BEZ OZBILJNIH IZBORNIH PONUDA U Šipovu, Nevesinju, Kalinoviku, Berkovićima i Srebrenici građani nisu birali promjene

Ako je što zajedničko općinama Berkovići, Kalinovik, Nevesinje, Srebrenica i Šipovo, onda je to svakako činjenica da ni u jednoj od ovih pet općina u protekle četiri godine nije zabilježen napredak, kojim bi se lokalne vlasti mogle pohvaliti. Istovremeno, ako ste prije izbora posjetili i jednu od ovih općina, teško da ste mogli sresti stanovnika koji je bio zadovoljan kvalitetom života.

Sve to, međutim, nije bilo dovoljno da se građani ovih nerazvijenih i izrazito nerazvijenih općina odluče da iskoriste svoje građansko pravo za promjenu vlasti na izborima.

Iako su Berkovići i Srebrenica na izborima dobili nove načelnike, riječ je samo o personalnoj promjeni, jer na vlasti su ostale iste političke opcije, a u preostale tri spomenute lokalne zajednice nisu se čak ni takve promjene dogodile, prenosi Mapa istraživačkih sadržaja.

Reklo bi se ipak iz različitih razloga, od općine do općine, ali nijedan od tih razloga svakako nije oduševljenje građana uvjetima života, koje su im omogućile lokalne vlasti.

Razlozi za “ne mijenjati ništa”, kreću se od situacije u Srebrenici gdje je kao i u prethodnim izbornim ciklusima umjesto borbe za kvalitetniji život, biračima nametnuta borba da na izborima mora pobijediti “naš” da ne bi pobijedio njihov, do loše ponude oporbe u pojedinim općinama.

Srebrenica: Uvjerljiva pobjeda Vučića i Dodikovog SNSD-a

U Srebrenici su „probosanske“ stranke, na čelu sa SDA, doživjele izborni debakl. Dodikov SNSD je i u ovoj općini, kao i u ogromnoj većini lokalnih zajednica u Republici Srpskoj, upisao uvjerljivu pobjedu.

Miloš Vučić, zajednički kandidat „prosrpskih“ stranaka na čelu sa SNSD-om, osvojio je mandat načelnika općine i to – uvjerljivo. Dobio je čak 5 095 glasova, skoro 70 posto više od Hamdije Fejzića, za kojeg je glasalo 2 286 birača.

To što je Miloš Vučić rođak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i „dođoš“ u Srebrenici, nije mu bio minus. Naprotiv.

Podaci Središnjeg izbornog povjerenstva BiH svjedoče da je i u borbi za 21 zastupničko mjesto u Skupštini općine Srebrenica rezultat takoreći preslikan.

SNSD je osvojio 7, a SDA 4 mandata. Po 2 mandata su osvojile druge „prosrpske“ stranke: SDS, Ujedinjena Srpska i NPS Darka Banjca.

Po jedno zastupničko mjesto imat će Socijalistička partija Petra Đokića, te DNS Nenada Nešića, kao i dvije „probosanske“ stranke SDP BiH i Narod i pravda.

Kao i prije četiri, osam, 12 godina... i na posljednjim lokalnim izborima u Srebrenici nije bilo istinskih izbora i sve se pretvorilo u etničko postrojavanje i razbrojavanje. Opet su se Srbi i Bošnjaci svrstali u dvije monolitne kolone, pogotovo kad su u pitanju izbori za načelnika.

Bošnjaci su – izgubili.

Kao i na ranijim lokalnim izborima, ni na ovim posljednjim, najmanje su odlučivali građani Srebrenice, oni koji zaista žive u ovom gotovo pustom gradiću. Njih je premalo, da bi mogli odlučivati.

Računa se da u ovom gotovo pustom gradiću i u okolnim selima odistinski živi oko 2 000 ljudi, a na izborima je glasalo skoro 8 000, od ukupno upisanih 14 539 birača.

Presudili su, dakle, kao i ranijih godina „gostujući birači“ – oni koji imaju osobne iskaznice s adresom u Srebrenici, a žive daleko od ovog grada.

Ili kako su pisali mediji iz Federacije BiH, presudili su autobusi iz Srbije i nezainteresiranost bošnjačkih birača iz dijaspore za izbore u Srebrenici.

