Izbornik je uništio Duvnjaka!

Još su jedan teški udarac doživjeli naši rukometaši, možda čak i teži od onoga u polufinalu protiv Norveške! Stara je židovska kletva "da bogda imao, pa nemao", na svojoj smo koži, na žalost, osjetili svu oštrinu tih riječi - Hrvatska je u 40. minuti držala brončanih 24:16, no u posljednjih 20-ak minuta sve je otišlo k vragu i uporni Slovenci na kraju su senzacionalno slavili 31:30 i osvojili svoje prvo odličje na svjetskim prvenstvima...

- Cijeli sam život u sportu, ali nikad nisam vidio ni doživio takav poraz. Nikad, baš nikad, to je prava sportska tragedija. Nevjerojatno je da smo prosuli golemih osam golova prednosti. Znam, dečki su bili umorni, takav sustav natjecanja nije human, nisu se igrači odmarali ni 20 sati nakon užasno teške utakmice s Norveškom. To nije pošteno, nemaju sve momčadi isti tretman. Ali, unatoč svemu nevjerojatno je da nismo uspjeli zadržati tu prednost - rekao nam je naš bivši proslavljeni vratar, Valter Matošević.

Veliku ulogu u ovome porazu ima naš izbornik Željko Babić, koji je u tih zadnjih 20 minuta bio puki promatrač zbivanja na parketu?

- Nakon svega što mi se nedavno dogodilo u reprezentaciji (Matošević je pod čudnim okolnostima potiho smijenjen s funkcije trenera vratara, op. a.), teško mi je govoriti o Babiću - kaže Matošević.

Ali, zašto zatvarati oči i skrivati nešto što se ne smije sakriti? Posebno kad taj čovjek vuče za nos hrvatsku javnost i na novinarski upit hoće li ostati izbornik, odgovara "vidjet ću, moram razgovarati sa suprugom"!?

- U redu, reći ću što mislim. Da, Babić je morao ranije reagirati, morao je povući neke poteze. Za mene su svi ti dečki pravi junaci, a posebno bih izdvojio izvanrednog Duvnjaka, koji je 40 minuta vukao i u obrani i u napadu. Međutim, neshvatljivo je da je izbornik pustio Duvnjaka da "umre" na terenu, nije ga odmarao kod te velike prednosti, kako bi ga imao koliko-toliko svježeg za možebitnu neizvjesnu završnicu - rekao je Matošević i nastavio:

- Bilo je tu još potankosti za analizu, a najviše me smetao taj naš napad sa sedmim igračem. Razgovarao sam s mnogim stručnjacima i nitko ne zna reći što smo dobili tim eksperimentom.

Je li potencijal igrača veći od Babićeva trenerskoga potencijala? Je li doista čovjek bez vozačke dozvole dobio u ruke "ferrari"?

- Ne znam, ne mogu to reći. Ali, reći ću ovo: od srca čestitam Veselinu Vujoviću na onome što je napravio sa Slovenijom! Ljudi su bili u ponoru, mnogi bi se predali, a on je (raz)budio momčad, pozvao "time-out" kod tih osam razlike i uveo je četiri nova igrača, pa njemu su ti igrači iz drugog plana donijeli rezultat. Riskirao je, ali znao je da nema što izgubiti i taj se rizik isplatio. Dakle, osjetili smo trenersku ruku na parketu, nešto je napravio da promijeni zbivanja na terenu i uspio u tome - dobro je primijetio Matošević.

A u vrijeme dok su Slovenci stizali rezultat, Babić nije prekidao te njihove nalete, nije zvao time-out na vrijeme, pustio je da sve što se mukotrpno stvaralo nestane, kao da je netko mokrom spužvom prebrisao kredom ispisanu rezultatsku prednost na ploči.

Najveći hrvatski rukometni treneri (Stjepan Korbar, Vinko Kandija, Velimir Kljaić...), znali su reći:

- Kad vodiš pet razlike i kad gubiš pet razlike obavezno zovi "time-out"! Jer, pet razlike je psihološka granica pri kojoj se mijenjaju okolnosti na parketu i tada se moraju povući potezi...

No, Babić je preskočio tu lekciju. Iako ne volimo "tražiti Pedra" i ganjati krivce za loš rezultat, previše je pokazatelja koji ukazuju na Babićevu krivnju. Šteta zbog ove momčadi, jer ti su dečki zaslužili odličje, odigrali su posljednje tri utakmice vrhunski i da su imali na klupi pravoga trenera, iskusnoga stručnjaka, medalje bi im u nedjelju bile oko vrata...

Je li na ovome SP vidio nešto novo?

- Oduševila me Norveška! To je momčad budućnosti, igra izvanredan, brz i dinamičan rukomet, podjednako su dobri i u obrani i u napadu. A takvu smo Norvešku imali na pladnju, trebali smo je pobijediti u polufinalu. No, i ovako su naši dečki ostvarili izvrstan rezultat i zaslužuju čestitke - rekao je Matošević.

Vecernji.hr