PONOSNI MAMA I TATA ŠEGO Marin je ovo godinama sanjao

Majka Željka i brat Ivan ponosno su u Grazu navijali, dok je tata Jakov utakmicu gledao u tišini svog doma. Oči su mu se napunile suzama radosnicama kad je dvoranom odzvanjalo "Šego, Šego"...

Dolje na parketu, Marin je radio čuda. Uostalom, iz Međugorja je. Gore na tribinama, mama Željka i Marinov brat Ivan bili su na rubu suza od ponosa i sreće. A u Međugorju, u tišini svog doma, kao i uvijek, još ponosniji bio je tata Jakov. Marinova čudesna večer ispunila im je srce. Kako i ne bi kad su ovakve trenutke sanjali cijeli život.

- Danas je sve lijepo slušati o Marinu, veseliti se uspjehu reprezentacije, kojemu je i on dao doprinos, što je godinama sanjao. Lijepo je pogledati novine, primati čestitke, no nije bilo lako do toga doći. Bilo je i teških trenutaka, trebalo je izdržati i poneku nepravdu, vjerovati da će jednog dana do ovoga i doći, kaže mama Željka, koji pedantno skuplja članke o sinu.

A, ima ih, vjerujte, stotine. U bogatu arhivu doći će i ovi s utakmice protiv Srbije. Jer, Marin je ušao u povijest, nitko nikada u povijesti Europskih prvenstava nije imao šest obrana u prvih deset minuta. Ruku na srce, i neće tako brzo. Marinov rekord, uz ovakvu atmosferu i formu, jedino može ugroziti - Marin. Svjestan je toga i tata Jakov. Ne treba ni govoriti koliko je sretan...

- Kako ne bih bio sretan?!Imao je Marin puno dobrih utakmica u klubu i reprezentaciji. Ne nam sad je li mu ovo najbolja, no sigurno je najslavnija.

Dok se dvoranom orilo "Šego, Šego", oči su mu se napunile suzama radosnicama.

- Imao je svoju večer - kaže tata Jakov.

A koliko je Marin privrižen obitelji, otkrit će vam jedan detalj.

- Kad je osvojio Ligu prvaka i došao doma, već sutradan nam je otišao pomoći u berbi smilja. Nisam htio da pomaže, rekao sam mu "Marine, odi sa ženom i djecom na more, opusti se, uživaj malo". Samo me pogledao i rekao "Neka, neka. Može more pričekati, prvo ću ja vama pomoći, a onda sve ostalo". Eto, to je Marin - kaže tata Jakov.

Još od djetinjstva, od najranijih dana Marin je tati pomagao u vinogradu. A poslovi na održavanju vinograda sve su samo ne lagani. Marin nikad nije tražio ispriku, nikad nije rekao "nemam vremena" ili "ne da mi se". Suprugu Anu upoznao je još u školi i od tada su zajedno. Imaju i troje prekrasne djece, Luciju, Jakova i Petra.

Da, to je naš Marin, ljubimac navijača. Miljenik naroda. A, to valjda znate, narod ne možete prevariti. Jer kad vidite s koliko emocija slavi svaku obranu, ne možete ga ne voljeti. Uostalom, nakon Srbije navijači su mu napisali i pjesmu. A, ruku na srce, ne pamtimo puno sportaša koji su imali tu čast. A ona, da malo parafrazriramo, bi išla ovako.

- Pitaju se noćas vuci gorski, što to radiš, Šego Međugorski. Što to radiš, majko moja mila, Srbiji polomio si krila. S obje ruke sakrio si vrata, nije lako slomiti Hrvata. Jer u svemu želi biti prvi, jer u njem' ima Hercegovine krvi. Jer u njem' vriju sa kamena geni, večeras si ponos probudio u meni. Nek te čuva Bog i Gospa Sveta na tvom putu do prvaka svijeta - napisao je Velimir Raspudić, Marinov susjed.

Do prvaka svijeta smo već stigli, do europskog nikad. Dva puta smo bili na korak i ostali bez zlata. Vrijeme je, dečki. Uz ovakvog Marina i navijače, nema tog protivnika koji nas može zaustaviti. Jer, dječački san, da bude heroj ulice, davno je ispunio. Danas je heroj nacije.