićev ego. 

Treba kazati da je dio glasova za Predsjedništvo rasut, te imamo znatan broj nevažećih listića za Predsjedništvo, kao i da je Bećirović dobio potporu i u hrvatskim sredinama. Ne veliku, ali ipak značajnu. 

Da se sve slilo na račun hrvatskog kandidata, i da su izbor imali oni koju unatoč svemu nisu mogli glasovati za Krišto, izvjesno je da smo ovaj put mogli dometnuti u Predsjedništvo unatoč Komšiću:

Izbori 2022.(84 posto obrađenog uzorka)
Željko Komšić 183.529
Borjana Krišto 158.781

Izbori 2018. 
Željko Komšić 225.500
Dragan Čović 154.819 
Dijana Zelenika 25.890
Boriša Falatar 16.036
Jerko Lijanović 6.099

Izbori 2014.
Dragan Čović 128 053
Martin Raguž 94 695
Živko Budimir 15 368
Anto Popović 7 179

Izbori 2010. 
Željko Komšić 337 065
Borjana Krišto 109 758
Martin Raguž 60 266 
Jerko Ivanković 45 397 
Pero Galić 1 581
Mile Kutle 1 069
Ferdo Galić 975

Izbori 2006.
Željko Komšić 116.062
Ivo Miro Jović 76.681
Božo Ljubić 53.325
Zvonko Jurišić 20.350
Mladen Ivanković – Lijanović 24.822