Ivan Prskalo: U Dinamovu dresu bio sam kao janje u vučjoj koži
Hajdukova svakodnevica je nažalost takva da mu Dinamo uzima igrače: Počelo je sa Gocom Sedloskim, Marijom Novakovićem, Joškom Jeličićem, a završilo s Frankom Andrijaševićem, ali je Prskalo jedana od rijetkih Hajdukovih priča koja se odvijala u obrnutom smjeru.
- U četrnaestoj godini su me doveli u Dinamo iz mog Čitluka i za to je bio najzaslužniji moj tadašnji trener Vlado Kasalo. Njegov odnos prema meni je bio vrhunski, jako me je cijenio i volio i od 14. do 16. godine sam jednostavno briljirao u Dinamovu dresu kroz mlađe kadete i starije pionire i bio sam najbolji strijelac u ligama za te uzraste. Sve je bilo savršeno dok Kasalo nije otišao iz Dinama.
A onda je na njegovo mjesto došao Krešimir Gojun, čovjek vrlo blizak Romeu Jozaku, koji je opet vrlo blizak Zdravku Mamiću i ja sam jednostavno bio prekrižen, počinje nam svoju priču Prskalo, ističući da razlog njegova stagniranja u Dinamu nije bio nogometni.
- Dinamo je s mojih 15 i pol godina tražio da potpišem s njima stipendijski ugovor, ja to nisam htio i dogodilo se to što se dogodilo. Da sam potpisao, posudili bi me u Lokomotivu i ja ne bih završio na Poljudu.
Sad sam među svojima
Ako ćemo iskreno, mene je radovao takav scenarij jer sam kao i sva moja obitelj rođeni navijač Hajduka. I noseći Dinamovu majicu ja sam se osjećao kao janje u vučoj koži.
Znali su to moji suigrači iz Dinama Tin Jedvaj koji je sada u Bayeru iz Leverkusena, i Marko Kolar i Jakov Bilan koji su sada u Lokomotivi.
Često su me zadirkivali zbog mog navijanja za Hajduk. Sad sam tu među svojima na Poljudu i konačno sam sretan, dječački iskreno nam se ispovijeda Prskalo.
Došao je prije dvije i pol godine u Hajduk, a za njegov dolazak je najzaslužniji današnji pomoćni trener Hajduka Hari Vukas.
- Je, Vukasova uloga je tu nemjerljiva, on me prepoznao. Ali problem je bio s papirima i nakon desetak dana natezanja sam dobio papire i potpisao za "bijele" stipendijski ugovor, dakle ono što nisam htio s Dinamom, govori Prskalo kojega u lipnju iduće godine očekuje i potpis profesionalnog ugovora s "bijelima". Hajduk mu osim stipendijskog ugovora plaća smještaj i hranu. Ne traži kruha pored pogače.
- Ja i moj cimer Luka Lučić živimo u stanu koji Hajduk plaća u ulici Antofagaste na Turskoj kuli pa me prijatelji zezaju da mi je potrebno pet minuta da dođem ako me Tudor pozove u prvu ekipu. Ja bih volio da se to što prije dogodi, ali znam da je dosta toga i na meni. Pritiska nikakvoga nema, ali ja znam svoje ciljeve, zrelo govori ovaj poletarac koji dolazi iz nogometne obitelji.
Tata me i ne gleda
- Moj otac Marijo Prskalo je kažu svi, bio veliki znalac, igrao je desnog polušpica i u prvoj hrvatskoj ligi dok je nosio dres dubrovačkog GOŠK-a, igrao je i za Zadar, te BiH- ligaše Zrinski i Široki Brijeg.
Danas je trener u Međugorju i prvi je trener malonogometnog prvoligaša Brotnja. Da vam pravo kažem nikada ga nisam gledao, a da budem još iskreniji - nije gledao ni on mene.
Je, mislim da je pogledao jednu moju utakmicu do sada. Sretna smo obitelj, majka Maurina brine o svima nama, a imam još 10-godišnjeg brata Antonija i 18-godišnju sestru Ivanu koja studira računarstvo na prvoj godini u Mostaru. Iskreno, volio bih da im mogu više pomoći, ali ako Bog da, doći će vrijeme i za to, uzda se u pozitivni ishod svoje nogometne priče ovaj mladić.
Ronaldo je zakon
Iz njegova rodnog Čitluka su u svijet otišli mnogi poznati nogometaši.
- Najpoznaitji je čuveni centarfor Veleža Predrag Jurić, stroj za golove u bivšoj Jugoslaviji. Ne treba zaboraviti ni Damira Juričića Šojku koji je uspješno igrao u mnogim grčkim klubovima, a od aktualnih smo ostali ja i Mateo Sušić koji igra za rumunjski prvoligaš Cluj, nabraja Ivan svoje mještane koji su uspjeli u nogometu.
Prskalo ne igra za reprezentaciju Hrvatske u svojim uzrastima. Izbornik U-21 Nenad Gračan ga za sada nema u fokusu.
- Bio sam do sada na tri okupljanja mlađih uzrasta reprezentacije Hrvatske, odigrao sam i dvije utakmice za reprezentaciju BiH u uzrastu U-21. Igrač kao što znate može uvijek donijeti odluku za koga će igrati sve dok ne odigra prvu svoju utakmicu za A reprezentaciju neke zemlje. A ja se toplo nadam da ću ja igrati za Hrvatsku, priča nam Ivan.
Visok je 184 cm, težak 75 kilograma, uzor mu je Ronaldo iz Reala.
- Malo sam u svom nogometnom razvoju zanemarivao rad u teretani. Ronaldo mi je najbolji primjer koliko je i taj segment bitan u nogometnom razvoju. Pa pogledajte ga kako je izgledao na početku svoje karijere i kako moćno izgleda sada, sve mišić na mišiću. Učim ja i od drugih, ali učim i od svojih trenera.
Moj trener u B momčadi Hajduka Mario Osibov je ljudina i super je trener. Ma zapravo svi treneri su me od moje sedamaneste godine od kada sam "bijeli" jako cijenili i voljeli. Puno sam naučio od Vukasa i Jurice Vučka, Robert Jarni me je također cijenio pa Stipe Balajić također, pa sada Osibov. Neka me toliko bude kao nogometaša cijenila Toricida kao što me cijene treneri i bit ću presretan, završava svoju prvu veliku životnu priču ovaj mladić.
Priča o broju 21
Prskalo je u Hajduku dobio dres s brojem 21 pod kojim je prijavljen u HNL-u.
- Svi kažu da je taj broj atraktivan, a ja se iskreno nisam trsio da ga dobijem. Tako je ispalo, bio je slobodan, ljudi iz kluba mi ponudili, a ja ga uzeo. Nije bilo nekog biranja.
Milevski je strašan
Igrajući u Hajduku B Prskalo se jako sprijateljio s Bjelorusom Aretmom Milevskim.
- Strašan igrač i veliki pozitivac. Prema meni se ponašao kao stariji brat i jako sam mu zahvalan. Odličan sam i s Lukom Lučićem, mojim susjedom iz Posušja i cimerom koji igra lijevog beka, a veliki mi je prijatelj i stoper Zvone Milić, te nezaobilazni i nezaboravni Krešo Ljubičić. Ma dobar sam ja i s Maglicom, Kouassijem, ma sa svima. Ali s ovima se baš družim.