ALUMINIJ INDUSTRIES MOSTAR Svjetsko, a nije naše

Uz pomoć HDZ-a BIH, infrastrukturom državnog poduzeća Aluminij Mostar, izraelski biznismen Amir Gross Kabiri za nešto više od tri godine poslovanja uspio je stvoriti kompaniju s prometom od jedne milijarde KM. Na putu poslovnog uspjeha podršku su mu pružili kineski strateški partneri i nezaobilazni švicarski konglomerat Glencore. Ovaj enorman rast kompanije Aluminij Industries proporcionalno se reflektirao i na međunarodnu podršku Draganu Čoviću, piše Tacno.net.   

U srpnja 2019. godine Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne prekinula je isporuku električne energije Aluminijskom kombinatu Mostar čime je proizvodnja u ovom poduzeću u većinskom vlasništvu Federacije BIH ugašena.

Nemogućnost nastavka proizvodnje rezultirala je masovnim prosvjedima radnika Aluminija ispred centrale HDZ-a BIH čime je predsjednik ove stranke Dragan Čović direktno targetiran kao najodgovorniji za propast ovog industrijskog giganta Hercegovine.

Usporedno s protestima, nekadašnji koalicijski partneri HDZ-a pregovarali su sa zainteresiranim stranama za preuzimanje Aluminija d.d. Mostar.

Tako će tadašnja federalna vlada predvođena Fadilom Novalićem iz SDA stranke te resornim ministrom Nerminom Džindićem nakon pregovora sa švicarskim Glencorom te kompanijom WAQT Trade sa sjedištem u Dubaiju, u konačnici prihvatiti ponudu izraelske grupacije M.T. Abraham i kineskih strateških partnera za preuzimanje aluminijske industrije u ovom bh. entitetu.

Za simboličnih 30 tisuća KM mjesečnog najma, kompanija M.T. Abraham dobiti će kompletnu energetsku, tehničku i tehnološku infrastrukturu Aluminij d.d. Mostar ali i pravo korištenja brenda kompanije, koja je već desetljećima visoko pozicionirana u ovoj industriji.

Dodatno, ugovorom je omogućeno i upisivanje založnog prava na imovinu, uvođenje partnera, mogućnost otkupa dijela tvornice ili kompletne tvornice uz ekskluzivno pravo preče kupovine kao i izgradnje energetskih objekata.

Ovakav ugovor rezultat je niza sastanaka na kojima se, prema informacijama iz Federalnog ministarstva energije i rudarstva, ne zna tko je nazočio.

Danas, skoro četiri godine nakon gašenja pogona u Aluminij d.d., izraelski biznismen Amir Gross Kabiri zaštitno lice kompanije Aluminij Industries d.o.o. Mostar pozicioniran je kao ključni generator političkog, ekonomskog i kulturnog „života“ u kojem HDZ BIH participira u punom kapacitetu.

Bez relevantnog iskustva u ovoj branši, međutim sa snažnim konekcijama kroz poslove s nekretninama ali i djelovanjem u kontekstu kulturne diplomacije u Kini i Rusiji,  Amir Kabiri nalazi se na čelu kompanije koja prema dostupnim podacima akumulira preko milijardu KM prihoda od čega nešto više od 55 milijuna KM dobiti za 2022. godinu.

Razloge za ove brojke treba tražiti u poslovnim odnosima sa švicarskim konglomeratom Glencore-om te podatku da je ova kompanija u ovom razdoblju potpisala ugovor s najvećim ruskim i drugim svjetskim proizvođačem aluminija RUSAL-om o isporuci 6.9 milijuna tona aluminija u razdoblju do 2024. godine.

Pored Glencore-a čije poslovanje s kompanijom Aluminij Industries predstavlja kontinuitet još od ugovora s Aluminij d.d. Mostar, strateški partneri MT Abraham Group, kineske državne kompanije China Machinery Enegineering Corporation (CMEC) te China Non-Ferrous Metal Industrys Foreign Engineering & Construction (NFC) imaju bogato iskustvo u aluminijskoj i energetskoj industriji.

U carstvu svile i kadife

Prema pisanju Reutersa kineska kompanija „NFC“, blisko je surađivala s Iranskim raketnim programom na procesima stvaranja aluminijskog praha ključnog sastojka pogonskog goriva za lansiranje projektila. Predstavnici NFC-a u izjavi za Reuters naglasili su da je poslovanje ove kompanije u Iranu vezano isključivo za područje civilne upotrebe. NFC je od 2005. godine prisutan u Iranu gdje su sudjelovali u projektu tehničke modifikacije tvornice glinice u gradu Jajarmu.

