BOŽIĆ U BANJOLUČKOJ OBITELJI Upoznali su se na božićnoj misi prije 24. godine, a danas zajedno njeguju blagdanski duh

U prosincu 1999. godine u banjolučkoj katedrali vjera ih je spojila, a 24. godine poslije ljubav ih održava. U domu banjolučke obitelji Vatovec, blagdani su oduvijek zauzimali poziciju omiljenih dana u godini, a ove godine dozvolili su nam da na trenutak zavirimo u njihovu srećnu oazu i to baš na najradosniji kršćanski blagdan, Božić. Već na ulazu dočekao nas je šareni božićni vijenac u koji je, kako kaže supruga i majka Sandra, utkan mali dio ljubavi svih članova obitelji, a šareni bor, prema njenim riječima, najviše zasija baš u danima Božića, kada cijeli dom ispuni posebna toplina.

Svake godine 25. prosinca njihovu božićnu trpezu krasi mnošto domaćih pažljivo pripremljenih jela, koje je naslijeđe Sandrine majke, a sada bakin talenat preuzima i 11-godišnja Nea, koja uz svoju majku Sandru poseban pečat daje božićnim kolačićima, ali ipak, ono najvrijednije je, slažu se, to što za taj sveti dan oko stola sa njima sreću dijele i njihovi mnogobrojni prijatelji drugih vjera. Kako ističu, to je zapravo najveće bogatstvo i pravi duh Božića.

„Moj suprug Darko i ja smo rođeni Banjalučani, naše obitelji su, kako znamo reći, starosjedilačke, a naša zajednička priča počinje sasvim slučajno, baš u vrijeme blagdana prije 24. godine. Upoznali smo se na božićnoj misi, pa nam je ovo razdoblje godine posebno važno. U našoj vjeri često se može čuti ’molite i daće vam se’, a ja mislim da je naša mala obitelj pravi primjer toga. Naša Nea je došla kao kruna ljubavi, molitve i nade nakon 12 godina. Od tada je naša priča potpuna, a ljubav i vjera još jača“, kazala je Sandra Vatovec za Hercegovina.info.

Božić sa sobom nosi posebnu čaroliju, kako kaže, banjalučke ulice dobiju posebnu draž, a njihov dom energiju koju se trude zadržati tijekom cijele godine.

„Pripreme za Božić su, vjerujem, kao kod svih. Za one malo starije članove obitelji slatki izazov, ali za djecu uvijek samo ono najljepše. Baš tako se trudimo to prikazati i našoj djevojčici, kako je mi nazivamo, našem dragulju. To je razdoblje darivanja i ljubavi, a naši susjedi i najbliži se uvijek potrude dodati svoj pečat tim danima. Drago mi je što takvo nešto još postoji. Vjera, obitelj i prijatelji su nešto najsvetije što imamo, a mogu reći da smo mi baš imali sreće s tim. Žao mi je što se u javnosti i dalje nerijetko predstavljaju nesloga i sukobi, a postoji mnoštvo ovako lijepih primjera zajedništva i međusobnog poštovanja“, istaknula je Sandra.

Sandrine pripreme za Božić, kao domaćice ovog doma, počinju već nekoliko dana ranije, a svake godine se nešto novo doda, pa sama trpeza izgleda svaki put bogatije.

„Tu su neke neizostavne stvari poput kruha, koji je baš taj dan nekako najljepši, pšenica, što predstavlja simbol života kod katolika, posebno odabrano vino, meso, kod nas u obitelji omiljena vrsta je ćuretina, salate, juha, naravno i sarma, a onda ono najdraže za djecu – mnoge vrste kolačića i medenjaka, koje nerijetko donesu i naši dragi ljudi kao znak pažnje za naš blagdan. Sve to mnogo znači, drago mi je što naša djeca odrastaju u takvom zajedništvu, pa smo tako i mi obavezni gosti za vjerske blagdane naših sunarodnika. To je privilegija na koju smo ponosni“, objasnila je Sandra, inače profesorica u jednoj banjolučkoj osnovnoj školi.

Kako kaže, sve što zna naslijedila je od svoje obitelji, a svi običaji koje danas upražnjava obitelj Vatovec ne razlikuju se mnogo od katoličkih običaja u nekim drugim krajevima.

„Tijekom života obilazili smo baš u vrijeme blagdana naše prijatelje i obitelj širom Bosne i Hercegovine, kao i Hrvatske i Slovenije i zaključak je isti – crkva je ono što nas povezuje, pa nam se tako običaji i navike i ne mogu baš mnogo razlikovati. Trudimo se božićni duh zadržati i nakon Božića“, pojasnila je Vatovec za naš portal.

Ispod bora u obiteljskom domu Vatovec nalazi se mnoštvo šarenih darova namijenjenih za djecu, a u njihovoj pripremi pomagala je najviše mala Nea.

„Svake godine u vrijeme blagdana napišem listu želja za Djeda Božićnjaka, a onda sve darove otvaram zajedno s mamom i tatom. Najviše volim kada dođe Božić, jer nam tada dolaze svi prijatelji i onda cijeli dan provedemo zajedno. Kada dođe Sveti Nikola, znam da je Božić blizu, a blagdanske pjesmice su mi omiljene“, rekla je mala Nea za naš portal.

Kao posebno drag događaj i običaj obitelj Vatovec navodi polnoćku u crkvi, koja označava svjetlost koja dolazi usred tame, kao što je bilo i rođenje samog Isusa Krista, a tada imaju priliku i da se susretnu s katoličkim vjernicima u Banjoj Luci, kojih ima mnogo.

„Mi nikad nismo imali nikakvu prepreku da provodimo svoju vjeru u djelo i mislim da je važno u ovim danima osjećati prvenstveno radost i ljubav, jer to je ono što ovaj blagdan u stvari i predstavlja. Širiti pozitivne osjećaje među onima koje volimo, kao i širom svijeta, upravo je ono što Božić i čini posebnim“, zaključio je Darko Vatovec.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.