Kako je Bartol podigao Cibaliju

...posterima iz magazina Tempo i Koš, a na ondašnjim je televizijskim programima obožavao gledati omiljene mu Lakerse i najomiljenijeg među košarkaškim ljubimcima - Magica Johnsona.

"Bio sam tada, početkom 1990-ih, potpuno ufuran u košarku", ispričao je u davnom intervjuu mjesečniku Nogomet.

Bježeći od rata, Bartolović je stjecajem okolnosti pobjegao i od košarke, jer je u Čapljini i Ljubuškome u ono vrijeme mogao nastaviti samo s nogometom, koji je također igrao i u matičnoj NK Krivaji. Razumno je pretpostaviti da je svoje sportske perspektive lakše mogao procijeniti među Hercegovcima iz kraja koji, kako je pokazalo nedavno istraživanje znanstvenog tima iz Češke, daje prosječno najviše ljude na planetu. S njegovih metar i 69, na koliko se zaustavio, odluka u konačnici i nije bila tako teška.

Kao igrač Bartol je u hrvatskom nogometu ostavio dubok trag, posebice u Cibaliji, klubu u kojem je skupio devet sezona radnog staža i koji s pravom može nazivati svojim. Među mlađom vinkovačkom publikom, koja pamti samo HNL, Bartolović kotira kao kultni nogometaš, igrač nad igračima. Oni stariji svrstavaju ga u prvi idući krug nakon nedodirljivog Sulejmana Halilovića. Iako nikad nije bio rođeni strijelac, u nešto više od 250 nastupa za vinkovački klub zabio je respektabilna 62 gola. Sasvim dovoljno za status obožavanog junaka.

U nedjelju su navijači, srca zagrijanih pobjedom u slavonskom derbiju, skandirali njegovo ime kao za igračkih dana

Zabijao je Bartolović golove također za NK Zagreb, Hajduk i Dinamo, s kojim je osvojio svoj jedini trofej, Hrvatski nogometni kup 2004., i u kojem se drugi put u karijeri spojio s Ivanom Bošnjakom - uz Eduarda da Silvu, reći će Bartol sam, najboljim napadačem s kojim je jurišao na suparničke obrane.

Od svega što je pokazao na travnjacima HNL-a Bartolovića je ipak najviše obilježio jedan promašaj. Znalo se to događati u karijerama nogometaša, pa čak i onih boljih od Bartolovića, ili onih koji su zabijali više i češće. Pogotovo ukoliko bi taj promašaj bio plod efektnoga i zamalo nepreciznog udarca, i ukoliko bi mu prethodio potez izuzetne tehničke vještine, kao što je bio ovaj, odigran prilikom pretposljednje Hajdukove pobjede nad Dinamom u Maksimiru, kad je Mihael Mikić ‘uhvatio zeca' u pokušaju da uhvati njegov lažnjak.

Cibalia zna i može trčati

Osim za broj ili dva prevelikog dresa, u kakvima ga oduvijek pamtim s domaćih travnjaka, još je jedan element iz ovoga kratkog video-isječka moguće prisličiti Bartolovoj prvoj strasti, košarci. Uz Magica Johnsona, očito je često gledao i Hakeema Olajuwona, jer njegovo ‘školovanje' Mikića neodoljivo podsjeća na Nigerijčev slavni ‘Dream Shake‘. Godinama će još ostati zapamćeno da je te rujanske večeri 2008. na maksimirskom travnjaku Bartol progovorio jezikom vrhunske košarke.

Kao trener, Mladen Bartolović je danas u Vinkovcima podjednako obljubljen. U nedjelju su navijači, srca zagrijanih pobjedom u slavonskom derbiju, skandirali njegovo ime kao za igračkih dana. Što je još važnije, čini se da u svome drugome nogometnom životu Bartolović radi jako dobar posao. Ne čini pritom, barem zasad, ništa posebno, a kamoli revolucionarno, držeći se one poznate maksime Alexa Fergusona, da je nogomet jednostavna igra (odnosno, jednostavan posao) sastavljena od mnogobrojnih detalja koje neki obavljaju bolje, a neki lošije.

