2019. Godina koju ćemo pamtiti

Izmaknula je i 2019., još jedna u političkom smislu promašena godina. Ne samo da nismo koračali naprijed, već smo tonuli dublje i uništavali i ono što smo imali. Novinari u urednici često na kraju godine prate što se najviše na portalu čitalo.

Međutim, čitanost u 2019. nije određivala tema koju su novinari obrađivali, već nažalost teške i mučne situacije. Tako se među najčitanijim tekstovima u 2019. nalazi Aluminij, poduzeće u kojem su do prije godinu dana svi željeli raditi, poduzeće koje je bilo ponos hercegovačkog gospodarstva, koje je hranilo, zapošljavalo, podržavalo kulturna događanja, pomagalo liječenja bolesnih, izgrađivalo u svakom smislu. Gasili su ga milijun puta, tako da u trenutku kad je zaklopio oči, mnogi nisu vjerovali da je uistinu mrtav. Par minuta iza ponoći, deseti srpnja Aluminij se pridružio groblju hercegovačkih poduzeća. Prividno su ga oživljavali do kraja godine, izmičući odgovornosti za njegovu smrt, no u susret ovoj godini i zadnji radnici su zatvorili kapiju. Uz posljednje dane mostarskog giganta čitao je i prosvjed pred HDZ-om BiH. Lider HDZ-a nikada otkako je predsjednik jačeg udara mase nije osjetio.

Nikada se više nije čitala crna kronika. Ubojstva Lane Bijedić, te vlasnika Vile Ivanković plijenila su pozornost čitatelja. Kao u američkom filmu početkom listopada nestala je mlada Mostarka, koja je prijavila kavu s prijateljicom, a umjesto toga šetala do kupališta Božjak, gdje je ubijena. Bila je jedinica u majke, univerzitetske profesorice. Tri mjeseca iza ubojstva zna se onoliko kao i prvi dan, a vezano uz ovaj slučaj ostati će zapamćen i nerazumljivi poziv ubojici da se sam preda. Ni u niskoproračunskim američkim filmovima takvu scenu ne bi smatrali logičnim. Pompozno je najavljivan i Lanin zakon, po uzoru na Tijanin u Srbiji, međutim, ubojica slobodno šeće Hercegovinom, a pooštravanje kazni za ubojice više se ne spominje. 

Što smo još čitali?

Priča mladog Mostarca pogodila je u centar boli. Adi Bebanić, voditelj Hayat televizije, k'o sinjski alkar pogodio je u sridu. Identificirao je veliku prazninu i rupu u našim dušama i glavama. Nikada nismo imali više, a bili nezadovoljniji. Ispričao je kako je izgubio oca, pa umalo i sestru i majku, i preživio. Ne želeći sažaljenje, poučio je u kratkoj životnoj priči, što je bitno.

Bilo je ipak i dobrih ljudi i lijepih priča, pa i tužnih priča. Primjerice, na Balinovcu je preminula jedna frizerka. Mostarci su joj danima palili svijeće na prozoru salona. Zdravka, sudeći prema tim gestama, nije provela život samo šišajući.

Čitala se i Hercegovka godine. Hercegove žene tražile su kroz ovaj izbor svoje priznanje, bjesomučno po inboksima i grupama lobirajući glasove, što također govori o našem društvu. Žena je u Hercegovini, još uvijek iznimka i na direktorskim i ministarskim i drugim položajima. Dadne joj se mjesta koliko se mora dati. Nije onda čudo da se lakta za trenutak pozornosti, makar i kroz ovakav izbor.

Dok se u svijetu roditeljima oduzimaju djeca na samu sumnju zanemarivanja, pisali smo o slučaju dječaka iz Neuma, koji spava u automobilu, jer su ga roditelji izbacili iz kuće. Nema ni 10 godina, a dijete je roditelja koji još imaju djece. Cijeli Neum zna da ih zanemaruju, ne spremaju redovito u školu, pa nekad i ne hrane. Dječaka su nadležne neumske službe, koje se ne javljaju na pozive novinara, vratile roditeljima u kuću. Par dana iza je opet bio na ulici, opet izbačen. Tekst čitan, no ovdje se kao čovjek i novinar upitaš zašto si ga uopće i pisao, jer očito od njega koristi nije bilo.

Voljeli ste i neobične situacije, pratili naša videa, gdje uslijed puknuća cijevi pliva Mepas, ili pak gdje razularena masa ulazi u butike kao da od sutra robe više biti neće. Zanimale su vas i neobične prosidbe, što bi moglo značiti da smo ipak još uvijek romantičan narod. Posušak je pao na koljena na bratovu vjenčanju, mlada je njegovoj izabranici, a budućoj jetrvi predala buket. Opet filmski.

I na koncu – urbanizam, urbicid, nad gradom genocid. Obratili su nam se stanari više zgrada s Bijelog brijega. Nadvio se nad njima objekt zbog kojeg sunca više neće vidjeti. Niče isti na mjestu prizemnice, a nadležna služba Gradske uprave najveću zgradu na Brijegu naziva nadogradnjom. Radili smo na tom tekstu rudarski, i dokazali da skupina pojedinaca koja ne šuti, te redakcija koja se ne boji, čine bitnu razliku.

Čitali ste još štošta, klikali Hercegovina info kao nikada otkako je portala. Hvala Vam! Želimo  u 2020. pisati lijepe stvari, želimo da Vam se događaju lijepe stvari, želimo Vam sve što želite.

K.Perić, Hercegovina.info