Drugi strateški partner M.T. Abraham Groupe, CMEC odavno je prisutan na području Srbije i Bosne i Hercegovine kroz projekte izgradnje i sanacije energetskih objekata.

Podsjećamo, portal Tačno.net prošle godine je analizirao suradnju kineskih kompanija i M.T. Abraham Group u Bosni i Hercegovini u kontekstu desetljetnih političkih sukoba i tenzija u odnosima Izraela i Islamske Republike Irana.

Tadašnji veleposlanik Izraela Noah Gal Gendler u izjavi za Tačno.net negirao je postojanje ugovora između M.T. Abraham Group i NFC istakavši „da se radi o povijesnoj informaciji koja nije relevantna već neko vrijeme.“ Nedugo nakon komunikacije s novinarima sa službene stranice Aluminij Industries kompanija NFC uklonjena je iz sekcije strateških partnera.

Kasniji potezi veleposlanika Noel Gal Gendlera poput direktnog uplitanja u unutrašnjopolitička pitanja BIH kroz javno dostupan Memorandum u kojem se zalaže za Izbornu reformu koju zagovara HDZ BIH rezultirali su ukorom premijera i ministra vanjskih poslova Izraela, te povlačenjem s veleposlaničke pozicije.

U kolovozu 2022. godine na poziciji nerezidentnog veleposlanika Gendlera će zamijeniti Galit Peleg, a nekoliko mjeseci kasnije nova veleposlanica svečano će otvoriti Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru organiziran upravo uz partnerstvo Izraela.

Događaj koji je obilježio ovogodišnji sajam gospodarstva je informacija da je Aluminij Industries potpisao ugovor sa Glencore-om i Dufercom-DITH ukupne vrijednosti 250 milijuna KM za izgradnju solarne elektrane snage 60 MW te tvornice recikliranog aluminija za potrebe automobilske industrije.

Kulminacija je to interesa kompanije Duferco International Trading Holding S.A. (DITH), za osnaživanje na polju trgovine aluminija u čijoj proizvodnji je korištena obnovljiva energija.

Jedna od vodećih kompanija za trgovinu čelikom „Duferco“ osnovana je 80-tih godina od strane talijanskog poduzetnika Brune Bolfoa u Švicarskoj. S operativnim stožerom u Luganu, a finansijskom strukturom u Luksemburgu do početka 2000-tih Duferco postaje jedna od vodećih kompanija za trgovinu čelikom.

Novinar swissinfo.ch Federico Franchini koji prati poslovanje Duferca ističe da se nakon raspada SSSR-a ova kompanija pozicionirala na rusko i ukrajinsko tržište te sklopila unosne poslove sa vodećima „željeznim“ oligarsima. Međutim prema njegovim riječima poslovni interesi Brune Bolfa 2014. godine fokusiraju se na Kinu.

„Zapravo Duferco se podijelio na dva dijela. Ono što je bio DITH, odnosno trgovački dio, kupuju Kinezi, odnosno Hesteel. Drugi Duferco, aktivan u raznim oblastima od proizvodnje preko trgovine plinom te opremom ostao je u talijanskim rukama. Talijanski Duferco još uvijek ima manjinski udio u DITH-u.“

Drugi najveći svjetski proizvođač čelika kineska državna kompanija HBIS Group / Hesteel  Group u čijem vlasništvu je Duferco -DITH na teritoriji Balkana prisutna je u Srbiji od 2016. godine kada za 46 milujuna EUR-a kupuju željezaru u Smederevu.

Željezara u Smederevu inicijalno je prodana 2003. godine US Steel-u za 23 milijuna USD i do 2012. godine izvoz iz ovog postrojenja obuhvaćao je 13 posto ukupnog izvoza R. Srbije. Promjene na svjetskom tržištu čelika US Steel se povlači i željezaru prodaje Vladi Srbije za simboličnu cijenu od jednog dolara.

Za budućnost: Zeleno obuci nek’ sluti na radost

Vijeće Europske unije u ožujku ove godine postiglo je dogovor o mehanizmu za uspostavu „CBAM“ taksi odnosno Mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama EU koji sa svojom probnom primjenom počinje od listopada 2023. godine.

