Vaha o Mostaru: Jedino sunca ima dovoljno, svega ostalog nedostaje

unatoč obvezama koje mu izuskuje vodstvo nogometne reprezentacije Japana zbog obiteljskih obveza je doputovao u Mostar.

"Jedino sunca ne nedostaje u Mostaru, svega ostalog nedostaje, nažalost", kazao je Halihodžić u ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) u kojem otvoreno govori o životu u Japanu, gledanju na Mostar i rodnu mu Bosnu i Hercegovinu, navodeći kako na prostorima bivše Jugoslavije nikada više ne želi raditi.

Ogorčen je, kaže, zbog teškog položaja u kojem se nalazi nekadašnji njegov klub, FK Velež, ali i priznaje da mu je cilj svoj sportski rad okruniti kvalifikacijom nogometne reprezentacije Japana na Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji, gdje želi svakako vidjeti i Bosnu i Hercegovinu.

"Ovo je jedan momenat vrlo rijedak da ja dva-tri dan ostajem u Mostaru. Imam porodičnih obaveza, a dolaze mi i neki prijatelji iz Japana. Hoće da im pokažem nešto, pa će vjerovatno mnoge stvari shvatiti, jer u Japanu oni ne znaju šta se sve događalo na ovim prostorima, ali jedno je sigurno. Prolazeći oko Neretve i kraj Neretve vidjet će i neke fine ljepote, vjerovatno i osjetiti žaljenje, kako je moguće da se u ovako finim krajevima mogu dešavati te stvari koje mi samo znamo i o kojima pričamo", naglašava Halihodžić.

Zahvaljujući sportu o BiH u Japanu se govori pozitivno

Jako je zadovoljan životom u Japanu, jer kako ističe tamo je organizacija onakva o kakvoj se u Bosni i Hercegovini samo čita u knjigama.

"To je jedna velika ekonomska sila, treća na svijetu, kojima rad kultura, ponašanje, respekt i sve ostalo, ono što mi čitamo u knjigama kako to idealno treba postaviti, postoji na tim prostorima. Da bi suživio sa takvim narodom mora se adaptirati istog momenta kad dođe čovjek. Nije mi bilo teško, jer to je društvo koje mi vjerovatno i najviše i odgovara", kaže Halihodžić.

Stoga je priznao da mu u Mostaru smeta kada vidi automobile parkirane na različite nepropisne načine, ali kako naglašava, to je jedan od pokazatelja stanja u zemlji.
No, u Japanu se o BiH čulo pozitivno i to zahvaljujući sportu i ljudima sportašima, među kojima je veliki trag ostavio Ivica Osim.

"O Osimu, ovdje, ne pričamo puno. On je dao svoj doprinos u tom sportu, da se čuje za Bosnu i Hercegovinu, jer ipak, to je daleka i mala država da bi se o njoj nešto pričalo. Nažalost nema toliko nekih stvari da bi se spominjala u Japanu sa ekonomske i političke strane posebno. Ali, postoji nešto malo sportista o kojima se čuje, posebno u fudbalu. Međutim, sve se zasniva na tome", ističe Halihodžić.

Živjeti i raditi u Japanu, kako naglašava, velika je privilegija. Zemlja je, kako ističe, uređena i nema pretjerane sentimantalnosti, puno se radi i to mu odgovara, pa se lako adaptirao.

"Moraš puno raditi, ponašati se onako kako se oni ponašaju. Nema neke sentimentalnosti. To je jedno liberalno društvo u kojem novac ima vrlo važnu ulogu. Ljudi moraju puno raditi da bi živjeli i obezbjedili sebi egzistencijalne potrebe. Jedno društvo koje meni jako odgovara i ja sam se istog momenta navikao na to društvo jer volim raditi i obožavam svoj posao. Što se tiče hrane i svega ostalog, ako imaš novaca imaš svega", kaže Halihodžić.

Odlazak sa trećom reprezentacijom na SP bio bi podvig

Svojim najvećim uspjehom smatra činjenicu da voli posao kojim se bavi, a nogomet  je kako ističe njegova ‘pasija', jer mu je donio puno finih stvari, ali i gorkih momenata. Za njega je svaki posao koji radi izazov, a tako će biti na svakom treningu i na svakoj takmici nogometne reprezentacije Japana, koju 2018. godine planira odvesti na Svjetsko prvenstvo u nogometu.

"Biti na čelu jedne takve selekcije, države koja posjeduje 140 milijuna stanovnika, koja je treća ekonomska velesila svijeta, to je jedna velika čast i obaveza i tako se moram ponašati. U toku svog mog življenja tamo na svakom momentu se gledam i posmatram, prema tome ne smije se dozvoliti neki ispust", kazao je Halihodžić.

