Maja Jelčić – velika nada čapljinskog i bosanskohercegovačkog ženskog nogometa!

Da je ženski nogomet u svijetu sve privlačniji, a u Bosni i Hercegovini sve rašireniji potvrđuju nedavno Svjetsko prvenstvo u Francuskoj i sve brojniji klubovi u Bosni i Hercegovini. Međutim, da jedna mlada djevojka igra s muškarcima, ravnopravno, to je rijetkost, ako ne i presedan.

Da je i to moguće potvrđuje primjer Maje Jelčić, mlade Čapljinke s Hotnja, koja s uspjehom igra za mlađe kadete HNK Čapljina i čak dvije reprezentacije BiH. Maja kaže da je sve počelo spontano:

„Oduvijek sam igrala na ulici s dječacima, a onda sam poželjela trenirati. Kako tadašnji ženski klub koji se u međuvremenu ugasio, nije imao mlađe uzraste, preostalo mi je jedino trenirati s dječacima. Tata (Davor Jelčić bivši nogometaš i trener Čapljine op. a.) nije bio baš raspoložen da mi ispuni želju, otišla je mama pitala tadašnje trenera Škole nogometa „Limači“ Draženka Krmeka, mogu li ja trenirati, a on je rekao ako meni nije problem trenirati s muškarcima neka slobodno dođem.

Tako ja već osam godina treniram s dječacima. Dok sam bila mlađa bila sam puno bolja od njih, a i sada se mogu ravnopravno nositi sa svojim godištem, 2004-ti i mlađima“, veze Maja svoju nogometnu storiju, te nastavlja:

”U Školi nogometa trenirala sam četiri godine, igrala na turnirima, dobivala priznanja, a onda sam prešla u NK Čapljinu i nastavila trenirati s dječacima. Igram na pozicijama srednjeg veznog i krilo, a po potrebi i špica, dok sam u reprezentaciji lijevo krilo. Ja sam zadovoljna kako ide, a mami sam jako zahvalna što me uključila u nogomet.

– Kako su reagirali dječaci s obzirom da se ovdje nogomet još tretira kao muški sport?

– Dječaci s kojima sam trenirala u početku su se smijali, a onda je trener rekao – pogledajte kako ova djevojčica barata loptom, ja sam malo žonglirala, vidjeli su da za njima ne zaostajem pa su me prihvatili. Kad sam počela igrati na velikim igralištu gdje mi bolje ide, opet sam naišla na podsmjehe, ali kada im provučem loptu kroz noge, onda se uvrijede. Sad su već svi navikli na mene, čak su i pomalo ljubomorni, kad vide kako mi ide. Prošle sezone zabila sam deset golova, iako zbog obveza u reprezentaciji sve utakmice nisam igrala.

– Reprezentacija je kako smo od oca čuli također zanimljiva priča.

– Prvi poziv u reprezentaciju dobila sam kad mi je bilo 12 godina. Bila je to kadetska reprezentacija 2001. godište. Starije djevojke su me lijepo primile, ali nisam mogla nastupiti jer nisam imala dovoljno godina, što me strašno naljutilo. Sada igram za U – 15 i U – 17. U U – 15 sam kapetanica, a u U – 17 dokapetanica. Izbornik Ilija Lucić kod mene posebne cijeni predanost nogometu i obvezama koja nam zada, te disciplinu. Disciplina mu je čak najvažnija. U reprezentaciji sam redovito među strijelcima, nedavno sam na turniru Makedoniji i Crnoj Gori dala po dva gola, Slovačkoj u gostima jedan…“

– Planovi?

– Upisala sam prvi razred elektrotehničke škole u Čapljini, a sportska želja mi je igrati u što jačem klubu. Voljela bi igrati njemačku ligu, dosta je jaka, oprobati se među najjačima.

Na upit kako se snalazi za svlačionicu, Maja kaže da je tu „situacija grozna“, nema dobrih uvjeta ni za dječake, a kamo li za jednu djevojčicu. Već je sigurna da će i iduće sezone igrati za Čapljinu i to kao jedini stariji igrač – igračica, u tom uzrastu, što propisi dozvoljavaju.

Gledatelju su kaže posebna priča kad je vide s repom zgledaju se u čudu, ali kad pređe nekog igrača, proturi loptu kroz noge ili postigne pogodak, svi za nju navijaju. Valja reći da su svi koji je poznaju mislili da će se vremenom „ohladiti“ od nogometa, međutim kako stvari stoje, Maja je sve zagriženija.

caportal.net