FOTO  Kako je lijepo biti Hrvat u Parku prinčeva!

...koja se nakon pobjede nad Nizozemskom već davne 1998. na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskom pretvorila u brončanu medalju za mladu obnovljenu državu Hrvatsku pod vodstvom velikog maga Ćire Blaževića i pod predsjednikovanjem HNS-om Branka Mikše. Na istom igralištu, u ovo nedjeljno popodne 12. lipnja 2016. po ulasku u Europsko prvenstvo Hrvatska nogometna reprezentacija predvođena Darijom Srnom, Lukom Modrićem, Ivanom Rakitićem, Ivanom Perišićem... je zaista pokazala srčanost, snagu i duh ekipe koja je spremna nastaviti onu sjajnu avanturu koju su njihovi prethodnici Šuker, Štimac, Prosinečki, Bilić, Jarni, Ladić... stavili u orbitu svjetskog nogometnog entuzijazma.

Izuzetan pogodak Luke Modrića, sjajna kolektivna igra, borba i pokazana nogometna vještina je svojim stilom i načinom, označjima nogometne vještine, zaista stavio hrvatski tim u poziciju prognozerskog delirijada idu do kraja! Činjenica koja nas po više osnova ne može nego samo iskreno radovati. Hrvatski nogometaši su nadmašili Tursku ekipu u svim vidovima nogometne vještine, borili se do kraju za svaku loptu kada su one i izgledno već bile izgubljene, srčano ulazeći u zahtjevne duele, u ritmu koji se nije zaustavljao od gotovo samog početka do kraja.

Ako nastave istom srčanošću, entuzijazmom, poletom, ozbiljnosti poimanja protivnika, njihovim rijetkim induvidualnim vrijednostima, ova ekipa je pokazala da joj ne može biti kraja, da može osvojiti i sam vrh europskog nogometnog pijadestala! Doduše konkurencija nikada nije bila veća, ali treba usput i pripomeniti da nikada nije bila tako izjednačena u kvalitetama timova i što će upravo u srčanosti i branjenju nacionalnih boja do kraja biti kao najvjernije ogledalo stanja njihovog duha i vjere u nacionalnu ekipu, da takve rijetke induvidualne vrijednosti pretvore u jedan zajednički finalni uspjeh nacionalnog tima!

Sama utakmica je u francuskim medijima i službenim najavama označena s pridjevima utakmica «visokog rizika», jer su turski i hrvatski navijači proglašeni među najopasnijim na turniru, poslije nereda koji su se dogodili u Marseillesu gdje je sukob ruskih i engleskih navijača završio ozbiljnim uličnim neredima, rijetko viđenim nasiljem, brojno povrijeđenim u marseillskim bolnicama, 116 osoba od policije privedenih izgrednika i konačno prijetnje UEFA da može isključiti Englesku i Rusku nogometnu ekipu iz daljnjeg natjecanja ako se slična manifestacija nasilja ponovi.

Na divno čudo i hrvatski navijači koji su nazočili s preko deset tisuća gledaoca i tursk sa preko dvadeset tisuća u Parku Prinčeva su pokazali jednu vrlo respektabilnu građansku dimenziju, osim ponekog nepotrebnog zvižduka za vrijeme sviranja nacionalnih himni.Na gradskim ulicama i na samom stadionu na Porte Saint Cloudu nije bilo incidenata. Policijska nazočnost je bila opće prisutna što je i one najratobornije očito udaljavalo od bilo kojeg provociranja ili pak sukoba. Nadajmo se također da će i hrvatski navijači s primjernim bodrenjem naših Vatrenih, poput ovog u nedjelju u Parizu, kojim su se iskazali i na Parku Prinčeva nastaviti ovakav lijep primjer i na ponos svakog istinskog domoljuba i uljuđene Hrvatske!