Dakle, CBAM takse su posebna tarifa EU koja će oporezovati emisije ugljen-dioksida na proizvodima iz sektora cementa, aluminija, đubriva, željeza i čelika te proizvodnje električne energije koji dolaze iz trećih zemalja. Cilj ove uredbe je smanjenje stakleničkih plinova ali i zaštitu EU proizvođača i ekonomije od konkurencije iz zemalja s nižim ekološkim standardima čiji finalni proizvodi nisu obuhvaćeni „ekološkim porezima“. Na ovaj način CBAM takse najviše će pogoditi izvoz željeza, čelika i aluminija iz Rusije i Kine kao i izvoz iz Velike Britanije, Norveške i Turske.

Odlukom EU Komisije ostavljena je mogućnost izbjegavanja CBAM oporezivanja na način uvođenja validnog internog sistema obračuna CO2. Da bi taj obračun bio validan mora biti usklađen s EU ETS-om odnosno sistemom Europske unije za trgovanje emisijama. Naravno,  Bosna i Hercegovina još uvijek nema uspostavljen ovaj sustav.

Energetski analitičar Almir Muhamedbegović ističe da EU Povjerenstvo još uvijek nije točno definirala detalje implementacije CBAM taksi.

„Znači primjenom CBAM, odnosno neuspostavljanjem vlastitog internog obračuna CO2, umjesto da ostane u zemlji, novac odlazi u EU. I naravno ovakav CBAM će porezno opteretiti izvozne proizvode iz pomenutih industrija, te će njihovu konkurentnost na EU tržištu znatno smanjiti. Na zadnjem Forumu Energetske zajednice rečeno je da Europsko Povjerenstvo tek treba definirati detalje implementacije CBAM, odnosno donijeti provedbene akte, tako da se čini da ni sama Europska Komisija nije do kraja raščistila kako i kad primijeniti CBAM na “treće zemlje”.“

Upravo u kontekstu oporezivanja kroz sustav CBAM taksi treba promatrati i zadnje aktivnosti kompanije Aluminij Industries Mostar s partnerima, švicarskim Glencorom te kineskim Dufercom-DITH.

Podsjećamo, energetska infrastruktura Aluminija d.d. Mostar, nekada najvećeg potrošača električne energije u BIH, trafostanice, pristupni dalekovodi, priključak maksimalne snage 235 MW vrijednosti desetine milijuna KM, prepušten je kompaniji M.T. Abraham Group kroz ugovor o najmu postrojenja Livnice.

Ovaj podatak pozicionirao je kompaniju Aluminij industries u privilegirani položaj obzirom na ograničeni kapacitet električne prijenosne mreže te sve veći problem priključka investitora u domeni obnovljivih izvore energije sa kojim se susreće Elektroprijenos BIH.

Izgradnjom planirane solarne elektrane od 60 MW Aluminij Industries pozicionirat će se kao proizvođač koji u svom procesu koristi obnovljivu energiju čime će biti oslobođen CBAM taksi na izvoz u EU.

Međutim postavlja se pitanje porijekla aluminija koji kompanija Aluminij Industries obrađuje i plasira na tržište.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BIH u Bosnu i Hercegovinu iz Švicarske prošle godine uvezeno je aluminija u vrijednosti 809 milijuna KM. Trend uvoza ove sirovine iz Švicarske nastavljen je i ove godine pa je samo do svibnja iz ove države uvezeno cca. 100 milijuna KM vrijednosti aluminija.

Iako nema svojih sirovina Švicarska je jedan od najvećih trgovaca rudama čija burza sirovinama ostvaruje promete od jednu bilijardu USD godišnje. Iz švicarske organizacije “Public Eye” naglašavaju da je trgovina rudama nedovoljno transparentna bez jasnih zakonskih regulativa i kao takva jedan od glavnih prihoda autoritarnih režima.

Iz kompanije Glencore nisu odgovorili na upite portala Tačno.net.

Jednom davno postojao je jedan Aluminij Mostar

Danas, Aluminij d.d. Mostar postoji samo kao pravni subjekt s prihodima od naplate najamnine pogona, čime ostvaruje knjigovodstveni gubitak od cca 15 do 18 milijuna KM godišnje. Obzirom na činjenicu da je Aluminij d.d. iznajmljen na vremensko razdoblje od 15+15 godina, procjene su da će ovo poduzeće akumulirati dodatnih 450 do 500 milijuna KM duga.

