FOTO  Marko Raguž: Ponosan sam jer sam prvak sa svojim najdražim klubom

Ovaj veliki uspjeh stočana je prigoda za razgovorom sa Markom Ragužom trenerom momčadi.

Za početak čestitke na naslovu? Kako se osjećaš danas nakon završetka sezone, ali i burne proslave  u Stocu?

Prije svega hvala vam na čestitkama, danas nakon završetka ove turbulentne sezone mogu biti sretan i ponosan jer sam uspio biti prvak sa ekipom koja je kroz čitavu sezonu bila u kombiniranom sastavu. Svaka utakmica je bila novo iskušenje,  jer sastav nije bio isti. Puno poteškoća sam imao,  ali nisam se predavao i vjerovao sam u moje igrače koji su opravdali očekivanja koja sam tražio od njih. Nije lako biti trener igračima s kojima si do jučer skupa igrao,  ali na sve se čovjek navikne. Kvaliteta županijske nije u rangu ove ekipe i želja za povratkom je bila toliko jaka da smo u svaku utakmicu ulazili maksimalno spremni i oprezni, ipak izgubil smo dragocijene bodove na Buni poraz (2:0), kući igrali protiv Blagaja (0:0) i ne znam kako bih nazvao onaj poraz u Neumu (1:0).

S terena na klupu. Da li je lakše biti igrač ili trener?

Nažalost zbog ozljede koljena koja me udaljila sa terena već godinu i pol (operacija) još uvijek ne mogu da igram,  ali se trudim koju minutu da odigram, čisto da želju zadovoljim. Sigurno je lakše biti igrač nego trener pogotovo u ovim ligama, ali hvala Bogu ja sam sve izdržao kao trener i danas ponosno mogu reći da sam uspio u svojim namjerama, a to je biti prvak sa najdražim klubom.

Možeš li nam izdvojiti neku utakmicu iz prvenstva kao najdražu?

Definitivno utakmica sezone je kući protiv Neuma i pobjeda (5:0), te tolika nadmoć i superiornost koja je bila na strani moje ekipe.Tu smo pokazali tko je glavni favorit za ulazak u viši rang. Utakmica u kojoj smo pokazali svu moć i kvalitetu, unatoč tome što smo imali i igrača manje zadnjih pola sata. Uvijek ću se sjećati te utakmice.

Završnica kao da su je režirali najbolji režiseri svijeta. Kako si proživio sve s obzirom da su vaši rivali imali sve u svojim nogama?

Nevjerovatan je povratak Bune u zadnjim trenucima utakmice protiv Neuma. Ja još ne mogu vjerovati da su igrali 3:3, i da  Neum nije iskoristio  vodstvo 1:3 koje je imao nekoliko minuta do kraja utakmice. Mi smo bili u kombiju i lagano krenuli za Stolac, onako razočarani i tužni, i onda mi stiže poruka da je utakmica završila 3:3!!!! Čitam i ne vjerujem, onda mi dolaze slike i pozivi pa sam tek tada povjerovao u taj rezultat. Kada sam to  rekao igračima nastao je opći kaos, umalo nismo prevrnuli kombi. Veliko hvala Buni na čistoj i poštenoj utakmici, oni su igrali zbog sebe i sebi u čast, a nama su  omogućili da postanemo prvaci i sve to je zbilja nevjerovatno.

Kome na kraju sezone možeš najviše zahvaliti što ste postigli ovaj uspjeh?

Ovim putem se zahvaljivam ljudima koji su me postavili na trenersko mjesto, ljudima koji su vjerovali u mene i nisu dopuštali da klonem duhom kada je bilo teško, a bilo je teško dosta puta. Znali su koliko mi je Stolac u srcu i koliko živim za klub,a  ja znam da ih nisam razočarao i samo sam potvrdio ono što su oni znali od prvog dana, a to je  da ću uspjeti.

Ušli ste u veći rang, sigurno su i očekivanja veća, ali i troškovi. Kako dalje?

Sada kada smo ušli u veći rang očekivanja su da budemo stabilni i da se više nikada ne dovedemo u situaciju da ispanemo u županijsku. Igrački kadar će se sigurno mjenjati jer uz ovu ekipu mi trebaju još 2-3 igrača da je ekipa bude još bolja i kvalitetnija.

Navijači su bili uz vas tijekom sezone. Imaš li neku poruku za njih?

Hvala navijačima koji su bili uz nas, hvala i onim koji su bili protiv nas i kojima sigurno nije lako sada kada smo uspjeli. Dali su nam još više snage i vjere da živimo i dišemo za klub.

Za kraj evo ima li još nešto što želiš reći javnosti?

Nadam se kako će moja ekipa dobiti pažnju i kod sponzora koji su itekako potrebni klubu.

HERCEGOVINA.info