Wagner: Ma kakav stranac, ja sam pravi Širokobriježanin

Nogometni klub Široki Brijeg je konstantno u samom vrhu Premijer lige Bosne i Hercegovine. U svojim vitrinama ima dva naslova prvaka i dva naslova osvajača kupa, te od 2002. konstantno, s iznimkom u sezoni 2003./04., predstavlja Bosnu i Hercegovinu u europskim natjecanjima. Svaki od ovih uspjeha odisao je i brazilskim štihom.

Piše: Ivan Kraljević, Dnevnik.ba

Na desetke njih je oblačilo dres Širokog Brijega, a zasigurno najveći trag je ostavio legendarni Wagner Santos Lago, koji i danas s 37 godina na leđima kapetanski predvodi momčad Širokog Brijeg ka trećem naslovu prvaka Bosne i Hercegovine. Osim toga odnedavno je postao najbolji strijelac u povijesti Premijer lige Bosne i Hercegovine i sada ga samo tri pogotka dijele od magične brojke od 100 ligaških pogodaka.

Pravi Širokobriježanin

Prije skoro jedanaest godina, na nagovor svoga brata Ricarda, također širokobriješke nogometne legende, došao je u Široki Brijeg i tako je sve krenulo. U ovom hercegovačkom gradu je sa svojom suprugom Lilian dobio kćer Lannu i sina Davija, stekao brojne prijatelje, postao najbolji nogometaš u povijesti bh. nogometa i doslovce klupska ikona. Toliko se naviknuo na život u Širokom Brijegu da se više ne smatra inozemnim igračem u klubu ili strancem u gradu.

" Ma kakav stranac, ja sam vam pravi Širokobriježanin", kaže uz smiješak.

Toliko dugo sam ovdje, dodaje, da se više ne smatra stranim igračem.

"Već skoro jedanaest godina s obitelji živim ovdje. Moja djeca Lanna i Davi su ovdje rođeni i ovdje odrasli, svi pričamo hrvatski i imamo brojne prijatelje među Širokobriježanima. Grad je maleno i mirno mjesto, sugrađani su ljubazni i pristupačni, Nemamo se na što požaliti", rekao je Wagner u razgovoru za Dnevnik.ba.

Kada „okači kopačke o klin", Wagner ima želju postati pastor (svećenik) protestantske crkve kojoj pripada. Svaku slobodno nedjelju koristi za odlazak na službu u njima najbližu baptističku crkvu, onu u Mostaru. Smatra kako mu je vjera u Boga najviše pomogla u životu i karijeru, pa tako sve daje u Božje ruke, čak i pitanje o ostanku u Širokom Brijegu.

"Nikad nisam krio koliko smo moja obitelj i ja zavoljeli Široki Brijeg. Sve je u Božjim rukama, nemamo ništa protiv da ostatak života provedemo ovdje. Djeca nam ovdje odrastaju i stječu svoje prijatelje, moja je želja postati trener u klubu po završetku karijere, dok bi žena, kad djeca još malo porastu, htjela pronaći posao", kazuje Wagner.

Toliko dugo sam ovdje, veli, da poznajem skoro cijelu povijest grada, a kamoli kluba.

"Dosta ljudi mi postavlja pitanje o ostanku u klubu. Ne krijem, želja mi je ostati dio ovog nogometnog kluba i svoja nogometna znanja prenositi talentiranoj djeci koja će u budućnosti činiti okosnicu momčadi", iskren je Brazilac koji je svojim doprinosom klubu odavno zaslužio takvo mjesto.

Tai Welker nije mogao ‘'zaustaviti punicu''

No, Wagnerova obitelj trenutno nisu jedini Brazilci u Širokom Brijegu. Odnedavno im društvo pravi njegov suigrač Taianan Imbere Linhares Welker sa suprugom Alessandrom i desetomjesečnom kćerkom Kiarom. Popularni Tai je u Širokom Brijegu od prosinca prošle godine kada je potpisao dvoipolgodišnji ugovor, a nešto kasnije pridružio mu se i ostatak obitelji, i to u pratnji njegove punice.

"Nedugo nakon mog potpisa za Široki Brijeg pridružila mi se supruga s našom malenom. Tada je došla sa svojom majkom, mojom punicom. Obje su ostale iznenađene viđenim ovdje i pristupačnošću ljudi. Punici se toliko svidjelo da ju nisam mogao zaustaviti u tih nekoliko dana koliko je ovdje provela, sve je željela vidjeti. Obišli smo Široki Brijeg, Mostar, Sarajevo...,", sa smiješkom je Tai za Dnevnik.ba otkrio detalje puničina posjeta najdražem zetu.

"Zadovoljni smo u Širokom Brijegu. Prije dolaska ovdje igrao sam u Grčkoj i Srbiji, ali sigurno mogu potvrditi kako se ovdje osjećam puno bolje nego tamo. U klubu sam primljen fantastično, u svlačionici i među suigračima vlada odlična atmosfera. I to me najviše raduje i to mi dodatno pomaže u prilagodbi na život u novoj sredini. Često smo u šetnji gradom, ljudi su puno iskreniji nego, recimo, u Srbiji, gdje su se malo čudno odnosili prema meni", dodao je Tai.

Njegova obitelj većinu vremena provodi s Wagnerovima, ali i s obitelji suigrača Luke Bilobrka i Dine Kresingera. Slobodno vrijeme provode ispijajući kavu u širokobriješkom hotelu Park u čijoj blizini stanuju, a nerijetko znaju „skoknuti" do Mostara ili Blagaja i uživati u prekrasnoj hercegovačkoj prirodi.

Tai sa suigračima komunicira uglavnom na engleskom jeziku i polako upija hrvatske riječi. Olakotnu okolnost čini mu činjenica da je igrao u Srbiji, pa su mu neke riječi već u uhu, a ostale pomno bilježi u svoj rječnik na mobitelu.

"Ne brinem previše, u priliku razumijem kad mi netko nešto govori na hrvatskom jeziku i već polako memoriram te riječi. Uvelike mi pomaže Wagner, s njim je sve lakše. U lipnju mi dolaze moja trojica braće u posjet, pa očekujem kako ću im dobrodošlicu poželjeti na hrvatskom jeziku", dodaje Tai.

Ovi simpatični Brazilci su već pobrali simpatije kod Širokobriježana. Na ulici se uvijek s osmijehom pozdravljaju, rado se slikaju sa svojim obožavateljima i novi sugrađani ih uistinu doživljavaju kao svoje, tako da ih svi u gradu prepoznaju kao „širokobriješke Brazilce".

Kako su nam rekli na koncu ugodnog razgovora i kave, njih dvojica imaju veliku želju - u lipnju sa svojim sugrađanima na glavnom širokobriješkom trgu proslaviti naslov prvaka Bosne i Hercegovine.

Dnevnik.ba