Mostar se oprašta od svog najboljeg nogometaša u povijesti Muhameda Mujića (1933. – 2016.)

S neskrivenim emocijama je tako govorio Bruno Repar, pripadnik ‘stare' Veležove škole u kojoj se prije svega cijenila ljudskost pa onda sve ostalo. Takav je bio Mujić. Skroman, čestit, sportaš od glave do pete bez ijedne mrlje u karijeri...
- Mujić se nikada nije medijski eksponirao i meni je pomalo žao što svi Mostarci ne znaju kojega velikog nogometaša je naš grad imao. Veliki igrač i veliki čovjek, prisjetio se Repar.
Vijest o smrti Muhameda Mujića teško je pogodila njegove prijatelje, suigrače, nogometne romantičare koji su ga cijenili kao Messija svoga vremena.
- Za mene je Muhamed pravi virtuoz nogometne igre, izvanredan čovjek, izvanredan prijatelj i Mostar s njim gubi veliku i značajnu osobu. U knjizi "Mostarski dragulji - Za sva vremena", napisao sam da je Muhamed Mujić Messi prije Messija. Zaista mislim da je to tako i da je on najveći nogometaš koji se ikada rodio u Bosni i Hercegovini, kazao je Josip Muselimović, ugledni mostarski odvjetnik koji je svojom knjigom nastojao otrgnuti od zaborava neka lijepa mostarska vremena i osobe koje su svaka na svoj način ipak zadužile Mostar.

Nusret Čerkić, nekadašnji Veležov bombarder (1959. - 1969., pet puta najbolji klupski strijelac) za Mujića kaaže da se takav igrač rađa jednom u sto godina.
- Žao mi je. I vrlo teško. Mujić je bio jedinstven, takav igrač se rađa jednom u sto godina. Dovoljno se prisjetiti da je bio kapetan reprezentacije u kojoj su igrali Šekularac, Jerković, Marković, Galić..., kazao je Čerkić.

Petarda Dinamu

Mujić je rođen 25. travnja 1933. godine u Mostaru, a s nepunih 18 godina zaigrao je u omladinskom timu Veleža. Dvije godine kasnije, debitirao je za prvi tim Rođenih. Za Velež je odigrao 212 prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1955/56. bio je najbolji strijelac Prve savezne lige Jugoslavije, postigavši 21 gol, dio je Mujićeve statistike koju od zaborava vrijedno čuva novinar Fazlija Hebibović.
- Zaiskrile su suze u očima svih Veležoljubaca, posebno onih koji su imali tu čast i privilegiju da Hamića gledaju na zelenom tepihu na stadionu pod Bijelim brijegom. Bio je fudbaler kakav se rijetko rađa, sportista od glave do pete, iza koga nikad za vrijeme njegove blistave karijere nije ostala nijedna ružna mrlja. Njegova tehnika u baratanju loptom bila je dovedena do savršenstva, a svaki postignuti gol malo remek-djelo.Bio je, to treba posebno naglasiti, prvi igrač izvan „velike četvorke" (Crvena Zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo) i iz Bosne i Hercegovine, koji je zaigrao u reprezentaciji Jugoslavije, čiji je dres nosio 33 puta. Bio je i kapiten „plavih", čije su boje tada branili i takvi velikani, kao što su bili Šoškić, Jusufi, Galić, Skoblar, Jerković, Kovačević, Šekularac, Durković, Belin... Na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 1962. godine, zadivio je fudbalski svijet svojim igrama za pamćenje, pa je, na kraju prvenstva, na kome je reprezentacija Jugoslavije zauzela četvrto mjesto, izabran u najbolji tim SP-a. Bio je omiljen na svim stadionima na kojima je igrao, poštovan i od protivničkih navijača. Mnogi su bili skloni tvrdnji da se takva fudbalska veličina rijetko rađa. U Veležu je bio autoritet, kakav nikad nijedan igrač nije imao, napisao je Hebibović u svom, tako reći oproštaju od Muhameda Mujića.
Ono u čemu se slažu i starije, ali i nove generacije nogometnih znalaca jeste da je Mujić bez ikakvog premca bio daleko najbolji igrač kojeg je Bosna i Hercegovina ikada imala.
- Imao sam tu čast da igram s Muhamedom Mujićem koji je za kompletnu moju generaciju, nas mlađe igrače u to vrijeme, bio idol i svi smo jednog dana željeli postati Muhamed Mujić. On je bio izuzetan sportaš i prije svega dobar čovjek. Sve one osobine koje treba posjedovati svaki sportaš i sve ono što se veže za sportaša, nažalost sada pokojni, Muhmed je imao pri sebi. Bili smo veliki prijatelji. Uvijek sam ga poštivao i mišljenja sam uvijek bio da je on najbolji nogometaš svih vremena koje je Bosna i Hercegovina imala, kazao je nekadašnji igrač Veleža i trener Zrinjskog Franjo Džidić.

