Mostar: Grad koji ne voli pobjednike

Sve ostalo što se tiče gradskih domena komotno možemo strpati pod malograđanštvinu. Ovaj današnji Mostar nije ni nalik onome iz stihova Alekse Šantića,  ili pjesama Miše Marića. Čak ni poznata mostarska bura ne puše onako kako je nekada puhala, a mostarske kiše umjesto da ga umiju, one redovito poplave grad na Neretvi. Dušu grada čine njegovi žitelji, a izgleda da je ovdje većina svoju dušu prodala vragu.

Rat je dosta toga uzeo Mostaru, a što nisu uništile granate i tenkovi dokrajčili su tamo neki ljudi u skupim odjelima koji su nas prvo zavadili, pa kada smo potrošili municiju koju su nam prodali, ti isti su nas došli miriti. Nakon što su nas "pomirili", u grad su uveli svoj kućni red, a statut koji su nam nametnuli bio je jamac poštivanja tog reda. Zahvaljujući tim strancima grad se ujedinio, ali samo u njihovim glavama i na papirima koje su turali pod nos svojim predpostavljenima.

Kada se grad "ujedinio", dobili smo mnoge zajedničke institucije u kojima su se mnogi uhljebili, a jedna od tih institucija je i Športski savez. Taj savez ima zadatak raspodijeliti novac iz gradskog budžeta sportskim klubovima, pri tome dobro pazeći da se ne naruši  nacionalna struktura. Naravno sportski rezultati su tu manje bitni, i to nije tako puno važno . Tako smo prije nekoliko godina imali situaciju da isto novca dobiju klub koji igra europsko natjecanje, kao i onaj koji se bori za opstanak u domaćoj ligi. Tako nam je to u gradu gdje sve funkcionira po sustavu lapo-lapo. Zbog toga najvjerojatine Mostar nema ni sportsku dvoranu, a ono što ćete pročitati u nastavku teksta dokazat će da ovaj grad nema potrebe za sportskom dvoranom, jer kako danas stvari stoje u bliskoj budućnosti Mostar će biti i grad u kome će se sport gledati samo putem nekog od mnogobrojnih tv kanala.

Ovome gradu ne trebaju sportaši, pogotovo ne oni vrhunski i oni su izgleda samo teret svima koji bi se trebali brinuti o sportu. U ovom gradu se ne vrijednuju rezultati, a dokaz tome su rukometašice HŽRK Zrinjski. Cure su se ove sezone izdigle iznad prosjeka, napravile iskorak u Europi, osvojile titulu,  a kao nagradu su dobile isključenje struje u svojim stanovima zbog nemogućnosti plaćanja računa. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Svuda u svijetu, kada kažem svijetu mislim na onaj normalni otkuda su došla gospoda iz gornjeg dijela teksta se priznaju i nagrađuju vrhunski sportski rezultati. Svuda, osim naravno u Mostaru. Rukometašice Zrinjskog su nadmašile sve, iznenadile bornenošću, voljom, željom i na kraju rezultatom koji je u sa obzirom na uvjete ravan tituli Lige prvaka ili usudit ću se reći i puno više od toga.

Ova titula i rezultat u Europi izboreni su sa minimalnim brojem treninga, Igračice su sve to ostvarile bez ikakvih primanja, i igrale su srcem za dres koji nose istovremeno predstavljajući grad i regiju u Europi. Za sve o grad i regija im se nisu odužili onako kako cure zaslužuju, čak što više šampionski sastav se i prije kraja prvenstva počeo rasipati. Iako je običaj da kapetam zadnji napusti brod koji tone, šampionska trenerica nije više mogla izdržati pritisak i sa suzama u očima priopćila je da napušta klub. Nažalost ovaj brod je već odavno nasukan,  polako tone i na kraju će izgleda potonuti na samo dno. I u ovom slučaju je Mostar jedinstven, ima sportski klub koji je istovremeno na vrhu i na dnu.

Ovaj portal je  do sada objavio na desetine tekstova o našim sportskim heroinama i o njihovoj borbi za vrh u nemogućim uvjetima, ali to nikoga nije puno zabrinulo. Stidi se grade ili pola grada zbog svoje nebrige za sport. Ovaj slučaj nije ništa nego šamar ovim velikim igračicama i njihovim navijačima, ali i poruka budućim naraštajima da se ne isplati baviti sportom u ovom gradu.

Moj Šantiću na kraju se sjetim tvoje pjesme:  Ostajte ovdje, Sunce tuđeg neba. Neće vas grijat' ko što ovo grije. Naše igračice to sunce grije kroz prozore , struje ionako nemaju da uključe grijalice.

HERCEGOVINA.info