Ili imaš dušu il si nula od čovika

Rane devedesete. Rat bjesni. Hrvatski grb, krunica i naši sportaši bili su jedno rijetko svijetlo u tako pomračenom vremenu. Prva službena utakmice i majstorska dva gola 1994. u Estoniji bit će zauvijek zapisani zlatnim slovima.
Toliko sam volio tog igrača. Takva lakoća postizanja golova bila je nestvarna. Ljevica koja nas je dovela tako visoko zabijala je uvijek kada je to bilo potrebno.

Mlađe generacije teško mogu razumjeti što je predstavljala naša nogometna reprezentacija. Vrijeme uzbuna, skloništa, zamračenja i praćenje utakmica HNL-a na radiju. Reprezentacija je bila neki paralelni svijet i bijeg u bolje sutra.

Tvoj dres je bio svetinja i poveznica s mnogim očevima koji su otišli koji kilometar dalje i nisu se više vratili. Kad si bio na terenu vojska navijača je bila na tribinama i uvijek ti davala vjetar u leđa. Čak i kad si nezainteresirano šetao terenom čekali smo trenutak tvoje nogometne genijalnosti i nikada nas nisi iznevjerio.

Mnogi se nisu snašli u novim ulogama. Kopačke nije lako zamijeniti poslovnim cipelama. Nitko to i nije tražio od tebe. Vrlo dobro si znao s kim ćeš imati posla i svjesno si ušao u paklenu ložu.

Nisam očekivao nikakve promjene. Toliko je to sve umreženo i isprepleteno osobnim interesima koji tjeraju moju generaciju van Lijepe naše. Sustav je jednostavno takav da ili plešeš po njihovim taktovima ili si već u Dublinu.

Dok se ne pojavi "Šuker" koji će parati HNS-ovu obranu nema sreće za naš nogomet. Zadovoljavat ćemo se odlascima na velike turnire, puniti džepove onima koje je zaraženi sustav doveo do rukovodećih pozicija i omogućio da se smiju u lice neistomišljenicima.

Ti, Davore Šukeru, bahato i prepotentno ne znaš kako se zove mladi hrvatski reprezentativac koji je poginuo na našim terenima. Savez kome si ti na čelu ne želi isplatiti novac obitelji preminulog, već se uporno žali na sudsku presudu. HRVOJE ĆUSTIĆ, Davore, bio je mladi reprezentativac Hrvatske. Svoje zadnje korake pretrčao je na terenu koji je dobio uporabnu dozvolu od Saveza kojem si ti na čelu. Kako ti nije neugodno i je li te barem malo sram ne znati ni kao se on zove?

Malo tko mi je donosio sportske sreće i zadovoljstva kao tvoji golovi, Davore. Lob Schmeichelu sam sanjao godinama i predivan je trenutak samo se prisjetiti tvog majstorstva.

Sad si nas doveo do toga da više tvojih dresova ima po smetlištima nego po ormarima. Svakome po zaslugama, Davore. Ja tvoj dres još uvijek čuvam i nepopravljivo se nadam da svatko zaslužuje drugu ili dvadeset i šestu šansu.

Ovo nije tvoj šesnaesterac. Pucaš na krivi gol. Iskoristi pravo zadnje promjene i odi na zasluženi odmor. Gubimo utakmicu, a ti više nisi u stanju ni potrčati. Ova utakmica nema sudačku nadoknadu. Gotova je, Davore. Odstupi i obraduj nogometni puk Lijepe naše. Ako još povedeš sa sobom i svoje kompanjone možda te mladi zapamte kao heroja, kao što ja pamtim tvoje rolanje i gol Kopkeu u Engleskoj. Davore, sam si presudi.

Ivanov sportski pogled