Posao nacionalnog trenera, kako ističe, jako je važan i ne smije se silaziti sa neke putanje koja bi mogla da ukalja taj lik i ime samog selektora. Stoga je pred njim jako puno posla, jer kako ističe, očekivao je puno veću razinu nogometa nego što je zatekao.
"Već sam dvije reprezentacije kvalificirao za svjetska prvenstva, ako uspijem treću to će biti stvarno podvig i kruna moje karijere, na šta ću biti ponosan, jer malo koji trener ima taj CV u kojem kaže da je kvalificirao tri reprezentacije na Svjetsko prvenstvo. Bit će jako teško, ali puno radim na tome i nadamo se da ću uspjeti za taj podvig i ići na SP 2018. godine u Rusiju", kaže optmistični Halihodžić.

Posljednje Svjetsko prvenstvo u Brazilu ostalo mu je u lijepom sjećanju, a vjeruje da će razloga za slavlje biti i sa reprezentacijom Japana u kojoj kako kaže vlada dobra atmosfera i momci izvanredno rade, da bi sav trud opravdali odlaskom na najveću namifestaciju nogometa. Izrazio je nadu da će tamo sresti i reprezentaciju BiH koja je na njegov poziv u Japanu osvojila Kirin Cup i zaradila orgomne novce.

"Nisam bio zadovoljan što mi nisu najbolji nogometaši došli i malo me bilo to razočaralo, ali selekcija koja je bila došla fino se ponašala i pobjedila, zaradila ogromne novce. Dali su zahvalni to ne znam, poslije toga mi se nije nikad nitko ni javio, samo znam da su otišli zadovoljni sa punim bankovnim kontom", tvrdi Halihodžić.

Politika se plete i u sport, očit primjer je FK Velež

On smatra da je perspektiva BiH u sportu, jer upravo po sportskim uspjesima, kako ističe jedino pozitivno o BiH se u svijetu i čuje.
"Ako netko može ove čitave antagonizme, političke probleme i tenzije da smanji, to jedino može sport, u prvom redu nogomet kao najpopularnija igra, kao sport koji zbližava ljude. Kad se BiH bila plasirala na Svjetsko prvenstvo u Brazilu bio sam jako ponosan i jako zadovoljan, čak sam i čestitao", ističe Halihodžić.

No, vjeruje da se u BiH politika plete i u sport, a očiti primjer kako kaže je FK Velež, koji bi se po njegovom sudu uz nove ljude koji su došli u taj klub trebao vratiti u Premijer ligu.
"Čuo sam da su došli fini ljudi i pokušavaju da rade da taj sinonim ovoga grada ostane gdje i zaslužuje. To je sve politička igra i od prilike znam da je nekima interes da Velež čak i nestane, a bilo bi stvarno šteta, jer Velež poslije Starog mosta je jedan sinonim za grad", kaže Halihodžić ogorčem teškim stanjem njegovog nekadašnjeg kluba.

"Jedanput sam rekao da se Velež ne navija - Velež se voli. Puno generacija spominjat će ime Velež i osjećati neku radost, jer Velež nikada nije i ne treba nikada da pripada niti jednoj političkoj ni vjerskoj grupi. To je građanska opcija u kojoj trebaju da se propagiraju sportske ideje, a kada je sport u pitanju to je zajedništvo, veselje i sve ostalo. Prema tome volio bih da Velež ostane takav i da u budućnost bude takav i ovim novim ljudima koji su došli želim puno sreće, a ako mogu ja sam tu da im pomognem", poručio je Halihodžić.

U ratu u Mostaru ostao bez svega

No, kao što je rekao nakon odlaska iz Dinama nikada više ne želi raditi na području Balkana.
"Ne žalim što sam došao u Dinamo. Proveo sam u Zagrebu oko deset mjeseci, ljudi su me izvanredno primili, bio sam čak ljubimac čitavog Zagreba i Hrvatske. Imao sam na momente malo neugode, ali sve je to dio sporta i tog folklora koji se dešava u okviru sporta. Da ću ja jednog dana doći na ove prostore i raditi to je teško, a u ovome momentu čak ta sama zamisao je velika utopija. Nikad ne reci nikad, ali to će se jako teško dogoditi. Međutim, ja ću se vraćati uvijek na ove prostore, ja sam odavde, ja sam tu rođen i jako sam ponosan na sve to", pojasnio je Halihodžić.
Često kada dođe u Mostar, kako kaže čuje od ljudi: "Lako je tebi Vaha, kad nisi ovdje", stoga naglašava da je i on imao teške uspone i padove za koje mnogi i ne znaju.

"Nitko ne zna da sam ja u životu i padao i ustajao. Poslije rata ovdje, ostao sam u košulji i hlačama. To je jedino što sam imao iako sam bio jedan od najbogatijih, možda i najbogatiji Mostarac. Poslije toga rata, kao zasluga za sve što sam dao ovom gradu, za vrijeme rata, sve mi je popaljeno, popljačkano i protjerano. Međutim, ja sam opet tu iznikao iz pepela i vraćam se, sa nekom gorčinom, to je ljudski. Međutim ja ne mogu pobjeći odavde, ja sam odavde i možda će me tu jednog dan i zakopati", zaključio je Halihodžić u razgovoru za Anadolu Agency.