Kako je otet nogomet iz ruka navijača?

Nije teško shvatiti da živimo u doba kapitalizma te da se to odražava na sve sfere života. Sport nije iznimka, a u svemu prednjači najvažnija sporedna stvar na svijetu, nogomet. Danas možemo primijetiti da oni najbolji, najbogatiji, najelitniji klubovi pune tribine svojih stadiona.

No, zapitamo li se ikad čine li publiku oni najzagriženiji, ili pak oni najbogatiji? Kao primjer možemo uzeti famozni "El Clasico" tj. utakmicu između madridskog Reala i Barcelone. Postignut je pogodak, a umjesto slavlja na tribini, u prvim redovima vidimo "navijače" koji pokušavaju opaliti pokoji selfie sa strijelcem. Njima je svejedno. Nakon jednog dana ili čak dva..Zaboraviti će na poraz od najljućeg protivnika! Napisati će i koji ljuti komentar na Facebooku s uvredljivim 'hashtagom', a možda poduzmu i drastične mjere objavljivanja slika na Instagramu uz opis koji će u tom trenutku pogoditi svakog "navijača" tog kluba. 

Zapitamo li se ikad što u tom trenutku radi dijete tog grada? Gdje ono gleda utakmicu i gleda li ju uopće? Je li običnom navijaču, običnom čovjeku zgađen nogomet tj. ono što je on danas postao? 

Ponovno za primjer uzmimo španjolskog giganta, Barcelonu. Pred Barcelonom je utakmica 28. kola La Lige u kojem će ugostiti Valenciu. Najniža cijena ulaznice iznosi vrtoglavih 120 eura! Nogometni romantičari davno su otišli u mirovinu, a sve što danas imamo su preplaćene zvijezde čiji glavni atribut jest dobar marketing.

Tužna je činjenica da se danas nogomet igra samo zbog onih koji su na vrhu, dok se navijače ništa ne pita, posebice imamo li u vidu činjenicu da su uprave većine današnjih top klubova zabranile navijačkim skupinama organizirana navijanja na stadionima, a gdje zabrane ne postoje imamo uveden videonadzor navijača. Prije smo mogli slušati hvalospjeve o bakljama na tribinama dok je danas to čin na koji se većina ljudi zgraža. Ipak, navijačke skupine su danas širem svijeta trn u oku vladajućima. Ukloniti bilo kakav mogući otpor je veoma bitno, a u ovom se slučaju nažalost za ostvarenje cilja ne biraju sredstva. 

Završimo izjavom pokojnog Josipa Kuže:"Jesam li veći kockar ja, koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali svetinju, osmijeh djece i radost navijača?". 

HERCEGOVINA.info