Luka Modrić će to držanje naših navijača potvrditi i izjavama za madridsku Marca, uglednom španjolskom sportskom listu »Naši navijači su bili fenomenalni... U najtežim trenutcima oni su nas tjerali naprijed. I ja želim ukazati na to jer su oni istinski podupirali Hrvatsku».

Hrvatski tim je od samih početaka pokazao da u svom timu ima zaista prave velemajstore nogometne vještine, ali istovremeno i da nacionalna vrsta pokazaje stil koji je imao sve karekteristike nogometnog moderniteta. Sjajnu kontrolu lopte, izvrsnu cirkulacija u malim prostorima, brzo prenošenje, potom produljenim dugim loptama, izvanrednu požrtvovanost i konačno često upotrebljene dijagonale, kojim se stvarao pakleni ritam, kojem Turska ekipa jednostavno nije mogla parirati.

Prilike za pogotke nisu također neodstajele, a pogotovo su vidljive u činjenici da su tri lopte hrvatskih napadača pogodile stative turskog golmana. Hrvatski tim je pokazao da ima također i fizičku spremu, izvrsnu kondiciju, jer su zaista svi bez izuzetka pokazali da im ne nedostaje snage i na samom kraju utakmice. Vedran Ćorluka čak i potpuno zakrvljavljene glave i s « turbanom » zavoja na glavi i krvi koja se u nekoliko navrata ponavljala na njegovom licu, pa je morao i napuštati igru da mu se rane previju, nije napuštao svoj prijatelje, suigrače, do samog kraja.On je tako natapao i travnjak Parka Prinčeva i svojom krvlju za ovu prvu hrvatsku pobjedu nad Turskom na prevenstvu i zaista zaslužuje da ga se nazove pravim hrvatskim vitezom!

Nedostajao je možda jedino nešto raspoloženiji Marijo Madžukić koji bi mogao donijeti ono što je hrvatska ekipa trebala odraziti s obzirom na kvalitetu igre i nadmoćnost u igri, a to su i pogotci nakon takve sjajne igre. Međutim i to navodno «neifikasno » Madžukićevo golgoterstvo je prividno. Jer je Mario Madžukić doduše bio i pod specijalnom smotrom turskih igrača, pa je u toliko dao maha da drugi budu nešto slobodniji, istureniji u konačnim ocjenama.

U ovom pregledu dakako bila je i frapantna sigurnost, hrabrost i intelegencija braniča Domagoja Vide, pa je utoliko sigurnost lijeve strane i hrvatske obrane bila zaista na zavidnoj razini, a on je bio izvrsno uritmljen sa srednim i napadačkim redom do te mjere da je sav entuzijazam turskog napada brzo "hladio". Ulazio je u dvoboje s takvom odlučnošću svaki puta što je poslije očito turske igrače prisiljavalo da se orijentiraju prema suprotnoj strani, jer uz Vidu nije bilo prolaza.

Ivan Rakitić je zbilja bio posvuda, organizirao i sam izletima ulazio u brojnije okršaje s turskom obranom navukavši na sebe inteligento po nekoliko turskih igrača, da bi ostavio i dodao loptu slobodnim suigračima da lakše mogu ići prema naprijed, gdje je konce vukao neumorni Ivan Perišić, koji je bio nezaustavljiv, dominirajući hrvatskim napadom. Dakako, šef orkestra je neupitni Luka Modrić ; čudno je bilo vidjeti to sitnu krhu naizgled, fizičku konstrukciju, koja je s toliko žara i energije bila nazočna na svim dijelovima terena.

Virtouznim i efektnim driblinzima, preciznim pasevima i dijagonalama zaista je oduševio publiku na Parku Prinčevai nogometnih sladokusaca dijelom Europe. Luka Modrić je bio po svuda i nije nikakvo pretjerivanje da je on bio zaista s Ivanom Rakitićem i Ivanom Perišićem duša ritma naše nacionalne vrste. Već neposredno poslije utakmice Modriću i svjetski mediji daju sve moguće superlative i ocjene poput « genijalni inspirator Modrić» do « autora luminoznog voleja», »Modrićev kikiriki » (Beln sport).