Igra njegove momčadi, međutim, daje naznake glave i repa. Njegovi stoperi uspijevaju ponekad odigrati i brzu okomitu loptu kroz sredinu na iduću liniju dodavanja, odakle je veznjaci, također ponekad, uspijevaju distribuirati do suigrača u prednjoj liniji. Konture drilova s treninga vidljive su sad već pomalo i kod prekida, a razvojna progresija koju pokazuje iz Osijeka posuđeni napadač Tomislav Štrkalj, njegova uloga i značaj za igru momčadi, djeluju uistinu šokantno nakon onoga što je 21-godišnjak pokazivao tijekom igranja u Osijeku, ili na posudbama u Metalcu i Sesvetama, iako se oduvijek primjećivalo da određeni napadački potencijal posjeduje.

Cibalia na svojim bokovima ima relativno brze i hitre igrače. Nije zasad jasno tko ih je tijekom ljeta doveo i je li to uopće činio planski, ali je činjenica da ih je Bartolović selekcionirao i dao im funkciju unutar plana igre, pa tako Cibalia, za razliku od svih drugih klubova izuzev vodeće četvorke, izgleda kao momčad koja zna i može trčati.

Bojkot priprema, ne i treninga

Uspješan aktualni niz, u kojem su Vinkovčani vezali tri pobjede, nije jedini trenerski blic-uspjeh u Bartolovićevoj kratkoj karijeri. Otkako se igrački umirovio u proljeće 2015., sposobnost brze prilagodbe i instantnog postizanja rezultata demonstrirao je vodeći Cibalijine juniore ujesen iste godine, osvojivši s njima titulu jesenskog prvaka, bodovno poravnat s Dinamom. Prethodno je, uoči početka iste sezone, nakratko uspješno surađivao s Damirom Milinovićem na mjestu asistenta prve momčadi u 2. HNL, da bi sezonu potom, vodeći NK Bedem iz Ivankova, dospio do trećeg mjesta u istočnoj skupini 3. Hrvatske nogometne lige.

Da bi trenerski potencijal koji očito posjeduje mogao do kraja realizirati, Bartoloviću će, osim profesionalne licence za koju tek treba upisati tečaj na trenerskoj akademiji, trebati kontinuitet rada.

Informacije koja dolaze iz Vinkovaca sugeriraju da bi se, protivno očekivanjima, isti mogao dogoditi upravo za kormilom Cibalije. Klupske su financije, naime, u novije vrijeme donekle konsolidirane, obveze iz stečajne nagodbe velikom većinom podmirene, pa čak i prema samom Bartoloviću kao vjerovniku još iz igračkih dana. Isplaćena je treneru čak i premija za izboreni ostanak u ligi prošle sezone. Sve u svemu, Bartolović bi se konačno u miru mogao posvetiti dugoročnom planiranju treninga koje također, barem prema riječima rijetkih očevidaca koji im manje-više redovito prisustvuju, vodi izvrsno.

Oni koji ga poznaju, govore o nekadašnjem BiH-reprezentativcu kao o izuzetno skromnoj i smirenoj osobi. Jako puno skromnosti, smirenosti i strpljenja trebalo mu je ovog ljeta, kad je tijekom priprema gubio igrača za igračem, suočen čak i s bojkotom odlaska na pripreme. Bojkota treninga, očito prvenstveno Bartolovom zaslugom, nije bilo, tako da momčad, barem se trenutačno tako čini, gubitkom visinskih treninga i pripremnih utakmica na planu uspješnosti samih priprema nije izgubila ništa.

Cibalia je nanizala tri pobjede zaredom i pobjegla s dna ljestvice, koje su joj više-manje svi predviđali. Prema InStatu, njen momčadski Indeks je u uzlaznoj putanji, a u zadnjoj utakmici, slavonskom derbiju s Osijekom, dosegao je respektabilnih 246 - znatno više od dosadašnjeg prosjeka, 217. Na pitanje iz naslova još nemamo smisleniji odgovor, ali tko zna - možda se Mladen Bartolović, nesuđeni košarkaš kratkih nogu, ponovno uspije izboriti za kultni status. I ne samo u Vinkovcima.

telesport.telegram.hr