PUT NA PRVENSTVU Evo što se sve mora poklopiti da Hrvatske prođe u četvrtfinale

Ima jedna dobra stvar, za početak. Jonkoping nismo napustili pognute glave. Ipak smo upisali dvije pobjede u koje nitko nije sunjao i sa dva boda odlazimo na drugi krug SP u Malmo. Voljeli bismo reći s nadom, ali nada je tu vrlo kratka. Danci ili Egipćani morali bi žestoko kiksnuti da bi se stvar i promijenile, a mi bismo morali biti savršeni da bismo na taj način dočekali šansu za četvrtfinale, piše Slobodna Dalmacija.

Malo je toga realno, niti smo mi dobri, ruku na srce zasad, niti su nam šanse velike, jer Egipat igra još sa Belgijom i Bahreinom, a Danska sa SAD-om i realno najveća šansa je da mi napadnemo Dansku, pokušamo dobiti, a da na kraju Egipat isto dobije Dansku i na taj način izbjegne četvrtfinale sa Švedskom koje im je sigurno u glavama. Moramo ići s nadom, jer samo nam je ona preostala.

Nismo bili dobri u Jonkopingu. Trebale su nam dvije utakmice i 15 minuta da se pokrenemo, a kada smo se pokrenuli i kada je to pokušalo biti dobro, onda smo opet usporili tako da pravu sliku uoči sudara s Danskom gotovo i da nemamo. Egipat nas je razorio u svim segmentima, Amerikance smo dobili na rutinu, Maroko nam je vodio 9:4 i tek nakon svega toga smo se pokrenuli. Veselje nam je kada smo agresivni, veselje nam je kada napravimo pravi prekršaj, a to bi trebala biti normala kao temelj za velike stvari.

Horvat najavio ‘hrvatski prkos‘: ‘Moramo biti bezobrazni, na rubu incidenta, to je deviza za pobjedu!‘
S dosta nedorečenog idemo u Malmo pokušati dočekati čudo, ali ne treba imati previše iluzija, jer stvari se ponavljaju. Istina, možda i Danci nakon priprema sa Saudijskom Arabijom i s lošim protivnicima u prvom krugu nemaju pravu sliku svojih mogućnosti, ali Danci su znatno rutiniraniji, to je gro momčadi koja je bila dvostruki prvak svijeta, koja nam neće oprostiti mekanu obranu, ulaz u utakmicu sa 4:9, koja će sve to bez ikakvih napora pokažnjavati. Možemo li mi u takvim okolnostima odigrati savršenih 60 minuta, malo tko to može garantirati. No, pokušati moramo, to nam je jedino preostalo.

Počeli smo SP bez Šarca, sada nam je Šarac prvi lijevi vanjski, počeli smo s obranom 6-0, sada nam je ipak prva obrana 5-1. Počeli smo s Cindrićem bez šuta i gola protiv Egipta, sada smo imali Cindrića koji je Maroku zabio 9 komada. Počeli smo malo s Cindrićem, malo s Karačićem, sada to ide s obojicom, Martinoviću je obrana i dalje slabija strana, a bez obrane ni njegov puno bolji napad ne vrijedi koliko bismo željeli. Počeli smo sa Slavićem na golu, pa je protiv Maroka počeo Šunjić, pa se vratio Slavić.

U mnogo toga smo se tražili, na momente se i pogubili i zato smo s minus 9 otišli iz utakmice protiv Egipta. Tri godine smo mogli slagati ovo što danas imamo, no svatko će imati opravdanje zašto nismo, a u konačnici to nikoga ne zanima, jer zanima sve samo rezultat, a njega već duže vrijeme nemamo. Možemo li se nakon priprema s blagim protivnicima, uvodnom skupinom sa jednom utakmicom koja je bila ozbiljna, a koju smo glatko izgubili, podignuti na najvišu razinu koju će tražiti Danska.

To je pitanje na koje svi čekamo odgovor. Ne zanima nas u njemu previše ni Bahrein, ni Belgija, jer oni ne spadaju u konkurenciju kojoj težimo, sada nam je samo bitno koji ćemo biti na kraju, jer nije svejedno jesmo li 9. ili 10. ili 11. ili 12., baš kao što nije bilo svejedno izgubiti od Egipta 9, a ne 3-4 razlike.

No, što je tu je, digli smo glavu i idemo u Malmo pokušati napraviti sve da popravimo stvari. Brzo ćemo dobiti odgovore.