Apeli za pomoć ljudima u nevolji: Sagradimo kuću Marini Raos

Vjernici župe sv. Ane u ovom mjestu nadomak Kiseljaka ovih su zimskih dana odlučili svojoj mještanki priteći u pomoć i sagraditi joj kuću

Marina Raos, 43 godine, mjesto stanovanja: tuđa kuća, Lepenica. Sedamdeset postotni invalid. Oca nije nikad upoznala, a majka je umrla prije 12 godina. Osim Boga i dobrih ljudi (bez obzira koliko zvučalo kao fraza) sama na svijetu. Poznajemo se već 18 godina i svaki je susret i razgovor sa njom, bez obzira kako i koliko bio omeđen obvezama, žurbom, veliko podsjećanje na radost življenja. Na uživanje u sitnim stvarima, kao nahraniti mačku skitnicu i pustiti je u kuću da se ugrije. Ili, kad ti Bog sasvim nenadano providi 15 (petnaest) maraka pa možeš uplatiti organizirani odlazak u Ramu na Š­ćit na hodočaš­će Maloj Gospi. I veseliti se kao da ideš deset dana na Havaje. Ili, kad ti netko daruje rabljeni džemper koji nije ni na jednom mjestu "prosvirao". Ili kad ti netko otvori vrata i pruži kilogram naranči... Mogli bismo do sutra nabrajati slične "ili". No, to su sve naši neformalni razgovori. Onaj službeni, za novine, tekao je ovako:

Zalihe od jednog kilograma

- Kolika su ti mjesečna primanja, Marina?

- Sto maraka socijalne pomoći.

- I ništa drugo?

- I ništa.

- Pa, kako preživljavaš?

- Dobro.

- Kako dobro, Isuse dragi?

- Ne razbacujem se.

- Pa, što ćeš razbacivati, nemaš tisuću maraka, nego 100 KM, draga Marina?!

- Nema veze. Imam kilogram krumpira. To ti je samo primjer. Pola kilograma danas skuham, pola sutra ispečem na pole u rerni. I malo kiselog kupusa za salatu. I kud ćeš bolje. Slabe sam ti hrane. I malo, meni puno.

- Dobro, ali ti netko zasigurno pomaže?

- Župnik, fra Stipan. I časna sestra Anamarija, dok je bila u Kiseljaku. A sjete me se i bivši župnik fra Mato Cvjetković i pomoćnik mu fra Marinko Didak. Oni su ti već dugo u Ovčarevu u Travniku, ali me nisu zaboravili. Sad će oni, za koji dan, predosjećam meni nešto u kuverti poslati.

- I to je sve?

- Ma, dobro, još pone'ko i potkada me se sjeti. Ali nitko nije dužan "misliti" na mene. Svi imaju svoje probleme.

- Što kažeš na to što su ti župnik fra Stipan Radić i župljani odlučili napraviti kuću? Pravu, pravcatu kuću. Tvoju, iz koje te nitko neće istjerivati.

- To je za mene kao nekakav san. Sa svime sam upoznata, ali probudim se noću, pa onako u mraku kontam jesam li to sanjala ili je stvarnost. Jer ova kuća u kojoj živim je stara, nikakva, a vlasnik povremeno, tako mu nešto naopako dođe u glavu, govori da mu kuća treba. Za nešto. Ne znam zašto. Ima novu, veliku, praznu, ovdje u Lepenici, a živi u Njemačkoj. Ali opet, hvala mu. Mama i ja smo cijeli život u njoj proveli. Tako govori Marina Raos.

 

Temelji nove kuće na proljeće

A početkom Došaš­ća lijepo su progovorili župljani župe Banbrdo-Lepenica. Na poticaj župnika fra Stipana odlučili su povesti akciju gradnje kuće za svoju župljanku Marinu.

- Sreća je to što Marina ima komad zemlje koji nije građevno zemljište, pa je općina Kiseljak mogla bez ikakvih problema izdati sve potrebne dozvole, besplatno, naravno, a projekt je na isti način uradio arhitekt g. Zoran Marković, aktualni ministar financija u Vladi Kantona Središnja Bosna. Tako da smo već krenuli u nabavku materijala. Tvrtka Nikodil je darovala 600 komada cigle i upravo od toga startamo. - kaže lepenički župnik fra Stipan.

Dodaje kako će župljani pomoći na sve moguće načine, ali trebat će na mnoge adrese ustanova, poduzetnika i pojedinaca uputiti pismo zamolbu da podupru akciju stambenog zbrinjavanja jedne osobe u potrebi, kako se to kaže. Župniku će i u toj i u drugim aktivnostima pomoći i članovi Ekonomskog vijeća.

- Sve što se u dobroj vjeri započne, to se i završi. Uopće ne dvojim da će sljedeći Božić naša Marina dočekati u svom domu. Imamo mi načine kako ćemo prikupljati građevni materijal, kako će radnici, župljani, besplatno raditi. Akcija će uspjeti, jer to iz svega srca želimo. Neka samo ovaj temperaturni minus prođe i pred Uskrs ćemo zakopati temelje kuće. - optimistična je članica Župnog ekonomskog vijeća Mirjana Medić.

Svakako, dodala je, ako netko i preko Svjetla riječi odluči podržati akciju gradnje kuće za Marinu Raos, župljani Lepenice će biti do neba i nazad zahvalni.

 

Mobitel i džemper

I mi - za kraj - još nešto dodajemo. Baš zato što Marina Raos podvlači kako joj ništa ne treba, osim kuće dakako, kažemo: sve joj treba. I novac, i garderoba, i pokućstvo, a ima Marina i jednu jedinu materijalnu slabost. Mobitel. Dajmo, ljudi, nabavimo joj konačno jedan novi mobitel! Nek' malo odahne i Fidels Barbić koji je do sada u svojoj radnji barem dvadesetak puta popravljao, dekodirao, mijenjao dijelove, naštimavao rabljene aparate koje je Marina dobivala od brojnih dobronamjernika, ali nikad se nije namjerila na solidan rabljeni mobitel koji besprijekorno funkcionira. Zaslužuje to osoba koja ne očajava pred životnim poteškoćama. Nismo rekli kako je nedavno bila baš zabrinuta jer joj je za ortopedske cipele trebalo 390 KM. Socijalne i zdravstvene službe za invalide koji preživljavaju od 100 maraka pomoći, za ortopedska pomagala nemaju novca. Čak i za našu zemlju, porazno, jadno, bešćutno. I opet je u pomoć pritekao župnik fra Stipan. Marina sada lakše hoda i pita nas dokle će Crk­va raditi posao države, brinuti se za osnovne potrebe invalidnih osoba. Ne znamo - odgovaramo - ali znamo da idemo tražiti (kupiti) jedan lijep džemper za Marinu. Jer kad smo se "srele za slikanje za našu novinu", s ponosom nam je Marina rekla kako se uredila za fotografiju i odjenula najljepši džemper. Nismo joj imali srca reći kako joj je taj odjevni predmet "prahistorijski", a budući da joj je upravo toga dana, 20. siječnja bio rođendan, imamo izgovor darovati joj i pristojnu bluzu.

 

Transakcijski račun:

Župa Sv. Ane Lepenica

UniCredit Zagrebačka banka

Broj računa: 3383402200958517 - poziv na broj 25006102016 - s naznakom za Marinu Raos

Devizni račun: Župa Svete Ane - Konto: BA 393380604818477273 - Swift: UNCRBA22 - Bank: BA