VIDEO  Rat (ni)je počeo na Maksimiru: Delije, jugo pendreci i Zvone...

Miris nereda osjećao se u zraku pa teorije o isceniranom i pripremljenom nasilju 13. svibnja 1990. imaju smisla. Zapravo, puno toga im ide u prilog, od nevjerojatnih sigurnosnih propusta policije i službi pa do hrpe kamenja kojima su mogli napuniti dva šlepera, a našli su se na tribinama maksimirskog stadiona.

Zločinac na klupi, sadašnji predsjednik Srbije na tribini

Za one koji su na danasnji dan prije 27 godina bili na Makismiru i oko njega, mnnogi i na odjelima traumatologije, prepuni masnica od jugoslavenskih pendreka i cipelarenja Zvezdinih divljaka koje je predvodio ratni zločinac Arkan, tada u odijelu, s pištoljem koji je imao ispod sakoa i iz kojeg je ispalio metak u strop kasnije, za njih je to dan kad je počeo Domovinski rat i dan kad su rekli: 'E, sad bi bilo dosta!'

Dok je Arkan bio u na klupi Zvezde, na tribinama je bio sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nekad Delija i učenik četničkog vojvode i zlotvora Vojislava Šešelja koji će pet godina kasnije sa svojim mentorom obilaziti srpske paravojne postrojbe oko Sarajeva i u Glini pričati kako ona nikad neće biti Hrvatska.

- Mi smo uvijek bili spremni na tučnjavu u Zagrebu. No ovo je bilo nešto drugačije. Krenulo nas je više od 2000, a prvi incident dogodio se u Vinkovcima. Odmah smo znali da se u Zagrebu spremaju neredi. Kod nas je jačao srpski nacionalizam, a kod njih hrvatski pa su se navijači Dinama osjećali slobodno i moćno. Na stadionu se osjećala mržnja. Sukob Zvezdinih i Dinamovih navijača bio je tek manji obračun. Dinamovi navijači sa Sjevera utrčali su u teren, a nas je policija ispratila sa stadiona. Nije tu bilo gotovo nikakve naše krivnje - rekao je Vučić, koji je tada imao 20 godina.

Režimska policija mlati, navijačima i Bobanu prekipjelo

Počelo je na južnoj tribini gdje su uz navijače Zvezde bili i malobrojni hrvatski navijači.

Delije su stigle sa samo jednim ciljem, provocirati i razbijati. Malobrojniji hrvatski navijači nisu ustuknuli, hrabro su stajali i dobivali batine od gostujućih huligana, dok je režimska policija samo gledala. Navijačima je bilo dosta gledanja. Nisu to bili samo Bad Blue Boysi, na Maksimiru je toga dana bila i Torcida, Armada, Kohorta...

Bio je to ujedinjeni Maksimir koji je odlučio da bi bilo dosta.

Godinama su skrivali, milicajac je prvi udario Bobana

Provalili su na teren kako bi pomogli navijačima na južnoj tribini i tek tada je reagirala tadašnja milicija koja je mlatila samo hrvatske navijače. To brutalno mlaćenje više nije mogao gledati golobradi Dinamov kapetan Zvone Boban.

Negdje oko centra, uzeo je zalet, skočio i udario milicajca. Taj je udarac žestoko odjeknuo u svijetu, više nego i jedan Bobanov volej u bogatoj nogometno karijeri, a CNN je utakmicu uvrstio među pet sportskih susreta koji su promijenili svijet.

- Sjećam se svega s ponosnom. Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici - rekao je Zvonimir Boban.

Tek prošle godine prikazane su snimke koje su skupljale prašinu, a na kojima se vidi kako milicajac prvo nasrće i napada Bobana, a tek onda mladi kapetan uzvraća.

- Svijet je obišla slika mladog reprezentativca Bobana kako nasrće na policajca. Međutim, slika na kojoj policajac najprije palicom brutalno i bez razloga napada Bobana ostala je skrivena u videoarhivama. Nekome je bilo u interesu da ona ne bude prikazana - rekao je Miljenko Mankas, autor dokumentarca 'Domovinski rat je počeo na Maksimiru'.

Refik nije pucao, ali Arkan je

I sad, 27 godina kasnije, milicajac Refih Ahmetović kojeg je Boban udario, sjetio se da su Bad Blue Boysi htjeli ubiti kapetana zvezde Dragana Stojkovića Piksija. Prisjetio se i kako je prvi udario Bobana te kako mu je bilo čudno što Dinamov kapetan radi na terenu, kad je većina igrača bila u svlačionicama.

- Kad smo malo stegli BBB-ovce koji su sa sjevera utrčali na teren i pitali ih što je bio motiv onog divljanja, čuli smo ovo: Dogovor je bio da se Piksi ubije! Svi su govorili da su dobili naredbu da se ubije Dragan Stojković. Uskoro je, s promjenom vlasti, došlo do smjena na policijskim upravama pa se nije inzistiralo na tome da se otkrije od koga je došlo naređenje o Piksijevoj likvidaciji - rekao je Ahmetović.

Taj dan trebao je biti slobodan, ali pozvali su ga zbog straha od nereda. Rekao je i kako su ga kolege nagovarale da puca u Bobana. On nije pucao, ali Arkan je.

Bivši Zvezdin čelnik Vladimir Cvetković ispričao je kako je Željko Ražnatović pucao u zrak na Maksimiru kako bi spasio delegaciju Zvezde od linča.

- Oni su incident pripremili unaprijed. Dragan Džajić i ja smo bili zarobljeni u loži. Navijači su bacili kiselinu na ogradu, niti jedna vatrogasna kola nisu imala vode. Rulja je krenula prema svlačionicama, a Arkan je izvadio pištolj i pucao u zrak. On je uplašio navijače - rekao je Cvetković u razgovoru za Kurir.

Arkan je samo godinu dana kasnije ubijao po Slavoniji i palio hrvatska sela, za što nikad nije odgovarao.

Za njih je taj dan počeo rat

Neredi na utakmici Dinama i Crvene zvezde nisu doslovno bili početak rata, jer nakon toga odigrano je cijelo prvenstvo, a Dinamo je sljedeće godine, 18. svibnja 1991. godine pobijedio Zvezdu 3-2, ali oni su bili iskra koja je zapalila sve. Za sudionike nikad odigranoh derbija, one koji i danas nose ožiljke s te utakmice, psihičke i fizičke, njima je taj dan počeo rat i baš ništa ih neće uvjeriti da nije tako.

Blo je to 'ne' gaženju hrvatskog ponosa i 'da' težnji za nacionalnom slobodom što je bila najava bezuvjetnog opredjeljenja za samostalnošću što će biti realizirano godinu dana kasnije i plaćeno krvavom agresijom na Hrvatsku.

Kako je rekao Cico Kranjčar na jednoj od obljetnica, bio je to poticaj stvaranju hrvatske države, poticaj koji je stigao od generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt protiv tadašnjeg režima.

24sata.hr