18. 'Didakovi dani' održat će se od 6. do 19. listopada

U organizaciji "Hrvatskog-kulturnog umjetničkog društva Didak" od 6. do 19. listopada održat će se 18. "Didakovi dani". Ova međunarodna i kulturna manifestacija u čast velikog hercegovačkog svećenika, prosvjetitelja i vizionara fra Didaka Buntića, organizira se u njegovoj rodnoj župi Gradnići. 

Kao i svih prethodnih, i za ovu godinu pripremljen bogat kulturni program.

Didak Buntić, krsnog imena Franjo, bio je prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar. Poznat je pod nadimkom hercegovački Mojsije.

Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890. – 1895.), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911. – 1919. ravnatelj), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti. Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.

U godinama gladi za I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914. – 1918.), Narodna sloboda (1919. – 1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno. U narodu je zvan "ocem Hercegovine".