Igor Vori otkrio što su sve hrvatski rukometaši proživljavali nakon debakla
"Ja sam, kao, najstariji i najodgovorniji, nezadovoljan sam svojim učinkom prije svega, a tek onda onime što su napravili suigrači. Ja prvi preuzimam krivnju za ovaj neuspjeh. Ipak, nije smak svijeta i bit će dobro ako iz ovog nastupa nešto naučimo", kazao je kapetan Igor Vori za Jutarnji list.
Što i kako dalje?
"Treba nam malo vremena da se ohladimo, sada su nam glave vruće. Naravno da je šesto mjesto loše, nismo se toliko dugo i naporno spremali da bismo bili šesti. Kad se sjetim koliko je truda i energije u sve uloženo, dođe mi da iskočim iz kože. No, ima u svemu pozitive, treba sjesti i analizirati zašto je do ovog došlo. Pozitivno je što dolaze mlađi dečki, imamo budućnost. Uvijek sam se trudio biti realan, uvijek sam bio iskren, pali smo jako, prije svega psihički, no treba dići glave i krenuti dalje", objašnjava Vori.
Vori je otkrio i što ga je najviše razočaralo na ovom SP-u.
"Zbog svega što smo radili i koliko smo se trudili, trebali smo imati pozitivniju atmosferu. Mi se nismo u Katar došli sunčati i odmarati, a u dijelu je javnosti stvorena upravo takva slika. Ne krivim medije niti nikog konkretno, no nije nam bilo lako niti je to sada. Bilo je tu neprospavanih noći, živci su radili, osjećala se velika nervoza nakon što su nas Poljaci bacili na dno".
Mediji i navijači u Hrvatskoj žestoko su se obrušili na Golužine trupe, pogotovo nakon jalovog izdanja protiv Brazila, i poraza od Poljske i u subotu od Danske.
"Nažalost, danas u Hrvatskoj dobra vijest uopće nije vijest, negativa je svuda oko nas, ne pričam pritom samo o rukometu. No, tako je, kako je, od toga se ne može pobjeći. I mi smo isto, kao i svi, željeli to polufinale koje bi nas zadovoljilo. No, nisam mogao uoči SP-a reći - idemo po zlato. Naravno da smo htjeli zlato, htjeli medalju, no i druge to momčadi uvijek žele, i drugi žele pobjeđivati", iskren je kapetan Hrvatske.
Na kraju ove tužne balade, igračima je ipak najteže...
"I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, no ljudi oko nas vrlo često gledaju i vide samo jednu stranu medalje. Iza mene i mojih suigrača toliko je muke, toliko uloženog truda, a onda se dogodi ovo što se dogodilo. To se ne može promijeniti i moramo to prihvatiti. No, tako je to u sportu, kad si na vrhu, hvale te i slave, a zatim te isto tako ‘pljuju'...", završio je Vori.