DISKRIMINACIJA KOJA NE BOLI Suci i tužitelji tužbama povećavaju velike plaće

Suci i tužitelji iz Republike Srpske tuže ovaj entitet zbog diskriminacije i na sudovima povećavaju svoja primanja za pet do šest tisuća maraka godišnje. Razlog je taj što im u mjesečnu plaću, koja se kreće između 2.704 KM i 4.977 KM neto, po zakonu nije uračunat topli obrok. Za razliku od njih, ostali radnici u pravosuđu, čija plaća se kreće oko 1.070 KM mjesečno, nemaju tu opciju, jer im je topli obrok već uračunat u spomenuti iznos.

U praksi, na isti ulaz pravosudnih institucija ulaze „niži“ radnici koji formalno-pravno primaju topli obrok, i „nositelji“, koji, pored visokih plaća, ne primaju novac na ime toplog obroka. Istraživanje eTrafike i dokumentacija koja je u posjedu redakcije, pokazali su da veliki broj njih ima ustaljenu praksu podnošenja tužbi i naknadnog naplaćivanja iz proračuna u iznosima od pet do šest tisuća maraka godišnje. Zbog toga nisu zainteresirani za usvajanje novih zakona koji bi ih izjednačili s ostalim kolegama iz pravosuđa, već radije ostaju diskriminirani.

Dva zakona

Sindikat radnika u pravosuđu Republike Srpske je prije nekoliko mjeseci, zajedno s ostalim sindikatima, prosvjedovao tražeći povećanje plaća, ali i jednaka prava za sve zaposlene u ovoj oblasti. Oni se slažu da postoji diskriminacija u pravosuđu Republike Srpske, ali ne tužitelja i sudaca. Ističu da su zapravo diskriminirani administrativni radnici, ovlaštene službene osobe u kazneno popravnim ustanovama i sudska policija.

„Nositelji pravosudnih institucija plaću primaju po Zakonu o plaćama sudaca i tužitelja, dok svi ostali prema Zakonu o plaćama za radnike u pravosudnim institucijama RS, i to su potpuno odvojeni zakoni“, objašnjava razliku zaposlenih pod istim krovom Siniša Petrović, predsjednik Sindikata radnika u pravosuđu RS.

Problem je u tome što za administrativne radnike važi zakon u kojem je propisano da su „naknade u visini do 35 posto osnovne plaće za težinu, prirodu posla i posebne uvjete rada i naknade za topli obrok i regres uračunate u osnovnu plaću i ne mogu se posebno iskazivati.“

„Vidljivo je da su sve naknade uračunate u osnovnu plaću, pa se postavlja pitanje kolika je u stvari osnovna plaća radnika u pravosuđu“, ističe Petrović.

Plaća daleko ispod prosječne

Novinari eTrafike potražili su odgovor i na to pitanje. Osnovna plaća radnika sa srednjom stručnom spremom, koja čini oko 70 posto zaposlenih u pravosuđu je oko 1.070 KM, i u sklopu nje je uračunat iznos toplog obroka, koji je oko 187 KM. Također, uračunat je i iznos regresa, koji uopće nije zakonski nominalno određen, pa pretpostavimo da je u iznosu najniže plaće od 700 KM, podijeljeno na dvanaest mjeseci, što nas dovodi do iznosa od oko 59 KM mjesečno. Kada se spomenuta dva iznosa odbiju od osnovne plaće dolazimo do 824 KM, što predstavlja pravu osnovnu plaću radnika sa srednjom stručnom spremom u pravosuđu. Inače, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća isplaćena u studenom ove godine iznosila je 1.296 KM.

S druge strane, osnovna mjesečna plaća sudaca i tužitelja kreće se između 2.704 KM za suce osnovnih sudova i okružnih gospodarskih sudova, odnosno za javne tužitelje okružnih javnih tužiteljstava, do 4.977 KM koliko ima predsjednik Vrhovnog suda Republike Srpske, odnosno, glavni republički tužitelj. Za razliku od ostalih radnika, u te iznose nije uračunata naknada za topli obrok, pa tužbama zbog diskriminacije dolaze do dodatnih pet do šest tisuća maraka na godišnjem nivou. Nositelji pravosudnih institucija dodatno primaju i regres, koji iznosi polovinu jedne mjesečne plaće. Naknada za staž kod sudaca i tužitelja je 0,5 posto plaće, a ostalih radnika 0,3 posto.

Radnici ne žele javno govoriti o ovoj situaciji. Neslužbeno su nešto pričljiviji, ali i tada više odmahuju rukom nego što govore o evidentnim dvostrukim aršinima.

