Donko Buhač: Utakmica Zrinjski-Velež uvijek je privlačila veliku pozornost
Rijetki su živi svjedoci iz tog vremena, a jedan od njih je Donko Dona Buhač, čiji je otac Mirko bio centrafor Zrinjskog.
Iako je u vrijeme o kome pričamo Donko bio dječak, zapamtio je neke utakmice koje je tada igrao HŠK Zrinjski.
Da li je u ta vremena bio aktualan Gradski derbi, kao što je danas?
Da, igrao se Gradski derbi između HŠK Zrinjski i FK Velež koji je privlačio pozornost u gradu. Zrinjski je tada, kao i sada bio mnogo uspješniji što se znalo proslaviti nakon tih utakmica.
Da li je u bilo nekih nereda i netrepeljivosti na utakmicama gradskih rivala?
Ma kakvi. Zrinjski je bio klub sa hrvatskim predznakom, ali su za njega igrali i pripadnici drugih nacija. To tada nikome nije smetalo, a sada su druga vremena. Ipak mora se znati da je Zrinjski taj koji je ukinut i zabranjen, da mu je oduzeta imovina. O tome se šuti, ali ne vrijedi nam se vraćati u davna vremena, to je sada već povijest.
Zašto su tadašnje vlasti ukinule HŠK Zrinjski?
Nakon tog rata ostali klubovi su brže bolje promijenili grb i nastavili sa radom, a ljudi iz Zrinjskog to nisu htjeli ni po cijenu života. Zrinjski je zatran i ugašen, a igrači su stradali, bili proganjani ili su kao moj otac morali pobjeći u egzil. Nakon takozvanog oslobođenja ime Zrinjsog se nije smjelo ni izgovoriti naglas, jer bi to odmah povuklo sankcije tadašnjih vlasti i njihovih špijuna kojih je bilo na svakom koraku . Možete li samo zamisliti koliko se onda volio i što je bio Zrinjski Hrvatima Mostara i Hercegovine, kada ga ni po cijenu života nisu htjeli ostaviti i skinuti povijesni i sveti grb. Moj otac je zbog Zrinjskog morao napustiti domovinu i obitelj, i nikada nismo saznali što je bilo sa njim. Živio je za Zrinjski, kao što danas žive ovi mladi navijači.
Vratimo se sutrašnjoj utakmici, pratite li danas igre Zrinjskog?
Pratim koliko mi zdravlje dozvoli, gledam utakmice preko televizije i čitam izvješća na internetu. Zrinjski je bolji od Veleža i očekujem sutra pobjedu naših Plemića. Ja ću biti uz njih uz mali ekran.
Evo što bi rekli za kraj?
Želim sreću Plemićima u sutrašnjoj utakmici, a navijačima Zrinjskog poručujem da čuvaju svoju svetinju. Zrinjski je oduvijek bio naš ponos i dika, i živjet će u nama dok Neretva teče.
HERCEGOVINA.info