Proslavljeni Vatreni osvojio Hercegovinu: Najbolji lijevi bek kojeg je Hrvatska ikad imala ni u tenisu nije ništa slabiji

Teniski centar Đulić u Širokom Brijegu kultno je mjesto "bijelog sporta" ne samo u Hercegovini, nego i šire. Ondje su u ljeto 1996. godine spektakularni ekshibicijski meč odigrali Thomas Muster i Goran Ivanišević.

Došla je kompletna tadašnja hrvatska Vlada i još 2500 gledatelja, a montažna tribina zajedno s terenom uz pomoć Hrvatske vojske sagrađena je za manje od tjedan dana. Meč je bio humanitarnog karaktera, a za njegovu organizaciju velike je zasluge imao i tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak čija je rodna kuća udaljena samo 500 metara od terena.

Danas tog terena više nema. Na njegovu je mjestu niknuo teniski centar s četiri zatvorena teniska i dva nogometna terena. Na kultni teniski teren podsjeća još samo velika umjetnička slika na platnu Gorana Ivaniševića s wimbledonskim peharom. Deset godina zaredom ondje dolaze najbolji veteranski teniski parovi iz Hrvatske i BiH.

Na jubilarni 10. Grand Slam Hercegovine stigao je 41 par koji se natjecao u dvije konkurencije, do 45 godina i stariji od 45 godina. U mlađoj konkurenciji pobijedili su Makarani Hrvoje Milinović i Jure Radić, dok su u starijoj konkurenciji treći put zaredom pobjednici Robert Jarni i Alen Politeo.

- Nećemo više dolaziti, nema smisla, neka netko drugi okusi slast pobjede - ponosno je nakon finalnog sraza punog preokreta sa Srećkom Duporom i Mišom Mesićem iz Đakova uz smijeh rekao Robert Jarni, proslavljeni lijevi bočni brončanih Vatrenih sa SP-a u Francuskoj 1998. godine, koji ne propušta turnir u Širokom Brijegu koji organizira Rafael Mikulić iz TK Gruda. Jarni je počeo tenis igrati 2006., a tri godine poslije krenuo je u natjecanje upravo u Širokom Brijegu.

- Robert je dobar, komunikativan, sportaš od glave do pete. Igramo zajedno na turnirima već tri-četiri godine i sjajno se razumijemo, a ovdje u Širokom Brijegu najbolji je turnir od svih koje igramo, i zbog tenisa i zbog druženja - rekao je Alen Politeo, a Jarni dodaje:

- Zbog obveza u U-20 reprezentaciji Hrvatske ne mogu igrati sve turnire, ali kad god sam slobodan, igram s njima i uživam.

Kako je pogodio 1998. sjajno za pobjedu 3:0 protiv Njemačke, Jarni danas zna potegnuti as i na teniskom terenu. Lani su izabranici Zlatka Dalića nadmašili Ćirine Vatrene. Kad se dva sjajna naraštaja uspoređuju, teško je reći tko je bolji. Jedino bi Jarni bio nezamjenjiv u oba naraštaja. Hrvatska još nije dobila takvog lijevog bočnog igrača.

- Bit će ih, polako. U vrsti U-20 imamo jako puno talentiranih momaka. S njima samo treba biti strpljiv. To je uzrast u kojem dečki, što je i razumljivo, puno osciliraju pa neki koji su danas najbolji sutra malo zastanu u razvoju, a drugi na koje niste računali naglo sazriju i igrački eksplodiraju. U svakom slučaju, za budućnost hrvatskog nogometa ne treba brinuti.

Uz Jarnija, redoviti gost turnira u Širokom Brijegu je proslavljeni hrvatski vaterpolist Veselin Đuho. I on uživa u tenisu. Uživaju i Slavonci. Jarnijevi i Politeovi suparnici u finalu Srećko Dupor i Mišo Mesić iz Đakova su ponijeli borbeni tenis i slavonski duh.

Teniska oaza ‘u Đulića'

- Odlučili smo u Đakovu graditi teniski centar. U znak zahvalnosti našem domaćinu Rafaelu Mikuliću zadužili smo ga da u Hercegovini pronađe jedan tvrdi kamen koji će biti kamen temeljac našeg budućeg centra i trajna veza Slavonije i Hercegovine.

- Moram položiti vozački za bager pa da usput položim temeljni kamen i iskopam temelje - odmah je uzvratio Rafael Mikulić, aludirajući na zagrebačkog gradonačelnika koji mu je susjed u Grudama.

Sada slijede turniri diljem Hrvatske, pa će svi opet u Hercegovinu, na terene na kojima su vježbali i Marin Čilić i Ivan Dodig dok za njih još nitko nije znao. A Jarni nije prvi Vatreni koji je igrao "u Đulića". Još u rujnu 2003. godine Zvonimir Boban je igrao parove s Ivom Majoli protiv Gorana Ivaniševića i Marina Čilića. Hercegovina (p)ostaje teniska oaza.

Sportske novosti