„Prije inflacije se nekako i moglo, ali danas, s nešto više od tisuću maraka jako teško. S jedne strane suočeni smo s nepravdom u vlastitoj kući, a s druge podsmijehom običnih ljudi. Često govore kako nam tako i treba, da je i to puno, kako smo se ‘zakačili na proračun’, kako ‘tražimo kruha bez motike’ i slične floskule, koje nemaju nikakve veze s realnošću. Nitko ne spori da tužitelji i suci trebaju imati i više od duplo veće plaće, što i jest slučaj, ali da mi u njih imamo ‘ugrađen’ i topli obrok, a oni da putem suda dodatno naplaćuju, izaziva istovremeno i bijes i razočarenje kod brojnih mojih kolega”, rekla je sugovornica eTrafike, koja već 11 godina radi u jednom osnovnom sudu u Republici Srpskoj.

Na papiru diskriminirani

Banjolučka odvjetnica Helena Babić, koja je zastupala nositelje pravosudnih funkcija u ovakvim predmetima, ističe kako su suci i tužitelji formalno-pravno diskriminirani, a da sudove zanima samo slovo zakona, ali ne kontekst i iznos plaća jednih i drugih.

„Nositeljima pravosudnih funkcija je prvenstveno uskraćeno pravo na isplatu toplog obroka, budući da im u određenom vremenskom razdoblju nije isplaćivana naknada za isti, iz kog razloga je prema njima izvršena diskriminacija, a u odnosu na sve ostale zaposlene u Republici Srpskoj, kao i nositelje sudskih i tužiteljskih funkcija u Federaciji BiH. Ne postoji objektivna i razumna opravdanost da suce i tužitelje iz RS lišite prava na naknadu za topli obrok te da ih na taj način dovede u neravnopravan položaj u odnosu na sve druge kategorije zaposlenih osoba“, navodi Helena Babić.

Zbog toga je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u ožujku 2022. godine, utvrdio da Zakon o plaćama i naknadama sudaca i javnih tužitelja u Republici Srpskoj nije u skladu s Ustavom BiH i odredbama koje se pozivaju na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj Zakon nije u skladu ni s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, zato što ne sadrži odredbe o naknadi za topli obrok.

Odvjetnica Helena Babić kaže da tužitelji svoju pravnu osnovu prvenstveno zasnivaju na Zakonu o zabrani diskriminacije BiH.

„Njime je propisano da je neposredna diskriminacija svako različito postupanje, djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neka osoba ili grupa osoba dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj, za razliku od neke druge osobe ili grupe osoba u sličnim situacijama“, kaže ona.

Dodaje da se oblici diskriminacije iz Zakona o radu RS, odnose na različito postupanje poslodavca prema radniku u odnosu na druge radnike u sličnim situacijama.

„Nadalje, zakon propisuje na koga se odnosi zabrana diskriminacije, pa se tako ista primjenjuje na sve javne organe kao i na sve fizičke ili pravne osobe, i u javnom i privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito kod zaposlenja“, objašnjava ona.

Ustavni sudovi su, dodaje, već zauzeli stav da pojedine odredbe Zakona o plaćama i naknadama sudaca i javnih tužitelja u Republici Srpskoj nisu u skladu s Ustavom i Konvencijom. Međutim, kaže Babićeva, postoje i odluke Ustavnih sudova koje su suprotstavljene, različite od slučaja do slučaja, i ne zauzimaju jedinstven stav, tako da trenutno imamo različitu sudsku praksu, koja samim tim, dodaje, ne ulijeva pravnu sigurnost.

Sudski postupak

U sudskom postupku je bitno da tužitelj samo učini vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a na tuženoj strani leži teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo. Ako se traži naknada materijalne štete, kao što je ovdje slučaj, dokazuje se da je uslijed te diskriminacije nastupila materijalna šteta po tužitelja.

Sud, zatim, presuđuje da diskriminacija postoji jer suci i tužitelj u Republici Srpskoj nisu dobili naknadu za topli obrok, dok drugi radnici u Republici Srpskoj, ali i suci i tužitelji u Federaciji spomenutu naknadu jesu dobili. To obvezuje Republiku Srpsku da sucima i tužiteljima isplati određeni iznos na ime materijalne štete.

U konkretnom slučaju diskriminacija se odnosi na status, budući da su suci i tužitelji nositelji pravosudne funkcije. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je propisano da se uživanje prava i sloboda osigurava bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, između ostalog i po osnovi “drugog statusa”, a pod ovim pojmom se smatra i vršenje visoke funkcije.

Istovremeno, iz Sindikata pravosuđa ističu za eTrafiku da će uskoro Ustavnom sudu Republike Srpske predati inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o plaćama za radnike u pravosudnim institucijama.

„Tako će se, nadam se, dokazati postojanje diskriminacije i nepravednog položaja radnika u pravosuđu, a ne tužitelja i sudaca. Naš sindikat čini sve da poboljša materijalni status radnika u pravosuđu RS i nadam se da će kroz pregovore uspjeti da izbori veća prava i bolje uvjete radnika za zaposlene u pravosudnim institucijama“, poručuje Petrović.