Kada u obzir uzmemo i zatezne kamate te sudske troškove na ukupni dug od 400 milijuna KM vjerovnicima od čega 295 milijuna EP HZ HP dolazimo do podatka da će Aluminij d.d. za trideset godina biti u financijskoj dubiozi od cca jednu milijardu KM.

Iz udruženja malih dioničara DIAL ističu da najamnine koje naplaćuje Aluminij d.d. Mostar mogu pokriti tek 4 do 5 posto ukupnih troškova hladnog pogona ovog poduzeća u većinskom vlasništvu FBIH.

„Model najma imovine Aluminija d.d. Mostar bi bio uredu kao model financijske restrukture ukoliko bi kroz visinu najamnina mogao pokriti troškove amortizacije. Međutim to je u ovom trenutku zbog visine najamnine nemoguće. Restruktura poslovanja mora ležati u činjenici da se Aluminij d.d. mora financijski konsolidirati vlastitim sredstvima koje će dovesti do pozitivnog poslovanja preko proizvodnje u ljevaonici. Upravo to je pokazao i gosp. Kabiri koji je proizvodnju pokrenuo bez kapitala.“

Danijel Bukovac sadašnji direktor Aluminij d.d. nije imao puno informacija vezano za budućnost ove kompanije. Kako naglašava gubitak od 18 milijuna KM ove godine prouzročen je amortizacijom i računovodstvenim standardima.

„Mi u ovom trenutku imamo priliv sredstava samo od najma i to se redovno uplaćuje. Konsolidacija još uvijek traje. Što će biti poslije ja stvarno ne znam. Mislim da odgovore na pitanja o budućnosti Aluminij d.d. Mostar može ponuditi samo Vlada FBIH koja je i većinski vlasnik.“

Iz Vlade FBIH i resornog ministarstva do objave teksta nisu odgovorili na upite portala Tačno.net.

Po svemu sudeći za propast Aluminij d.d. strateškog poduzeća nitko neće odgovarati. Ulaskom financijske policije nakon gašenja proizvodnje u ovom poduzeću javnost je dobila potvrdu medijskih natpisa o nizu štetnih ugovora koja su rukovodstva ovog poduzeća u prošlosti potpisivali.

Međutim nalazi financijske policije još uvijek nemaju svoj tužiteljski epilog. U međuvremenu istraga protiv dugogodišnjeg direktora Aluminija d.d. Mostar i istaknutog HDZ-ovog kadra Mije Brajkovića zbog zloupotrebe položaja je odlukom Tužiteljstva HNŽ obustavljena.

Slična situacija je i s drugim direktorom ovog poduzeća Ivom Bradvicom koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Mostaru oslobođen za malverzacije vezano za Tvornicu glinice Mostar.

Mali korak za čovječanstvo veliki za HDZ

Podrška političkog vrha HDZ BIH ambicioznim poslovnim planovima Amira Kabirija kroz najam imovine Aluminija, osnivanje Privredne komore Izraela u Mostaru, pitanju povratka imovine mostarskih Jevreja te sve snažnijem zalaganju za koncesiju nad mostarskim aerodromom reflektirala se na pružanje lobističke infrastrukture Izraelskog veleposlanstva političkim težnjama Dragana Čovića.

Svakako eklatantan primjer koji govori u prilog ovoj tezi je i djelovanje bivšeg izraelskog veleposlanika Noah Gal Gendler po pitanju prijedloga rješenja Izbornog zakona što je dovelo i snažne reakcije Jevrejske zajednice u BIH predvođene Jakobom Fincijem.

Međutim, snažan angažman Izraelske diplomacije u Bosni i Hercegovini donio je benefite u procesima deklarativnog udaljavanja HDZ-a od fašističke ideologije iz Drugog svjetskog rata.

Uklanjanje imena ulica nazvanih po ustaškim dužnosnicima iz NDH svakako je civilizacijski iskorak HDZ-a po pitanju suočavanja s prošlošću. Još samo da se table sa nazivima fizički uklone.

Na upite portala Tačno.net za komentar do objave ovog teksta nisu odgovorili: Aluminij Industries, HDZ BIH kao ni Ernest Grin savjetnik Izraelskog veleposlanstva u BIH.