Emir Balić: Mislio sam da nikada neću izaći iz vode, a kada sam isplivao, kao da sam se ponovno rodio

...svoga prvog skoka sa Starog mosta sa 16. godina, djetinjstva, brojnih plaketa i priznanja, po kojima je ostao upamćen i dan danas, te mladih skakača, pa sve do raznih anegdota koje su popularne.

13 puta prva lasta

Bogata biografija legendarne mostarske laste sažeta je u knjizi ‘Sjećanja' koju je pisao 15 godina. Prvi put je skočio sa 16 godina 1947., a zadnji put 1996. kada je već imao 61 godinu. Titulom najboljeg skakača sa Starog mosta okitio se čak 13 puta, četiri puta bio je drugi, a tri puta treći, pa je zato ponosni član žirija u natjecateljskom dijelu. Ukupno je dobio 540 raznih priznanja u razdoblju 20-godišnje natjecateljske karijere. Danas umirovljeničke dane provodi okružen svojim medaljama, te brojnim plaketama i priznanjima, po kojima je ostao upamćen.

"Skakao sam za Tita i Jovanku Broz, kći i oca Indiru Gandi i Đavaharlal Nehrua, Džemala Bijedića, nekadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća bivše nam države, Sulejmana Demirela, predsjednika Turske, Aliju Izetbegovića i to je za mene bila istinska čast ", kazao je Balić.

Djetinjstvo

Skakači su posebna vrsta ljudi, koje izdvaja hrabrost, odvažnost, a imaju samo jedan cilj, vinuti se s jedinstvenog mosta u svijetu, turskog neimara Hajrudina. Da bi ostvario svoj dječački san Emir se pripremao cijelu godinu boraveći na Neretvi.

"Rođen sam 1935. u blizini Starog mosta. Prije 60 godina Mostarci nisu znali za more, tako da je čitava moja generacija stasala pod Starim, omiljenim mjestom za zabavu.

Tada je Neretva bila topla, nije bila hladna jer još nije bilo hidrocentrala. Za vrijeme školskih praznika pripremali bismo se skakanjem s pećina koje su visoke od 10 do 17 metara pa se skakalo i s mostova. S Titova mosta koji je visok oko 20 metara skakalo se sve do 1964., a kruna svega bio je Stari most. Kada skočite sa Starog mosta, tada se upisujete u društvo odvažnih", kaže Balić.

Prema njegovim riječima discipline igranje nogometa, bacanje kamena s ramena, skok u dalj i plivanje bile su kondicijske vježbe mladih sportaša jer kako kaže tada nije bilo teretana kao danas.

Ispod Starog mosta, kaže, bilo je dosta pećina na kojima su se okupljali kupači, a gdje ima kupača, ima i skakača.

"S pećine Duradžik ja sam dnevno znao skočiti po 50 puta lastu s 13 metara i tu se taj zanat pekao i dugo učilo dok se dođe do Starog mosta. Kao sedmogodišnjak, a možda sam bio i mlađi, skočio sam na noge s Duradžika, nisam znao ni plivati. Na izlazu iz vode dočekao bi me trener, uglavnom su bili samouki. Tek kada sam naučio plivati, malo sam skakao na noge, ali sam se kasnije opredijelio za lastu, skok na glavu", prisjetio se Emir.

Prvi skok sa 16 godina

Kao i svima Stari most je za sve predstavljao veliki izazov, pa tako i Emiru. Priznaje da bi se ukočio od straha dok je gledao starije skakače kako lete prostorom između kamenog luka i vode. Međutim, od straha je bila jača samo želja da i on jednog dana napravi isto. Prvi skok je napravio kada je imao samo 16 godina.

"Nije bilo lako odvažiti se na taj čin. Stajao sam na ivici Starog i gledao u dubinu Neretve. Emocije su se u meni uzburkale, znao sam da ne smijem odustati jer bi mi se rugali. Dugo sam se mislio, premišljao, a dok sam se ja snebivao skočiti ili ne skočiti, čuo sam zvižduke raje koja me je gledala. Odvažio sam se i skočio. Mislio sam da nikada neću izaći iz vode, a kada sam isplivao, kao da sam se ponovno rodio", otkriva Emir svoje osjećaje dodajući kako je mislio da će mu srce iskočiti iz grudi.

Skakač, boksač, padobranac

Po savjetu trenera, pokojnog Adema Đukića, opredijelio se za skokove na glavu.

"On je rekao da imam konstituciju tijela za skok na glavu, lastu. Za to je potrebno biti dobro treniran s dobrom muskulaturom, kondicijom", kaže Emir naglašavajući kako mu je pomoglo i to što je trenirao boks. Boks je trenirao u nekadašnjoj JNA, a kasnije je nastupao i za bh. reprezentaciju u srednjoj kategoriji. Bio je i padobranac, kaskader... Ipak, najpoznatiji i najuspješniji ipak je bio u skokovima.

"Nakon skoka u vodu s 23 metra osjećaji su podijeljeni. Nije problem visina s koje skačete. Najopasniji je dodir s vodom, udar je to, ubrzanje veliko. Posebno treba paziti da se ne prebaci, da se ne udari prsima. Vodu sam probijao rukama i ramenima tako da prsima nikad nisam udarao od vodu", objašnjava.

Neretva, odnosno mjesto gdje se skače duboko je 4 i pol metra, tako da skakač na glavu ne ide dublje od metar i pol u vodu. Kaže da je imao strahove prilikom skoka u vodu, ali se više bojao neuspjeha.

"Više sam se bojao hoću li pobijediti, nego hoću li se ozlijediti", kazao nam je Emir.

Humanitarno djelovanje

Balić nerado govori o svom humanitarnom djelovanju, koji ne oklijeva da u svakom trenutku pomogne onima kojima je pomoć potrebna.

"Istina je, ne volim o tome govoriti. Stotine puta sam skočio u humanitarne svrhe. Sudjelovao sam u humanitarnim akcijama za djecu Afrike", kazao je Balić.

O svojim nasljednicima voli reći da ih ima i da odlično skaču i lastu i na noge. Poznati sadašnji skakači su Lorens Listo koji je, prema Emirovom mišljenju, odlično istreniran skakač i dobro je građen.

Lorens Listo i ovaj put najbolja mostarska lasta

"Lorens Listo još jednom je potvrdio primat najbolje mostarske laste osvojivši deseti put u karijeri titulu najboljeg skakač na skokovima sa Starog mosta. Sve prisutne je oduševio svojim skokom i zasluženo osvojio najviše simpatija žirija", kazao je Balić, te dodao kako je i Dino Bajrić bio izvanredan u skokovima, kao i trećeplasirani Vedad Bašić.

Balić posebno ističe kako ima želju da skokovi sa Starog mosta budu uvršteni na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.

"Nedavno smo imali sastanak sa Ministarstvom kulture, i aktivno radimo da se Skokovi sa Starog mosta uvrste na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine. Nadamo se da će se to desiti u skorije vrijeme", kazao je Balić.

Dnevni list