Vječno zahvalan

Blaž Baka Slišković imao je pak priliku trenirati pod Mujićevom palicom. Sa sjetom se prisjeća tih dana.
- Muhamed Mujić je najveći igrač s ovih prostora. Bio je moj trener koji me je praktično ‘lansirao'. Pod njegovim vodstvom sam prvi put počeo standardno igrati i na tome ću mu vječno biti zahvalan. Imao je u mene povjerenja i čak me sa 17 godina postavio u prvi tim i tako sam i došao u Velež. Kada god bi se sreli, uvijek bi popili kavu i ispričali se. Naprosto sam ostao zatečen ovom viješću i ne mogu vjerovati da Muhamed više nije među nama. Zaista me ovo iznenadilo. On je bio čovjek i ljudskih i nogometnih vrijednosti broj jedan, kazao je Slišković.
Mujić je dres Rođenih zamijenio dresom slavnog francuskog Bordeauxa (1962. - 1963.), a nakon toga je zaigrao za zagrebački Dinamo (1964. - 1965.). Zagreb je potom zamijenio Belgijom gdje je igrao u Beringenu FC (1966.) odakle se vratio u Velež u kojem je dvije godine poslije zaključio bogatu nogometnu karijeru. Jasno, bio bi grijeh da nije nastavio gaziti zelenim terenom, ovaj put kao trener, a jedno vrijeme i kao tehnički direktor Veleža. Treba reći da je Mujić bio prvi igrač iz BiH koji je zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije u čijem je dresu u 33 utakmice postigao 17 golova. U dresu bivše države debitirao je 29. travnja 1956. godine proti Mađarske u Budimpešti (2:2). Ujedno, bio je i prvi igrač iz BiH koji je zaslužio jugoslavensku kapetansku vrpcu.
Jedna od utakmica koja je trajno urezana u sjećanje nogometnih romantičara jeste uvjerljiva pobjeda Veleža protiv Dinama (6:1), kada je Mujić torpedirao purgere s pet golova. Bilo je to u sezoni 1955./56.

Tragedija

Nažalost, Mujić je posljednjih godina imao zdravstvenih tegoba. Preživio je nekoliko operacija srca, ali najviše ga je pogodila obiteljska tragedija kada mu je preminuo unuk. U posljednjem razgovoru, za portal Novasloboda.ba, nije krio svoju veliku bol za gubitkom unuka, rekavši da će ga to i dotući. Nažalost, njegov srce nije izdržalo.
- Ne prestajem plakati. Suze stalno teku, duša jeca i ne vjerujem da ću još dugo izdržati, govorio je tada Mujić.
Grad Mostar i Sportski savez Grada Mostara, povodom smrti Muhameda Mujića, organizirati će Komemorativnu sjednicu, u ponedjeljak 22. 2.2016 godine u 12 sati u Gradskoj vijećnici. Sprovod je danas u Sutini u 15.30 sati.

Dnevni list