Nikica Jelavić: Škola mi nikad nije bila najdraža građevina u selu
Englezima nije promaklo da je Nikica jedan od rijetkih koji proigra s prvom utakmicom u novom klubu, a Jela ih je podsjetio da ni u kakve krize nije upadao ni kao dječak.
- U svom prvom nastupu za Gabelu, klub koji se zove po mom rodnom mjestu, zabio sam dva pogotka. Ne mogu se točno sjetiti koji je gol bio moj prvi u životu, no bio je to dobar početak - prisjetio se Nikica.
Kad je došao u Everton iz Rangersa, u prve tri utakmice zabio je tri pogotka.
- Moj otac bio mi je najveća inspiracija dok sam odrastao. Uvijek je bio uz mene, pomagao mi kad mi je trebalo i pustio me da odem od kuće kad je to bilo važno za mene.
Nikičin otac Filip i dalje je uz njega, dođe pogledati koju utakmicu u Englesku.
- Bio je na Wembleyju na polufinalu FA kupa, no on i njegov prijatelj kasnili su na utakmicu. Stigao je taman minutu prije no što sam zabio, a kasnije sam doznao da je jako emotivno proslavio moj gol.
Nikica je objasnio koji su mu bili afiniteti u djetinjstvu.
- Pored moga sela ima rijeka na kojoj sam kao dijete provodio cijele dane plivajući i skačući u nju. Ponekad i sa 15 metara visine. Škola mi nikad nije bila najdraža građevina u selu.
Pravo obrazovanje, piše u tekstu, za Nikicu je bilo gledati Davora Šukera na SP-u 1998. u Francuskoj koji ga je inspirirao da slijedi svoj san.
- Tada je Hrvatska imala sjajnu momčad, toliko sjajnih igrača, bili su nevjerojatni. Šuker, jedan od najboljih sportaša koje je Hrvatska ikad imala, bio je moj junak.
Iako je tek na ovom Euru bljesnuo, Nikica je s reprezentativnom karijerom počeo davno...
- Kao U16 igrač igrao sam za U18 momčad, nekad i po dvije utakmice na dan. Tako sam volio nogomet. Potpisao sam s Hajdukom kad mi je bilo 17 i nasreću nikad se nisam morao boriti s odbijanjima kao neki mladi igrači. Jedino što me mučilo tijekom karijere su ozljede - zaključio je Nikica