Dačić je Hrvatskoj prepustio zapadnu Hercegovinu

Dačić je ''aktivno pomagao projekt Velike Srbije, čiji je cilj bio prepoloviti Hrvatsku''.

Na početku rata bio je u srednjim 20-tim, no dobio je od Miloševića zadatak da pokrene partijsko glasilo, tjednik ''Epoha''. I već se u prvom broju iskazao. Objavio je kartu u kojoj su bili ucrtani ciljevi onoga što i danas, beskrupulozno Dačić i njegovi nazivaju "miroljubivom politikom", piše Večernji list.

Karta je objavljena u studenom 1991. pod egidom "Kako ćemo se razgraničavati" i prikazuje koji su ciljevi Srbije. Uz napomenu da su tada Dačić i njegovi nastupali pod egidom Srba koji žele sačuvati i razgraničiti Treću Jugoslaviju od Hrvatske i Slovenije. U kojoj ostaju veliki dijelovi Hrvatske - ''SAO Krajina, zapadna Slavonija, SO Slavonija, Baranja i zapadni Srem''. BiH, naravno, ostaje u toj Jugoslaviji, s time da se Hrvatskoj ''otpušta'' zapadna Hercegovina i ''Šamačka Posavina''.

No, Hrvatska ostaje i bez svog krajnjeg juga zato što se obnavlja Republika Dubrovnik. Povučena je na karti i već notorna velikosrpska linija koje se aktualni predsjednik Srbije Nikolić ni danas javno ne odriče, pa je to i glavni razlog zašto hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović ne pada na pamet pozvati ga u službeni posjet, piše Večernji list.

To je linija Virovitica - Karlovac - Karlobag. Na karti se to naziva "optimalna" zapadna granica srpskih zemalja. Treća Jugoslavija bi, osim ''Dubrovačke Republike'', imala još jedan izlaz na Jadran, kod Šibenika i Vodica.

No, i putem BiH Dačićevi autori govore kako je ''izlazak BiH na Jadran vrlo važno pitanje... U ovom slučaju treba, osim etničkog, znatnije primjenjivati i funkcionalno-ekonomski princip. Radi se o ušću Neretve i luci Ploče. To su pluća BiH... Najbolje rješenje je da luka Ploče bude u sastavu BiH. U ovom slučaju možda bi bilo celishodno da opština Neum i delovi opština Metković, Stolac i Trebinje budu pripojeni Republici Dubrovnik''.

Objašnjava se zašto Treća Jugoslavija ne želi zapadnu Hercegovinu - jer je ona ''praktično (životno) već u sastavu Hrvatske. Tamo su izrazito najutjecajniji militanti Hrvati s naglašenim hrvatskim, kleronacionalističkim nazorima i s naglašenom srbofobijom''. I tako dalje, i tako dalje.

Godinu dana poslije, u istoj toj "Epohi", Dačić će objaviti i svoj autorski tekst u istom tonu, o čemu je Večernji list već pisao i koji je završio i kao dokazni materijal haškog tužiteljstva. I nije ovdje problem što je mladi Dačić želio veliku Srbiju, a teško je izmjeriti sada koliki je njegov doprinos bio u krvavom obračunu, a bio je primjetan, nego je realan problem što je sada Dačić ministar vanjskih poslova Srbije. I što se u ovih 26 godina nije pomaknuo u svom negiranju Hrvatske.