MMA BORAC IZ RAME 'Kad u subotu pobijedim Poljaka, napadam pojas europskog prvaka u svojoj kategoriji'

Ivan Sičaja, MMA borac, na prvom ovogodišnjem eventu organizacije Fight Nation Championship (FNC), najboljoj hrvatskoj MMA organizaciji, borit će se u dvorani Krešimir Ćosić na Višnjiku u Zadru i to u subotu, 15. siječnja. Sičaja ima tri pobjede zaredom, a njegov omjer pobjeda i poraza u profesionalnom boksu je 6-1. Protivnik mu je Pawel Politylo (32) s omjerom pobjeda i poraza 10:4. Ako pobijedi Poljaka, Sičaja će biti prvi izazivač europskog prvaka u svojoj kategoriji.

Sportske priče Ivana Sičaje i brata mu Tomislava, također MMA borca, koji također ima odličan skor, nisu samo atipične nego su i vrijedne divljenja. Braća su podrijetlom iz Rame u BiH, a borilačkim vještinama počeli su se baviti prije samo nekoliko godina. Uz hrvatsku, redovito se na turnirima pojavljuju i sa zavičajnom zastavom Rame, piše Dalmatinski portal.

Koliko se dugo bavite mješovitim borilačkim vještinama (MMA - Mixed Martial Arts)?

''Od 2021., bavim se time četiri godine. Ja i brat smo počeli trenirati polovicom 2020., za vrijeme lockdowna, u podrumu naše kuće. Oni koji nas prate, znaju kako je sve to počelo. Imali smo neke boksačke rukavice, koje je otac nekad davno kupio, pa smo se počeli 'tući'. Nismo znali nikakvu tehniku niti smo znali što je to, ali smo na TV-u gledali MMA borbe, zanimalo nas je to. Počeli smo u podrumu iz dosade jer zbog korone nismo mogli nigdje''.

Kad su vas primijetili ljudi iz borilačkih organizacija?

''Krajem 2000. organiziran je u Zagrebu neki amaterski turnir na koji smo se prijavili. Turnir je održan u staroj dvorani American Top Teama (ATT-a), u Heinzelovoj. Tomislav je imao tri borbe, osvojio je prvo mjesto, a ja sam također pobijedio, ali sam tada slomio šaku. Eto, koliko sam poznavao tehniku i kako sam znao udarati?! Napao sam punim udarcem i slomio šaku. Vratili smo se kući, ja sam sanirao ozljedu za dva mjeseca i nastavio trenirati.
Nekoliko mjeseci poslije smo se opet prijavili za turnir, taj isti, i opet osvojimo prva mjesta. Pobijedili smo sve, doslovno. I ja opet slomim istu šaku. Nakon toga turnira vratimo se kući, međutim, kontaktirao nas je osnivač i glavni trener ATT-a Dražen Forgač. Zanimalo ga tko smo i pitao želimo li doći trenirati kod njega u klub. Pitao sam brata; Što ćemo?! Nama je bio san trenirati u dvorani koja ima sve moguće uvjete. Odlučio sam odgovoriti na poziv gospodina Forgača i preseliti se u Zagreb. Brat nije mogao doći za mnom jer je tada bio zaposlen kao policajac u Sarajevu. Iako sam trebao početi raditi u struci, budući da sam završio studij radiologije na Sveučilištu u Mostaru, jako sam se zainteresirao za ovaj sport pa sam radiologiju stavio malo sa strane. Razmišljao sam otići u Njemačku u kojoj je posao radiologa jako dobro plaćen''.

Kako su roditelji reagirali?

''Ocu zbog moje odluke nije bilo drago: - Zar nećeš raditi svoj posao?! Kakav Zagreb, kakav trening?! Rekao sam mu da idem u Zagreb trenirati i da ću se zaposliti kao radiolog. Nakon pola godine treninga u Zagrebu, borio sam se na još jednom turniru na kojem sam uzeo prvo mjesto. Potom je i brat došao u Zagreb trenirati. I već više od tri godine treniramo u klubu ATT.''

I sad ste već u 'profesionalnim' vodama?

''Ja sam do prve profesionalne borbe došao za manje od godinu dana treninga. Imam skor 6:1, a brat 5:0.''

Čudno je koliko ste napredovali za kratko vrijeme. Počeli ste se baviti prekasno tim sportom, a imate rezultate. U čemu je tajna? Genetika?!

''Svi se čude naše našim rezultatima zato što borci počnu trenirati od 15. godine. Govore da je kasno krenuti s 20 godina, a ja krenuo s 28. godina. I brat je relativno kasno krenuo. Ali, ovaj sport je prime sport od 30 do 35 godine. Tada si kao borac najbolji, najjači i najmudriji. Mi smo 'uvod' preskočili i zasad sve dobro ide''.

Boksate u Zadru, u dvorani na Višnjiku, 15. veljače, protiv Poljaka Pawela Polityla?

''On je iskusniji i malo stariji od mene. Politylo je dobar protivnik, najbolji do sada''.

Kad 'prebijete' i pobijedite Poljaka, što dalje?

''U tom slučaju bit ću prvi izazivač i napadam pojas u mojoj kategoriji do 66 kg. Imam omjer pobjeda i poraza 6:1. Ako pobijedim Poljaka imat ću niz od 4 pobjede i to je dovoljan razlog da napadam pojas. Što se tiče ostalih boraca u mojoj kategoriji, imam bolji skor od njih, bolje borbe, imao sam+ bolje protivnike, a organizacija gleda tko bi mogao biti izazivač. Gleda se na to tko bi bio dostojan protivnik prvaku i tko bi ga mogao pobijediti. Nema smisla da prvaku kao izazivač dođe netko tko ima skor 4:4 pa da ga prvak nokautira za minut''.

Gledaju li roditelji vaše borbe?

''Otac gleda, podržava nas, hajdemo tako reći, ali majka ne gleda. Ona od svega toga glavu okreće, osjetljiva je na nas. Sestra prati borbe, iako je tada u stresu, pa zove majku kad borba završi da je informira. Dosad smo uglavnom pobjeđivali, ali kad sam izgubio jednu borbu, nazvao sam majku i rekao joj da sam dobro, da sam izgubio na sudačku odluku i da se nisam ozlijedio. Da ne brine''.

Koliko se još namjeravate boriti?

''Ovisi, ali se nadam da ću se boriti još pet godina, naravno, ako ne bude ozbiljnijih ozljeda. Treba pametno raditi i pametno se pripremati za borbe. Planirati i držati se plana. Ali, treba pripaziti i na tijelo, ono nije stvoreno za dva-tri jaka treninga dnevno''.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.