Popularni pariški dnevnik Le Parisienće reći će da su turski nogometaši imali najveće poteškoće zaustaviti napade tehnički dotjeranih Hrvata, koji su zaista razvili jedan zaista vrlo lijep i dopadljiv nogomet...to je bila jedna izvanredna Hrvatska koja se ovom igrom pokazuje kao vrlo ozbiljni autsajder ». Konzervativni pariški Le Figaro naslovljuje svoj tekst s « Velemajstorsko djelo Modrića, koji je oslobodio Hrvatsku » napominjući da je »autor jednog gola kojeg karekterizira sva ljepota nasuprot Turske, hrvatske veznjak na terenu je još jednom doveo u centar razgovora njegov talent. Ovog puta još jednom više»! Čak i ozbiljni Le Monde naslovljuje svoj tekst o susretu« Euro 2016: Hrvatska Luke Modrića tuširala entuzijazam Turaka».Ovaj dnevnik će istaći « da su se Turci pokazali nemoćnim da ugroze Subašića jer su uputili samo jedan udarac, koji je bio kadriran od strane Caner Erkina. Dok su Hrvati mogli pasti u zagrljaj Modrića na kraju zadnjeg zvižduka suca, jer je mali Princ Parka (Prinčeva),u najmanju ruku za ovo nedjeljnje popodnevlje,osigurao svojima idealan početak u grupi D».

Sa 54% vremena u posjedu lopte ,18 udaraca nagol, 3 stative i 7 kadriranih udaraca, hrvatska vrsta je pokazala ne samo po kvaliteti igre već i statističkim odrednicama da je pobijedila u svim vidovima športskog natjecanja nogometnu vrstu Turske.

Lijepo je bilo vidjeti i napočetku susreta u zagrijavanju na terenu Parku Prinčeva i još jednu veliku hrvatsku domoljubnu legendu Josipa Šimunića, donedavnog suigrača ove vrste, koji je svoj sportski talent, svoje domoljublje stavio također u službu nacionalne ekipe kao pomoćnik Ante Čačića. Utoliko nas je nepravda i sve sudske odluke, kojima je bio izložen još i tjesnije povezala s tim jedinstvenim domoljubom.

Ovaj dvojac izbornika na klupi hrvatskog tima se već u nekoliko nogometnih nastupa hrvatske nogometne reprezentacije potvđuje kao dobar izbor Davora Šukera. Poslije ovog vrlo psihološki zahtjevnog nastupa na početku Eura, mora se priznati da je dvojac Čačić-Šimunić sjajno i taktički i psihički pripremio susret, što će nadajmo se u sljedećim susretima biti još vidljivije i nespornije, gdje će i uigranost nacionalne vrste biti optimalnija za razrješavanje češke i španjolske enigme na putanji Hrvatske prema vrhovima europske nogometne elite.

Na kraju, bilo je lijepo čuti u Parku Prinčeva i navijačku himnu »Lijepa li si» hrvatske pjevačke legende Marka Perkovića Thompsona, koju su vrlo precizne i odnarođene snage iz Domovine pokušali opanjkavanjima dezavuirati pred europskim sportskim i kulturnim sredinama, dati joj negativno označje i prizvučje. Utoliko je i rezolutan i hrabari jedino moguć odgovor predsjednika HNS Davora Šukera, bio neupitan, zaustavljajući svaku drugu inicijativu,jer ona nema u ni jednoj formi i izričaju ništa drugo do sjajnu domoljubnu patriotsku, poetsku i estetsku vrlinu.

Nadajmo se daće upravo pod inspirativnom snagom upravo ove pjesme»Lijepa li si» i ogromnim talentom hrvatskih sportskih vitezova, hrvatska nogometna reprezentacija biti u prilikama pretakati taj nacionalni ponos na stijeg, takt i stih u identitet novih svekolikih hrvatskih sportskih i domoljubnih pobjeda.

Ante Glibota