FOTO  Posljednji pozdrav našem Stjepanu: Počivaj u miru anđele

Oduševila nas je ljubav jednog bolesnog dječaka za nogometnim klubom, i odlučili smo da moramo upoznati Stjepana. Iskoristili smo prvu prigodu i otišli u Vinkovce upoznati Sjepana i njegovu obitelj.

Tada se rodilo jedno veliko prijateljstvo sa obitelji Vojnić koje traje i danas. Od tada radovali smo se svakom susretu sa obitelji Vojnić i našim malim Stjepanom. Vezale su nas priče o Slavoniji i Hercegovini, nogometu , o Cibaliji i o Zrinjskom. Cibaliju i Zrinjski su vezali su navijači koji nose isto ime Ultrasi.

Zbog Stjepana smo zavolljeli Cibaliju i pratili smo je kada smo god mogli. Želja nam je bila da Cibalia i Zrinjski odigraju prijateljsku utakmicu i godinama smo sa zajedničkim prijateljima radili na tome. Išli smo sa radošću u Vinkovce gledati utakmice Cibalije jer je to značilo i biti sa Stjepanom i njegovom obitelji. Kada su oni došli u Mostar na utakmicu Zrinjskog našoj sreći nije bilo kraja. Dobio je Stjepan od Zrinjskog dres sa potpisima igrača, i kapetansku vrpcu od svog Slavonca Stojanovića.

Napokon je došlo vrijeme da se sastanu Cibala i Zrinjski, i naravno to nije moglo proći bez Stjepana i njegove obitelji. Tih dana kada se igrala utakmica Stjepan je bio vrlo bolestan, ali nikakva bolest ga nije spriječila da dođe iz Vinkovaca u Hercegovinu pogledati utakmicu dva kluba koja je volio.

Teško je riječima opisati njegovo stanje tih dana. S jedne strane bio je sretan što je napokon dočekao tu utakmicu, a s druge strane trpio je jake bolove. Njegova volja i želja da bude na utakmicu bile su jače od svih bolova koje je trpio.

Veselili smo se novom susretu sa Stjepanom, a on je trebao biti na utakmici Cibalia-Inter. Dan uoči utakmice kao grom iz vedrog neba pogodila nas je vijest da je Stjepanovo srce prestalo kucati. Prvo nevjerica, a onda šok koga nije moguće opisati riječima. Nadali smo se da je to greška, da nas naš Stjepan nije napustio. Nažalost to je bila istina, i Stjepan je izgubio bitku koju je vodio cijeli svoj život.

Heroji nikada ne umiru, a Stjepan je bio istinski heroj koji je čitav život vodio bitku sa svojom bolešću kojoj nije dozvolio da mu uzme ljubav prema nogometu i svojoj Cibaliji. Bio je i ostao ikona Cibalije ponosa ravne Slavonije.

Uvijek ćeš biti dio nas, poručili su mu njegovi Ultrasi uoči utakmice protiv Intera, a na samoj utakmici u 19. minuti podigli su i parolu u čast svoga brata. Sutradan su to isto učinili veliki slavonski rivali navijači Osijeka Kohorta.

Na posljednji put ispratili su ga znani i neznani. Kolona od nekoliko tisuća ljudi ispratila je našeg malog heroja prema njegovom posljednjem počivalištu. Otišao je uz pjesmu sa početka naše priče, u dresu svoje Cibalije i sa kapetanskom vrpcom Zrinjskog.

Dragi naš Stjepane nikada te nećemo zaboraviti. Ostat ćeš vječno u našim srcima, a nama ostaje praznina u životu zbog tvog preranog odlaska. Praznina ostaje i na tribini stadiona kraj Bosuta otkud si bodrio svoje nebeskoplave ljubimce.

Počivaj u miru naš dragi Stjepane...