A bilo je i „izbornog inženjeringa“. Bar tako tvrdi Alija Tabaković, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS.

''MUP RS je otvorio posebno stanično odjeljenje u Skelanima, mjestu koje je na granici sa Srbijom, kako bi Srbijanci lakše vadili osobne iskaznice i tu je jasno da sve ovo radi sustav'', rekao je Tabaković za Federalnu televiziju nakon izbora.

Sve u svemu, Srebrenica je u mnogome slika i prilika lokalnih izbora u BiH, a naročito u Republici Srpskoj. A te izbore odlikuje predominacija etničkih narativa, u odnosu na lokalne teme, nesređenost i neažuriranost biračkih spiskova, izborni inženjering i utjecaj lidera velikih stranaka na volju birača na lokalu.

Nevesinje - mlaka oporba bez šanse za uspjeh

I pored toga što na kraju drugog mandata nema čime da se pohvali, osim da je broj onih koji svakodnevno iz Nevesinja odlaze na posao u Mostar udvostručen, aktualni načelnik Milenko Avdalović je dobio i treći mandat na čelu ove nerazvijene općine.

Sa 3 757 glasova ili 54,99 posto glasova Avdalović, kandidat SNSD-a koga su podržali i tradicionalni koalicijski partneri ove stranke, uvjerljivo je pobijedio glavnog konkurenta Strahinju Vujadinovića. Sa 2 851 glasom ili 41,29 posto podrške Vujadinoviću, kandidatu Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, koga je podržala i Srpska demokratska stranka, mora se priznati da je postigao ipak solidan rezultat.

U tome su suglasni svi koji znaju protiv kakve je stranačke mašinerije, podržane entitetskom vlašću, ovaj mladi politički debitant ušao u izbornu trku. S druge strane, izuzetno nekvalitetna kampanja stranaka koje su ga podržale, kao i stanje u kojem se nalazi nevesinjska oporba, nikako mu nisu išle u prilog.

Za razliku od prethodnih izbora, u Nevesinju su na izbore izašle samo dvije spomenute oporbene stranke. A o kakvom stanju u oporbenim redovima je riječ, najbolje ilustrira činjenica da je nekada vladajući SDS na ove izbore izašao bez izabranog predsjednika općinskog odbora. U prilog rezultatu oporbe svakako nije išlo ni vidljivo izbjegavanje otvorene kritike lokalne vlasti i šutnja o mnogim aferama koje potresaju ovu općinu, a koje se vežu za tu vlast.

Najbolji primjer je afera “sortirka”, koju je usred predizborne kampanje otvorio Nebojša Vukanović. Lider Liste za pravdu i red je javno prozvao načelnika odjeljenja za gospodarstvo ove općine Milutina Samardžića, da je kao jedan od suvlasnika Zemljoradničke zadruge prodao mašinu za sortiranje krumpira vrijednu oko 110 000 KM. Riječ je o mašini koja je donacija Vlade RS i općine Nevesinje.

Samardžić, čija obitelj je vlasnik i tvrtke koja se povezuje s brojnim sumnjivim javnim nabavkama ove općine, jedna je od vodećih ličnosti lokalnog SNSD-a.

Svakako da je i to utjecalo na birače – pa je ovaj put na odborničkoj listi osvojio svega 263 glasa što je u usporedbi s 1 060 glasova na prethodnim izborima poražavajuće. Birači su, međutim, kaznili i lokalnu lidericu oporbe Zagorku Grahovac, poslanicu Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini RS, koja je osvojila svega 221 glas na listi za zastupnike u općinskoj skupštini.

To što je Vukanović došao iz Trebinja da u Nevesinju progovori o aferi, umjesto predstavnika svoje stranke u ovoj općini, dovoljno govori o nevesinjskim oporbenim prilikama. U svakom slučaju ni Avdalović, kao pobjednik izbora, nema puno razloga za zadovoljstvo, najslabiji rezultat u protekla tri izborna ciklusa svakako nije za pohvalu s obzirom na odnos snaga koje su stale iza njega, odnosno iza njegovog protukandidata. Mizeran rezultat trećeg sudionika izborne trke za načelnika Nevesinja Aleksandra Šiljegovića, koga je predložila Srpska radikalna stranka, nije vrijedan spomena. Osim što dodatno podgrijava sumnje dijela oporbe da je uloga kandidata ove stranke, kao i na prethodnim izborima bila da zavara dio oporbenih glasača i tako pomogne Avdaloviću.

