Američki san zlatne Hercegovke

Trebinjka Ivana Ninković ima samo 23 godine, a već živi svoj američki san, za koji se izborila upornim radom na dva kolosijeka: sportskom i akademskom.

Zahvaljujući medaljama u plivanju, jedna od najmlađih olimpijki dobila je punu sportsku stipendiju na univerzitetu „Arizona State University" u Phoenixu i iskoristila je maksimalno.

- S obzirom na to da je ASU jedan od najboljih univerziteta u SAD, za školovanje je potrebno izdvojiti jako mnogo novca, sumu koja je za naše uvjete nedostižna - kaže ova djevojka s odlučnim stavom sportaša, ali i nenametljivim osmijehom i držanjem dame.

Novca nije imala, ali su joj brojne medalje sa sportskih natjecanja omogućile studiranje na ASU. Mada se to od sportaša obično ne očekuje, ona je studije završila kao student generacije i to na smjeru softverski inženjering.

Čim je preuzela diplomu dobila je posao, koji je za mnoge Amerikance nedosanjani san. Već nekoliko mjeseci Ivana živi u Houstonu, gdje radi u naftnoj kompaniji kao inženjer na održavanju sistema. Ni danas se ne odriče treninga i postavila je sebi još jedan cilj: ponovo nastupiti na Olimpijadi.

Ivanin put do ovakvog uspjeha, kao što to biva, nije bio nimalo lak i zahtijevao je punu predanost onom što se radi. Godinama je njen radni dan trajao od pet ujutru do kasne večeri, kako bi postigla ono što većina studenata sa sportskom stipendijom ni ne pokušava: da bude najbolja na jednom od najtežih smjerova, jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta.

- I sam moj izbor da studiram na studijskom programu koji spaja inženjerstvo i menadžment bio je neobičan za sportaša, jer to školovanje zahtjeva mnogo truda, odricanja i vremena, a istovremeno moraš biti i uspješan u sportu kojim se baviš- kaže Ivana za Srpskainfo.

Ivana je ispunila taj preteški zadatak i isplatilo se. Mlada plivačica reprezentacije BiH, te plivačkih klubova „Leotar" iz Trebinja i „Olymp" iz Banjaluke, u svibnju 2018. godine je, uz brojne sportske medalje, osvojila i onu najznačajniju - nagradu za studenta generacije, te medalju za vrhunske rezultate u školovanju.

- Najbolji studenti svih smjerova su bili pozvani na svečanu večeru, gdje su nam dodijeljene medalje za akademski uspjeh. To mi je jedna od najdražih medalja, iako nije sportska. Nas 18 smo bili počašćeni da sjedimo s dekanom, najboljim doktorima nauka, najboljim magistrima i glavnim sponzorom, na bini gdje su se dodjeljivale diplome - priča Ivana.

O njenom diplomiranju izvještavala je i američka televizija ABC, s obzirom na to da je među više od 3.000 studenata koji su u svibnju diplomirali inženjerstvo u SAD, ona bila jedini sportaš.

Visoke ocjene, rad na brojnim znanstvenim projektima, ali i upornost kakvom se diče samo najuspješniji sportaši jamčili su joj i ponudu za posao u struci koja je stigla vrlo brzo nakon diplome.

Danas, kada radi dobro plaćen posao u vrhunskim uvjetima, prisjeća se kako se izborila za takav status.

Na školovanje u SAD otišla zahvaljujući sportskoj stipendiji, što je značilo da je morala biti odlična u plivanju i u studijama.

- Uvjet da dobijete punu sportsku stipendiju je da se pokažete kao sportaš s potencijalom, a po dolasku na univerzitet da plivate za univerzitetski tim. Na ASU pored toga što moraš redovno da treniraš i da postižeš zadovoljavajuće sportske rezultate, također, moraš i akademski da budeš uspješan da bi zadržao stipendiju. Imala sam vrhunske uvjete i trenerski tim na čijem čelu je Bob Boumen, najbolji trener u SAD, poznat i kao trener Michaela Phelpsa - kaže Ivana.

Njen dan na ASU je počinjao ustajanjem u pet, jutarnjim treningom, zatim su slijedile obaveze na koledžu, te još dva treninga, a radni dan bih završavala oko 21 sat.

- Naporno je to, ali takav je život sportaša. Svaki sportaš teži da u svom sportu postigne što bolje rezultate, a moj je cilj, pored toga, bio da svoje sportske uspjehe iskoristim za dalje školovanje. Kada je došlo vrijeme za fakultet, imala sam ponudu s više koledža u SAD, a najbolje uvjete za sportsko i akademsko napredovanje sam dobila od ASU, ali su oni postavili i visoke zahtjeve - kaže Ivana.

Nakon što je završila studije, plivanje joj više nije obaveza, ali Ivana je još daleko od kraja sportske karijere. I dalje trenira i planira nastupe na natjecanjima. Dok živi svoj zasluženi američki san, ne napušta je ni onaj sportski: da ponovo nastupi na Olimpijadi.

- Mnogo mi nedostaju plivačka natjecanja, zato sam nastavila trenirati i nadam se da ću iduće godine nastupiti na nekim natjecanjima, a Olimpijske igre su san svakog sportaša. Ako budem imala dovoljno vremena i sredstava, bilo bi lijepo da svoju karijeru okrunim još jednim odlaskom na Olimpijadu. Ja sam uporna osoba i kad sebi postavim cilj, ja ga i ostvarim, ali kako moj tata kaže, polako stepenicu po stepenicu - zaključuje Ivana, kojoj je uzor još od mladih dana u sportu, ali i u životu tenisač Novak Đoković.

Velika podrška obitelji

Plivanjem se počela baviti sa svega pet godina i to zbog toga što joj je ono preporučeno iz zdravstvenih razloga. Talent, ali i predanost, uz nesebično zalaganje i podršku njene obitelji koja živi u Trebinju, su od te djevojčice napravili djevojku koja je nastupila na Olimpijadi. Od svih uspjeha ona se, ipak, s najvećom radošću sjeća brončane medalje na Juniorskom balkanskom prvenstvu u Banjaluci 2011. godine.

- To je ujedno bila i prva medalja za BiH u ženskoj konkurenciji, a nakon toga sam počela ostvarivati prve značajnije rezultate - prisjeća se Ivana.

Srodna duša iz daleke Australije

Ivana je aktivna i na društvenim mrežama, gdje pratitelji mogu vidjeti njene brojne fotografije s koledža i putovanja po Americi, a među kojima je mnogo i onih s dečkom Zakom iz Australije, također plivačem na studijama u SAD. Kako ističe, on je njena srodna duša, ali za planove za brak je, dodaje, još rano.