Pero Stojkić: Titule su mi prešle u naviku, ali nisu mi dosadile
Tiha voda brijege valja. Tako kažu za ljude koji su nenametljivi, a ustrajni. Dobrim dijelom to vrijedi i za Peru Stojkića, Mostarca koji gotovo čitavu karijeru nosi isključivo dres s lentom. Okušao se u Osijeku, kratko i u Zmaju iz Makarske, ali to su bile kratke epizode, nakon kojih se vratio staroj ljubavi s kojom je pet puta pokorio Premijer ligu BiH. Toliko je njegov lik na travnjaku Pod Bijelim brijegom postao uobičajen da u Zrinjskom ne bi pogriješili kada bi ga uklopili u klupski grb - onako, u naletu, prije ubačaja s lijevog boka. Saka čast Luki Modriću, ali Stojkić je Mostarac, koji će uz to karijeru, kada za to dođe vrijeme, vjerojatno i završiti u Zrinjskom.
Najdraža titula
Nazvali smo ga i ovog ponedjeljka, kao i bezbroj puta prije toga, s tom razlikom da je od ovog poziva Pero peterostruki prvak BiH.
- Ne znam što da kažem. Titule su mi prešle u naviku (smijeh)..., ali nisu mi dosadile. Neka još malo, bit će toga još, rekao nam je.
Statistika u seniorskom kadru Zrinjskog seže mu od 10. travnja 2005. i poraza Zrinjskog od Žepča (1:2), a od tada je nanizao 201 nastup. Samo je jedan kratak u odnosu na rekordera Velibora Đurića. No, po pitanju titula nitko mu nije ravan. Ni u Zrinjskom, ni drugdje. Njegova šampionska priča počela je s prvom titulom Zrinjskog iz 2005., u onoj iz 2009. nije sudjelovao jer se nakratko okušao u Osijeku i Zmaju, da bi nakon povratka Pod Bijeli brijeg bio važan kotačić kod osvajanja naslova iz 2014., 2016., 2017. i ove godine.
- Možda mi je titula iz sezone 2013./2014. najdraža, jer sam tada prvi put pehar podignuo s kapetanskom trakom oko ruke, koju sam naslijedio od Marina Aničića (napustio Zrinjski u zimu 2014. godine, op. a.), ispalio je Stojkić uz prve.
Na naše sljedeće pitanje nije uspio tako brzo kontrirati, a zanimalo nas je kada je po njegovu mišljenju Zrinjski imao najjači tim u zadnje tri sezone u kojima je svezao tri naslova.
- Uf, teško. Svaki puta smo imali kvalitetu, i svi ti igrači koji su u tom periodu prošli kroz klub sigurno su bili kvalitetni. Nema velike razlike. uvijek bi neki otišli, a kao i sada ove sezone, došli novi koji bi ih uspješno zamijenili. Konkretno, prošle je godine bilo teško doći do titule, jer smo tri kola prije kraja zaostajali četiri boda, a ove jednako teško jer su se rivali još podigli.
Samo još jednu želju ima
Ponekad je tvrd orah kada iz njega želite izvući komentar, ali nije se mislio kada smo zatražili dijagnozu za zadnju titulu, potvrđenu prošle subote u pobjedi nad Širokim (3:1).
- Kvalitetu imamo, to znamo. Ali ovog puta mislim da je presudila dobra atmosfera, u svlačionici, klubu, u gradu. Dobra atmosfera nas je nosila čitave sezone.
Što se presudnog detalja tiče, složio se sa šefom Bakom da je onih 3:3 Pod Bijelim brijegom protiv Željezničara uvelike usmjerilo titulu prema Mostaru..., opet.
- Tu smo se digli, bilo nas je teško zaustaviti nakon toga. Svi smo prije početka sezone mislili da će Sarajevo imati možda najveću ulogu, ali na kraju smo u borbi ostali samo mi i Željezničar. Naravno da je tu veliku ulogu odigrao i trener Slišković. Napravio je atmosferu zbog koje smo mu svi zahvalni, podigao nas je na jednu višu razinu, i psihički i fizički.
Nakon subote je došlo do novog pražnjenja, ali Pero tvrdi da do kraja Zrinjski neće rasprodavati ugled - a ostalo je još gostovanje na Koševu, kontra Sarajeva koje još nije osiguralo Europu, i domaća utakmica s Krupom.
- Nastavljamo profesionalno s treninzima. Idemo najprije Sarajevu, protiv kojeg namjeravamo odigrati maksimalno..., jer sezona još nije gotova. Zastor još nije pao.
A i kad padne, Pero i Plemići neće imati previše vremena za bućkanje u moru. Iza ugla je novi nastup u kvalifikacijama za Ligu prvaka, a tu leži njegov novi cilj.
- Već sam puno napravio, ali imam još svoje neke ciljeve. Želio bih da budemo prvi bh. klub koji će nakon dugo vremena napraviti iskorak u Europi. Da i to ode u povijest.
A kako je Zrinjski na prvoj prepreci u kvalifikacijama za Ligu prvaka zapeo u svakom od pet nastupa, cilj je jasan...
Ostati u sportu i nakon travnjaka
Pero ima 31 godinu, sigurno još par njih ostavit će na travnjaku. Nije u cvijetu nogometne mladosti, ali još neće odustati od terena. "Imam sigurno još par godina na terenu, mada me pred kraj sezone standardno zadesi neka ozljeda. Što nakon toga? To me svi pitaju, a ja im kažem da jednostavno ne znam. Ostat ću u sportu, ali gdje i kako, to još ne znam."
Piše: Slaven Nikšić
[email protected]