U svakom slučaju, u Nevesinju ništa novo još od vremena kada se načelnik svojevremeno pohvalio da se u ovoj općini dobro živi, jer ljudi rade u Mostaru, a spavaju u Nevesinju.

Šipovo - podjela oporbenih glasova

Na ovim lokalnim izborima, u Šipovu je pobjedu za načelničku fotelju odnio SNSD-ov kandidat Milan Kovač. Pošto je ovo Kovačev treći mandat, reklo bi se da nekih iznenađenja u Šipovu nije ni bilo. Ipak zanimljivo je to što je Šipovo na ovim izborima imalo dva oporbena kandidata.

Nekadašnji član SNSD-a Milan Plavšić, koji je prije tri godine napustio ovu stranku i postao jedan od najvećih kritičara ove stranke u Šipovu, ove godine bio je kandidat za načelnika ispred Narodnog fronta. Sva oporba u Šipovu podržala je njegovu kandidaturu sem SDS-a, koji je imao svog kandidata Stevana Medića.

Kovač je odnio pobjedu s 2 736 glasova, odnosno s 46,63 posto. Plavšić je dobio tek 367 glasova manje, dok je Medić, prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, dobio 762 glasa.

Ovogodišnji rezultati lokalnih izbora pokazuju da veliki dio građana Šipova želi promjene, s obzirom na to da je Kovač u prethodna dva lokalna izborna ciklusa pobjeđivao s preko 70 posto glasova.

Ovakav rezultat možda može i objasniti nenadanu kandidaturu SDS-a za načelnika, imajući u vidu da je sva šipovačka oporba stala iza Plavšića, te su se na taj način glasovi oporbe podijelili.

Pored starog načelnika, Šipovo ostaje i dalje nerazvijena općina. Prema podacima Vlade Republike Srpske iz listopada ove godine u odluci o stupnju razvijenosti jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj za 2025. godinu, status ove općine ostaje nepromijenjen. Iako je Šipovo jedna od najbogatijih općina, što se tiče prirodnih resursa.

Kako smo već pisali za četiri godine mandata Kovača, koji će nastaviti da vlada Šipovom još četiri godine, ova općina se zadužila dva puta, s kreditima od ukupno 10 milijuna konvertibilnih maraka.

Načelnik Kovač je i najveći poslodavac u ovoj lokalnoj zajednici. Mediji pišu da posjeduje više poduzeća, a lani je najbolje poslovala tvrtka „Drvo-emdex Šipovo“, čiji je službeni vlasnik Kovačevo poduzeće „Drvna industrija Šipovo“. Najmanje petero članova uže obitelji Milana Kovača zaposleno je bez natječaja i uz najgrublja kršenja Zakona o lokalnoj upravi u njenim organizacijama i institucijama.

Berkovići - nemar entitetske vlasti odražava se i na izbore

Pobjedu za načelnika općine Berkovići na ovim lokalnim izborima odnio je kandidat SDS-a Bojan Samardžić. Njegov protukandidat Milovan Škrba izgubio je s 46 glasova razlike.

Novi načelnik Samardžić je u posljednja dva mandata bio zamjenik načelnika Nenada Abramovića, a prije toga je bio menadžer ove općine. Upravo Samardžić je formirao Razvojni tim Berkovića, koji je sastavljen isključivo od mladih ljudi, koji sada provodi 9 projekata iz međunarodnih donatorskih organizacija.

Berkovići i dalje ostaju općina u kojoj vladajući SNSD nikada nije odnio pobjedu. To je i razlog zašto su građani Berkovića zaboravljeni od republičke vlasti i zašto ih zaobilaze skoro svi projekti iz programa javnih investicija.

Ekonomski položaj također ostaje nepromijenjen, Berkovići i u 2025. godinu ulaze sa statusom izrazito nerazvijene općine.

