FOTO  Monika Miličević: Igrati i trenirati u Zrinjskom mi je velika čast i zadovoljstvo

...kada su Plemkinje igrale najbolji rukomet u državi. O igri Zrinjskog razgovarali smo sa Monikom Miličević povratnicom u redove Plemkinja.

Za početak nam reci što te je navelo da se vratiš u HŽRK Zrinjski?

Vraćanju u rukometne vode i u HŽRK Zrinjski navela me je velika ljubav prema rukometu i klubu u kojem sam odrasla. Lijepo je opet biti dio tog sportskog kolektiva.

Što za tebe znači igrati i trenirati u HŽRK Zrinjski?

Igrati i trenirati u Zrinjskom mi je velika čast i zadovoljstvo s obzirom da je to jedan od najtrofejnijih klubova u BiH.

Ekipa Zrinjskog je vjerojatno najmlađa od svih klubova. Koliko je to sada dobro ili loše za klub?

Istina je da smo najmlađe od svih klubova, ali bez obzira na to mislim da smo dosta perspektivna ekipa, da raspolažemo dobrim igračkim kadrom, kvalitetom i velikom željom i voljom svih cura i trenerica. Priključilo nam se i par cura iz mlađih uzrasta, koje su već do sada pokazale kvalitetu, te će i nastavit u utakmicama koje su pred nama. Jedina mana nam je manjak iskustva u ključnim trenutcima utakmice, ali mislim da će i to s vremenom doći.

Jučer su Plemkinje pregazile Krajinu. Možeš li nam reći par riječi o utakmici?

Jučer smo zapravo pokazale kvalitetu ekipe. Spremale smo se dosta i psihički i fizički. Krajina nije bila lak protivnik, ali smo od početka držale sve konce u svojim rukama, pa tako i privele utakmicu kraju sa velikih 11 razlike.

Kakve su ambicije Plemkinja u ovoj sezoni?

Ambicije Plemkinja su velike, ali u smislu stvaranja što kompletnije ekipe. Uz mnogo truda, rada, volje i želje koju posjedujemo mislim da možemo dosta toga postići, te vratiti Plemkinje gdje im je i mjesto - u vrh bih rukometa.

Kakve su tvoje osobne ambicije i planovi?

Ne razmišljam mnogo o budućnosti. Moje sadašnje ambicije i planovi su trenirati idalje, raditi na sebi, učiti od iskusnijih. Radim ono što volim i za što živim, a sve ostalo će vrijeme pokazati.

Da li je Mostaru teško biti rukometašica s obzirom na teške uvjete za treniranje?

Mostar je sportski grad, stvorio je i izveo mnogo talenata, pa je pomalo tužno da nema sportsku dvoranu. Puno je klubova i sportova, pa tako i manjak termina za treninge, ali zahvaljujući stručnosti i volji naših trenerica kvalitetno iskoristimo ono što dobijemo.

Kako vidimo u dvoranu se vraćaju i gledatelji. Imaš li neku poruku za njih?

Jako sam sretna jer svaku utakmicu vidim sve punije tribine. Želim se zahvalit u svoje osobno i u ime svojih suigračica, jer su nam navijači veliki motiv za dalje. Pratite nas idalje, naš ste osmi igrač.

HERCEGOVINA.info