Damir Džidić: Kinesku epizodu ću ostaviti iza sebe

... Kinu, gdje je trebao potpisati za kineski Qingdao Jonoon, klub na čiju je klupu u siječnju ove godine sjeo Blaž Slišković, piše današnji Dnevni list.

No, kapetan Zrinjskog iz Kine se vratio puno ranije nego što je mislio, tako da od ponedjeljka opet trenira s mostarskim klubom. Za propali transfer ne želi nikoga optuživati, jer jedino što želi jest zaboraviti kinesku epizodu.

- Jasno da me sve ovo malo potrošilo, kako psihički, tako i fizički, ali ostavit ću ovo iza sebe i okrenuti se prema naprijed, govori Džidić.

Iako nije prvi igrač Zrinjskom kojem se dogodilo nešto slično, Džidićeva priča ipak je drukčija, jer je 25-godišnji Mostarac išao u Kinu na poziv Blaža Sliškovića, trenera s kojim je surađivao u Zrinjskom i koji je vrlo dobro znao kakav je Džidić igrač. Dakle, jasno je da Džidić u Kinu nije išao na probu.

- Moj stav kada su probe u pitanju je jasan, jer uvijek govorim da na probu nikad ne bih pristao otići, ne zato što o sebi imam previsoko mišljenje, nego iz razloga što iste smatram apsurdnim. Naime, iza mene je dovoljan broj utakmica iz kojih se bolje može vidjeti koliko vrijedim, nego što se to može vidjeti na jednoj ili dvije probne utakmice.

Također je apsurdno misliti da sam išao na probu u klub kojem na klupi sjedi trener koji me vrlo dobro poznaje, a još je apsurdnije misliti da bih pristao otići na probu čak u Kinu, govori Džidić i u nastavku ukratko objašnjava što se događalo na Dalekom istoku.

- Ukratko, kada sam odlazio, pripremio sam se kao da ću u Kini provesti najmanje sljedećih godinu dana, jer je u predugovoru koji sam dobio jasno pisalo kakvi me uvjeti čekaju po potpisu ugovora.

Nije to bio nikakav poseban ugovor, ali pristao sam otići, jer sam to vidio kao korak naprijed u karijeri. Ipak, tamo me dočekalo nešto sasvim drugo. Prema dogovoru, potpis sam trebao staviti odmah po dolasku u Kinu, ali prolazili su dani, a ja sam i dalje bio bez potpisanog ugovora.

Trener Slišković me uvjeravao da se ne brinem i da će sve biti u redu, ali nakon petog dana sam odlučio prestati trenirati dok se ne riješi moj status. Odugovlačenje se nastavilo i nakon toga, nakon čega mi je trener Slišković rekao da bih ipak trebao zaigrati u jednoj utakmici da me čelnici kluba pogledaju.

Prvotno nisam želio pristati na to, ali Slišković me ipak uvjerio da zaigram pola sata, jer mi je rekao da ću nakon toga sigurno potpisati ugovor. Pristao sam, ali se ništa nije mijenjalo ni nakon te utakmice, iako mi je odmah bilo čudno, jer na stadionu nije bilo čelnika kluba. Na kraju sam prelomio i rekao da do 18 sati želim znati svoj status ili se vraćam kući. Ugovor nisam dobio i odlučio sam se vratiti, kazao je Džidić.

- Ovo me sigurno neće pokolebati, jer kada se podvuče crta, ipak nisam ništa izgubio. Na startu prošle sezone vratio sam se nogometu nakon šesnaest mjeseci stanke i dvije operacije, tako da je ovo što mi se dogodilo u usporedbi s tim zaista zanemarivo, zaključio je Džidić.

Vidić, Smajić, Aničić...

Damir Džidić nije prvi igrač Zrinjskog kojem je propao "dogovoreni" inozemni angažman. Sjećamo se da je 2005. Ricardo Costa kompletne pripreme odradio s Hajdukom, ali se na kraju ipak vratio u Zrinjski i onda ipak iznenada otišao u Ukrajinu.

U zimskom prijelaznom roku 2006. Velimira Vidića smo već predstavili igračem ruske Krylije Sovetov, baš kao što smo Sulejmana Smajića u zimskom prijelaznom roku 2008. predstavljali novim igrače belgijskog Anderlechta.

Marin Aničić je 2010. čak i potpisao ugovor za ukrajinski Metalurg, ali se ipak vratio u Mostar, dok je prošlog ljeta Nemanja Stjepanović umjesto u Azerbajdžanu završio u Kozari.