Općinske vlasti razvoj Berkovića vide u razvoju turizma, kojeg su naveli kao novi razvojni pravac općine u Strategiji razvoja općine za 2022-2028. godinu. Dugo očekivana izgradnja vjetroelektrane „Hrgud“ koja je trebalo da bude puštena u mrežu 2023. godine i put Berkovići – Nevesinje su bila dva kapitalna projekta za razvoj ove općine. Međutim, nezainteresiranost Vlade Republike Srpske dovela je do toga da se oba projekta nisu pomakla s mjesta.

Kalinovik - i javno i privatno u istim rukama

U Kalinoviku nije bilo dileme da će načelnik općine biti netko s prezimenom Sladoje, pošto su sva tri kandidata na izborima nositelji istog prezimena. Ali šalu na stranu, upućeniji kažu da nije bilo ni dileme da će SNSD-ov Radomir Sladoje ostati na čelu te općine. Razlog tome svakako nije to što se za njegovog prethodnog mandata život stanovnika ove izrazito nerazvijene općine popravio. Istina, popravila se kvaliteta života načelnika, pa je i ovaj put pobijedio i to sa 799 glasova ili 58,71 posto podrške općine u kojoj pravo glasa ima nešto više od 1,8 tisuća punoljetnih građana. Realno, u ovoj općini nema toliko stalno naseljenih stanovnika. Zato sve što u ovoj općini funkcionira u vlasništvu je ili Radomira Sladoje ili nekoga iz njegove obitelji, o čemu je Impuls i ranije pisao.

O Kalinoviku, mjestu poznatom jedino po stalnom iseljavanju stanovništva i brojnim aferama u čijem je središtu ime Radomira Sladoje, mediji su napravili brojne priloge. Usprkos svemu, aktualni načelnik je za novi mandat dobio čak osam glasova više nego na prethodnim izborima.

Pored svojevrsne korumpiranosti malobrojnog biračkog tijela u općini, u kojoj jedan čovjek vuče gotovo sve konce i u javnom i u privatnom sektoru, razlog njegove nepobjedivosti bi se mogao uočiti i u lošoj oporbenoj ponudi.

Na crtu načelniku na izbore su izašli kandidat SDS-a Đorđe Sladoje i kandidat PDP-a Vlade Sladoje.

Oni koji bi se zaista drznuli da u Kalinoviku glasaju za promjene, morali su se dobro zapitati je li SDS-ov kandidat, koji je gotovo do raspisivanja izbora bio jedan od najbližih suradnika načelnika, alternativa? Teško da su afere Radomira Sladoje, poznate širokoj javnosti, mogle proći nezapaženo pored zamjenika načelnika općine, u liku upravo Đorđa Sladoje, istaknutog člana SNSD-a. Osim što je godinama bio dio načelnikovog tima, Đorđe i Radomir su čak i bliski rođaci, što u malom mjestu svakako igra bitnu ulogu.

Ovogodišnji izbori u Kalinoviku ostat će upamćeni i po skandaloznom nastupu kandidata PDP-a. Slika Vlade Sladoje na promotivnom materijalu u uniformi iz tko zna kog rata i porukama kojima se poziva na “mobilizaciju”, a Kalinovik naziva “Mladićevo”, po generalu osuđenom za genocid i ratne zločine, svakako nije išla u prilog ni ugledu ovog mjesta, još manje političke partije koju je predstavljao. Zbog toga mu je na kraju i Središnje izborno povjerenstvo izreklo kaznu u iznosu od 20 000 maraka. Nakon što je kažnjen, Sladoje je objavio da odustaje od izborne trke, a svoje glasače pozvao da glasaju za kandidata SDS-a. Nije mu očito puno pomogao, pa je Đorđe Sladoje osvojio svega 572 glasa ili 40,88 posto podrške birača. Bi li bilo promjena i da je pobijedio, pitanje je koje je mnoge Kalinovičane, iako nezadovoljne aktualnom vlašću, na dan izbora zadržalo u kući.

Nepostojanje suštinske i ozbiljne alternative i pored velikog nezadovoljstva aktualnom vlašću, karakteristično je ne samo za ove općine nego i za ostatak države. I koliko god zvučala defetistički tvrdnja da promjena nema, jer su svi isti, ona predstavlja ozbiljnu prijetnju da će slučaj Kalinovika postati sindrom društva. Prebacivanje odgovornosti na narod, bilo bi zaista neprimjereno.