Stipe Pletikosa: Međugorje treba živjeti svaki dan, u svakoj crkvi, u svakoj obitelji gdje je Bog prisutan

Puna dva sata razgovarao sam sa Stipom Pletikosom, pričali smo o svemu i svačemu, o vjeri i životu najviše, o nogometu najmanje, piše novinar Slobodne Dalmacije. U ovoj priči Pletikosa nije legendarni nogometaš, vratar Hajduka i reprezentacije, ovo nije "bila štorija". U ovoj priči on je sin, on je suprug i otac, vjernik, on je tek - dobar čovjek. Koji želi biti još bolji.

- Užasno mi je bilo preispitati samoga sebe, strašno me to morilo. Najteže je zagrebat' samoga sebe, a najlakše za sve okriviti druge, treće... Bilo mi je jako teško, iako će ljudima, možda, to zvučati čudno jer sam bio popularan, nogometaš, zaradio sam novac. U tom teškom razdoblju spoznao sam kakav sam u biti, koliko je tu loših stvari koje triban minjat, iako izvani ta slika ljudima nije tako izgledala.

- Takav san bija u nogometu, takav san i u životu. Kad nešto naumim učinit ću sve da to i ostvarim. Tako i kroz vjeru. Prvi korak da kreneš dalje je da upoznaš samoga sebe. Da odbaciš svoj ego i kreneš čist dalje, kazao je, između ostalog, Stipe Pletikosa.

Govorio je i Međugorju.

"U to vrime svima nam je bija san igrat za Hajduka i reprezentaciju, nitko nije razmišlja o novcu. Te 2001. godine kad smo bili prvaci klub nam je dugova sedam-osam plaća, ne sićan se više, ali nitko od nas nije bija opterećen time.

Onda mi se dogodila prilika za transfer u Marseille koji je na kraju propa, iako san ima potpisan ugovor, ali na hotelskom papiru. Tada san prvi put osjetija da nogomet nije ono šta san mislija da je. Ima san i ponudu Standarda i Fiorentine, samo san triba otić u Rim i potpisat, ali san odbija jer san bija u šoku. Bomba u glavi, triba mi je mir. Osjetija san potrebu da odem u Međugorje.

Otiša san sa curom, današnjom suprugom, osjetio sam nevjerojatan mir i spokoj u srcu. To mi je dalo novu snagu. Kupio sam majice s Gospinim likom koje sam uvijek nosio ispod dresa, vratio se u Split i na prvoj sljedećoj utakmici za svoj Hajduk obranija dva penala protiv Ferencvaroša.

Volim ići u Međugorje, posebno je to mjesto. Tamo ne idemo tražiti čuda nego se zahvaliti Gospi i Bogu za naše živote i ljubav koju nam pružaju. Međugorje treba živjeti svaki dan, u svakoj crkvi, u svakoj obitelji gdje je Bog prisutan.", zaključio je Pletikosa za Slobodnu Dalmaciju.