Otkrivamo zataškani Čilićev problem zbog kojeg uporno gubi mečeve, spoznaja bi mogla uzdrmati naciju

Dan Evans (51. igrač svijeta). Čilić je otvorio dobro, osvojio prvi set, imao kontrolu u drugom, a onda se sve raspalo. Propustio je tri break lopte u jedanaestom gemu drugog seta, promašio zicere na forhend i kola su krenula nizbrdo.

Ustvari, kola je gurnuo nizbrdo. Evans je na kraju slavio i nož dublje u srce zario Čilićevim navijačima zaključivši u intervjuu poslije meča da, parafraziram, ni sam ne zna kako mu je ovo uspjelo dobiti.

Jedna stvar s Marinom jednako je frustrirajuća koliko je i tužna - njega u ovakvim utakmicama nije lako gledati, a pogotovo nije lako za njega navijati. Radi neopisive i neobjašnjive greške, kida živce, baca gledatelja iz agonije u euforiju i natrag, sve u rasponu od nekoliko poena. Nije mu teško iznad glave zamisliti upitnik zajedno sa uskličnikom - što ti radiš, čovječe?!

I jednako se lako uvući u zamku i nakon ovakvih utakmica naglas upitati koji je ovo put da se ovakve stvari događaju. U redu, ovaj put nije otišao u pet setova, raspao se ranije i izgubio je već drugi, ali koji je ovo put da izgleda kako stvari drži pod kontrolom, da ima konce u svojim rukama - a onda ne da ih ispusti, nego ih svjesno baci toliko daleko da ih slučajno ne bi bio u stanju pronaći?

Nazovite to kako želite - psiha, pristup, glava - ali činjenica je da je mentalni problem i dalje tu i da je najveća prepreka Čilićevu napretku
Nakon poraza od Juana Martina Del Potra u zagrebačkom finalu Davis Cupa, jedan od Facebook komentatora na Telesportu poentirao je kako kolektivno skačemo sebi u usta kada donosimo ovakve zaključke; ispravno je naglasio da su ispuštena dva seta protiv Argentinca bila tek treći slučaj da se to dogodilo u Marinovoj karijeri. Prvi je put izgubio u lipnju prošle godine, kada je u četvrtfinalu Wimbledona 7-6 i 6-4 iz prva dva seta pretvorio u 3-6, 6-7, 3-6 protiv Rogera Federera, potom je u Davis Cupu ispustio 2-0 protiv Jacka Socka (4-6, 3-6, 6-3, 6-4, 6-4) te na kraju godine izgubio finale istog natjecanja od Del Potra. Prije Federera nanizao je 58 uzastopnih pobjeda nakon 2-0 u setovima; ukupno je u karijeri na 64-3.

Statistika potvrđuje problem

Uostalom, prošla je sezona bila jedna od najboljih Čilićevih ikada, možda čak kvalitetom igre bolja i od 2014. Osvojio je Basel i Cincinnati, igrao finale Geneve i Marseillea, dobio i Novaka Đokovića i Andyja Murraya, na kraju zaigrao i na finalu sezone i u studenom bio na šestom mjestu ATP ljestvice. Zanemarimo li Grand Slamove, bio je konstanta - i sami smo zaključili da je napredovao nakon što je trenersku palicu iz ruku Gorana Ivaniševića predao Jonasu Björkmanu; igra agresivnije, više se kreće i bolje napada.

Međutim, stvari nisu crne i bijele, nisu jednostavne. U sportu nikada nisu.

Nazovite to kako želite - psiha, pristup, glava - ali činjenica je da je mentalni problem i dalje tu i da je najveća prepreka Čilićevu napretku. Da se razumijemo, Marin jest i talentom i kvalitetom limitiran u odnosu na najbolje tenisače današnjice, ali takvih je tek nekoliko i nema ništa loše u tome da je realan i da stremi biti najbolji od ostalih. No, i statistika, koja bi u teoriji trebala biti najjači argument nakon njegove odlične sezone, u praksi potvrđuje da problem postoji.

Za početak, tri poraza nakon 2-0 u setovima u čitavoj karijeri na papiru jesu malo, ali valja ih staviti u kontekst. Marinu su se sva tri dogodila u 2016. - točnije, u rasponu od pet mjeseci. U međuvremenu, ostalih devet igrača iz Top 10 u 2016. kombinirano su odigrali 72 meča u kojima su imali prednost od 2-0 i - nitko nije ispustio niti jedan. Dakle, Čilić je jedini igrač iz deset najboljih na svijetu koji je u prošloj godini gubio takve utakmice (i to tri puta); među 20 tek su David Goffin i John Isner u toj situaciji gubili po jednom, a ukupno je u Top 50 tek šest igrača, uključujući Marina, imalo takve poraze.

Tek tri Čilićeva poraza nakon 2-0 zvuče drugačije i ako ih se stavi u kontekst čitave karijere: Đoković u takvim situacijama ima omjer 183-1, Murray je na 150-1, Rafael Nadal ima 175-2; Miloš Raonić, Kei Nishikori i Dominic Thiem nikada nisu gubili meč nakon što su imali 2-0, dok su po triput među najboljih 10 gubili Gael Monflis (59-3) i Tomaš Berdych (111-3).

Ako se po jutru dan poznaje...

ATP ima i svoj sustav po kojemu računa igrače s najboljim servisom i reternom, odnosno igrače koji najbolje djeluju pod pritiskom. U toj kategoriji računalo kalkulira postotak osvojenih i sačuvanih break lopti, odnosno dobivenih tie-breakova i odlučujućih setova te izvodi konačni rejting igrača pod pritiskom. Najbolji je Đoković sa 276,5 indeksnih poena; Čilić je tek 44. sa 200,7 poena te na tek 43,3 posto osvojenih tie-breakova. Za usporedbu, godinu ranije je bio osmi, prije toga 14. a 2013. peti; postotak osvojenih tie-breakova od 2010. godine nikada mu nije padao ispod 50% a u prosjeku je bio 65%.

Čilić je usto od igrača iz top 10 u 2016. imao najlošiji postotak (73.5%) protiv tenisača plasiranih lošije od 21. mjesta - izgubio je 13 mečeva - odnosno najlošiji postotak protiv igrača koji ne ulaze u Top 100 ATP ljestvice (6-3, 66.7%). Dakle, nije nikakvo čudo da se nakon meča poput ovog iz Melbournea ili onog protiv Del Potra osjećamo da smo isti scenarij gledali i previše puta ranije. Jer zapravo jesmo.

Čilić je pred početak sezone poručio kako se nada da će biti bolja nego prošla, da će biti u stanju napasti mjesto među pet najboljih. Ako se po jutru dan poznaje, stvari ne izgledaju nimalo dobro. Pozitivno je to da je i prošle sezone kiksao na Grand Slamovima (osim Wimbledona) i da tamo barem neće braniti previše bodova. Dosad je odigrao tri meča: u Chennaiju je izgubio u prvom kolu od Jozefa Kovalika (117. igrač svijeta) i to nakon što je imao 1-0; u prvom kolu Melbournea se čupao i iščupao sa 0-2 protiv Jerzya Janowicza (278.), a onda izgubio od Daniela Evansa i opet nakon 1-0.

To je sve, samo ne vrijedno mjesta među pet najboljih tenisača na svijet

telesport.hr