HŠK Zrinjski: Prihodi od prodaje igrača ravni nuli

Jasno, Vidačkove riječi su malo koga iznenadile, jer bi zapravo bilo veliko iznenađenje da su Pod Bijelim brijegom govorili suprotno, kako zbog objektivnih, tako i zbog subjektivnih okolnosti. Naime, toliko spominjana financijska kriza jako se odrazila i na funkcioniranje sportskih klubova pa je pad prihoda od sponzora bio logičan, no razlozi velike proračunske rupe nisu samo objektivni, nego i subjektivni, jer "financijska kriza" definitivno nije razlog zbog kojeg je Zrinjski prošle sezone ostao bez plasmana u Europu, a još manje je razlog što mostarski klub iz godine u godinu ne uspijeva prodati nijednog igrača. O prošloj sezoni i razlozima zbog kojih je umjesto borbe za Europu realnost Zrinjskog postala borba za ostanak je potrošeno već puno tinte, tako da ćemo na ovim stupcima više o ovom drugom, odnosno o činjenici da su u 2011. prihodi Zrinjskog od prodaje igrača bili praktički ekvivalentni prihodima od prodaje dresova, a to znači - nikakvi! Trebalo bi nam puno prostora kada bi se u analizi odlučili vratiti previše unatrag, tako da ćemo se dotaknuti samo tri posljednja ljetna prijelazna roka.

Nakon osvajanja druge titule 2009. Zrinjski je ostao bez tri vrlo važna igrača - Staniše Nikolića, Ante Serdarušića i Velibora Đurića, a osim što su sva trojica karijeru nastavila u inozemstvu - Nikolić i slovačkom DAC-u, Serdarušić u njemačkom Greuther Fürthu, a Đurić u poljskom Widzewu, zajedničko im je i da su Zrinjski napustili kao slobodni igrači.
Godinu dana kasnije Zrinjski je ponovno izborio Europu, a ljetni prijelazni rok donio je novi egzodus, odnosno odlazak čak desetorice igrača - Igora Muse, Krešimira Kordića, Danijela Stojanovića, Gorana Markovića, Igora Žuržinova, Stanleyja Afedzieja, Princea Bobbyja, Matea Sušića, Mladena Žižovića i Tonija Šunjića. Na kome je Zrinjski zaradio? Ako izuzmemo "zaradu" na igračima koji su pristali na sporazumni raskid ugovora opraštanjem potraživanja, ispada je da nešto zarađeno samo na Šunjiću, jer je Kortrijk za posudbu ovog igrača platio 87.500 eura, dok su ostali opet otišli bez odštete - Kordić u slovački Slovan, Stojanović u portugalski Nacional, Žižović u albansku Tiranu, Sušić u Istru...
Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer su neki opet otišli kao slobodni igrači (Vernes Selimović), neki su završili karijeru (Mario Ivanković), dok je Vlado Zadro samo još jedan igrač u nizu, nakon Levana Kutalije i Nemanje Stjepanovića, s kojim je sporazumno raskinut ugovor.

Ostali prodaju!

Zašto Pod Bijelim brijegom iz godine u godinu ne uspijevaju napraviti nijedan transfer, odgovor prije svega moraju pronaći sami, jer primjeri drugih klubova potvrđuju da se može. Željezničar je osvajanje titule kapitalizirao transferom Samira Bekrića u korejski Incheon, dok su prošlosezonsko osvajanje Kupa kapitalizirali prodajom Ibrahima Šehića i Edina Višće u turske klubove Mersin i Istanbul BB. Široki Brijeg je ljetos prodao Dinamu Gorana Zakarića, dok je šest mjeseci ranije u Hajduk prešao Josip Barišić. Sjeća li se netko Dalibora Pandže za kojeg je Dinamo 2009. Sarajevu platio 300.000 eura, iznos koji je službeno potvrđen i na Koševu...
Prethodnih godina ti klubovi nisu imali bolje rezultate od Zrinjskog, ali svejedno su uspijevali zaraditi na transferima igrača.

dnevni list