FOTO  Dijana najteže trenutke borbe s rakom dojke pobjeđuje kreativnim radom

Iako je listopad mjesec borbe protiv raka dojke, važno je i ostalih 11 mjeseci pričati o tome. Broj žena koje svake godine izgube bitku je veliki, ali na sreću, veći je broj onih koje pobijede i posvete se širenju svijesti o ovoj bolesti.

Dijana Novković Pećanac je mlada žena iz Drvara, mama, profesorica i onkološki pacijent koja već skoro dvije godine ima dijagnozu malignog tumora dojke, tip HER2+. Bolest koja je prije 20 godina uzela njenu baku i mamu prije devet godina. Dijana je odlučna da se suprostavi dijagnozi, bude hrabra i iz ove nepravedne borbe izađe kao pobjednik.

Put ka ozdravljenju jeste trnovit i krivudav, ali sa dostižnim i svijetlim ciljem

“Dijagnozu sam dobila u siječnju 2022. godine, nakon mnogo lutanja. Nakon postavljene dijagnoze, pretraga, ponovljenih biopsija i konzilija, uslijedila je radikalna operacija, 24.02.2022. godine, nakon koje je opet uslijedilo vrijeme iščekivanja i neizvjesnosti kakav će biti nastavak liječenja.

"Nakon završenog PH nalaza i uspostavljanja konačne dijagnoze, odlučen je tijek daljeg liječenja koji se sastojao od više ciklusa kemoterapije, počevši u travnju 2022. godine, a posljednju sam primila u ljeto ove godine. U međuvremenu sam upućena na radioterapije (zračenja), gdje sam provela pet tjedana i bila svakodnevno izložena istima”, kaže Dijana za Hercegovina.info.

Kao umjetnička duša, najteže trenutke svoje bolesti je pokušavala što više olakšati i izbaciti iz sebe kroz kreativni rad.

Ukrašava keramičko posuđe

“Kreativni rad je bio vid terapije, ali i vid bijega. U trenutku, kada trpite velike bolove, kada osjećate da vaše tijelo više nije vaše, kada imate osjećaj da 'nestajete', onda kreativni rad pomaže da se ponovo povežete sami sa sobom. Dobijete osjećaj zadovoljstva kada vidite da ipak imate moć da usmjerite preostalu snagu i energiju, da stvorite nešto i da vidite rezultat svog rada.”

Prije otkrivanja bolesti, Dijana se bavila izradom poslastica i dekoriranjem torti, ali uslijed svega što se dogodilo, to joj je postalo fizički prezahtjevno, pa je morala promijeniti hobi, jer za rad sa fondanom, više nije imala snage. Zato je počela eksperimentirati sa polimernom glinom. Alat za modeliranje je već posjedovala, samo je trebalo da se sa slatkiša preorijentira na keramiku. Tako da joj je sada hobi ukrašavanje raznih vrsta keramičkog posuđa i to su najčešće šalice na kojima pravi 3D motive po želji kupca ili po svom vlastitom ukusu.

“Proces proizvodnje počinje nabavkom šoljica ili keramičkog posuđa, koje će mi poslužiti kao 'prazno platno' za moju ideju. Ideje dolaze u svakom trenutku, pa se trudim da ih zapamtim ili zapišem, pa čekam trenutak da ih provedem u djelo. Palim muziku, radim skicu i počnem sa izradom. Nakon izrade željenog motiva, postavljam ga na šoljicu, nakon čega istu stavljam u pećnicu na sušenje. Nakon sušenja i hlađenja, motiv se skida sa šolje, nakon čega ga ljepilom pričvrstim na šolju”, objašnjava Dijana.

Hobi je najbolji vid terapije

Sam proces izrade šoljica zna potrajati, ali Dijani vrlo često skreće pažnju i puni je energijom, koja u ovim momentima zna biti neophodna. Kako svatko doživljava dijagnozu na svoj način, tako je i svaki vid suprostavljanja drugačiji. Netko se prepusti, a netko daje do znanja da je jači i bolji i sposobniji. Dijana je u ovoj drugoj kategoriji. Zato može poslužiti kao inspiracija, njeni stavovi odražavaju težnju jedne majke da bude zdrava svojoj djeci.

“Jako često koristim priliku da izrazim svoje stavove kroz moj rad. To se uglavnom događa kada stvaram za sebe i sebi, kada ne volim da objašnjavam kako se osjećam, pa to prenesem na šoljicu ili čajnik, prenesem svoju misao i osjećam se oslobođeno.”

Dijana dodaje i da je hobi najbolji vid radne terapije koju čovjek sebi može priuštiti.

“Hobi objedinjuje i ljubav i rad. Mislim da je vrijeme koje čovjek posveti hobiju najproduktivnije. Da biste bili zadovoljni rezultatom svoga rada, morate da ga volite i da uživate u njemu. Nažalost, većinu našeg vremena provodimo radeći stvari koje nas ne ispunjavaju, u kojima nužno i ne uživamo, nego radimo mehanički i iz potrebe, pa najmanje vremena ostaje za osobnu satisfakciju. Upravo zato mislim da je hobi teren na kome svatko može pronaći sebe, vrijeme za sebe i istinski uživati.”

Nažalost, rak dojke je danas vrlo česta tema na ženskim druženjima. Imate li prijateljicu, člana obitelji, kolegicu ili bilo koga tko bije ovu bitku? Imaju li one nekoga zbog koga moraju pobijediti? Dijana ima dvoje djece, dječaka od šest i djevojčicu od devet godina. Dva najveća razloga da se bori i da iz ovoga izađe sa medaljom, kao pobjednik.

Nadamo se da će priča i snaga ove mlade žene biti pokretač da se ne treba prepustiti, da nije kraj i da bilo koji vid razbribrige koji vas ispunjava može mnogo pomoći u ovom odmjeravanju snaga.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.