DAMIR ČANADI 'Kevelj me otjerao iz Veleža, a Zvonić mi je doveo svog prijatelja'

Svakog gosta, tri dana dosta. Ili tri utakmice. Samo toliko je Damir Čanadi proveo na klupi Veleža, gdje je stigao krajem lipnja s velikim ambicijama, ali ekspresno ispadanje u Europi od 'liliputanaca' iz Andore (usput i sramotno) te ligaški poraz od Željezničara bili su dovoljni čelnicima mostarskog kluba da se raziđu s nekadašnjim strategom Nürnberga, Rapida, Altacha...

Od tada se Austrijanac hrvatskog podrijetla nije oglašavao, nije želio remetiti mir i uzburkati dodatno vodu u Mostaru, šutio je u najboljoj namjeri. Do sada.

Tko je 'prekrižio' Haskića, Pršeša i Suljića?

“Jesam li se odmorio? Nisam se imao od čega ni umoriti, prekratko sam bio u Mostaru, ispalo je tako. Iako sam imao velike ambicije kad sam došao”, kaže Čanadi odmah na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba.

“Svi znamo što je Velež, u takvom klubu nije jednostavno raditi, vidite i sami da je bilo turbulentno posljednjih dana... Mene je doveo Admir Rahimić s kojim sam imao dobar odnos, postojala je vizija pomoću koje sam želio dodatno razviti klub, cilj je bio da dovodimo mlade, talentirane, brze igrače, da stvaramo tim koji će biti na okupu po dvije-tri sezone i kasnije neke od njih prodamo. Ipak, na kraju se nije dalo. Došao sam u trenutku kada je klub napustilo osam nogometaša, a potom uslijedila je utakmica s klubom iz Andore i ispadanje koje je za sve bilo šokantno, međutim mnoge stvari nisu funkcionirale.”

Što konkretno nije funkcioniralo, pitamo ga. Nevoljko nastavlja...

“Vidite, tadašnji predsjednik Kevelj me pitao što mislim o trojici igrača – Haskiću, Pršešu i Suljiću. Pomislio sam, prekratko sam da bilo što mogu reći, ali bilo je evidentno da su to iskusniji momci koji su, da tako kažem, kontrolirali svlačionicu. Na kraju mi je rekao da su ih trebali maknuti još prije godinu dana, da su pogriješili što nisu i da je sada trenutak za to. Ok, rekao sam, duže ste tu, poznajete bolje situaciju... Ispostavilo se da sam te iste igrače 'prekrižio' ja, mnogi su mu u Mostaru to spočitavali, što i nije začuđujuće. Taj Haskić je pogotovo bio cijenjen. Na kraju je predsjednik njega postavio uz sportskog direktora, osjetio sam da u meni vidi krivca za to što je sklonjen, a ustvari iza toga je stajao isključivo Kevelj. Žao mi je što je sve ispalo tako, najprije zbog Rahimića s kojim sam, podsjećam, imao super odnos. Vidi se da taj čovjek ima viziju i da stvarno od Veleža želi napraviti mnogo.”

Želio Datkovića, dobio Mehremića

Neslaganja su bila evidentna i kada je na red došlo dovođenje nogometaša. Konkretno, Adija Mehremića za kojeg iskusni stručnjak nije bio zainteresiran.

“S čovjekom koji ne zna engleski, koji nema kontakte... teško je. Sportski direktor mi je, na primjer, doveo svog prijatelja Mehremića kojeg uopće nisam želio u svom timu i to sam otvoreno rekao – doveli ste mi ga bez pitanja. Ja sam uvijek želio da komunikacija s svima bude otvorena, ako nešto želim ja, da to žele i ostali. I obrnuto. Moramo se složiti da je to u interesu kluba. Umjesto Mehremića na toj poziciji sam više preferirao Datkovića za kojeg oni nisu bili.”

U takvom ambijentu bilo je jasno da suradnja neće još dugo trajati.

“Imam osjećaj da je upravo Kevelj najviše potencirao moj odlazak. Ako moraš već nakon prvog kola mijenjati trenera... Na kraju smo analizirali sve i složili se da je najbolje da svatko krene na svoju stranu, jednostavno to više nije bilo to, a zašto me nisu prihvatili – to morate pitati njih. Što sam ja mogao napraviti u pet-šest tjedana? Imali smo 12 novih igrača, neki od njih su došli nespremni... Valjda je trebalo proći nekoliko utakmica, pa da sudimo je li to to ili nije.”

Mrlja na vrijeme provedeno u Veležu, složit će se, bio je europski debakl protiv Inter Escaldesa iz Andore.

“Malo ljudi zna da smo ustvari putovali 18 sati, nakon svega toga dođemo tamo, a večere nema. Da, to je točno. Na sve to klub me je prije toga informirao da nas tamo čeka plastična trava, iznajmili smo teren u Sarajevu kako bismo se prilagodili što bolje tome, a onda u Andori potpuno drugačija slika. To je za mene bilo neprofesionalno. Da ne govorim da igrači uopće nisu imali adekvatne kopačke, doslovno su se klizali po terenu... Tko još putuje 18 sati. Ako je tako, onda treba dva dana prije krenuti, a ne da na kraju nemamo ni večeru. I ljudi previše podcjenjuju kada kažeš Andora. Vratite film, oni su 4:3 u Ateni igrali, što pokazuje da imaju određenu kvalitetu. Svi danas igraju nogomet,” dodaje.

Za novim angažmanom Čanadi ne žuri, iako već sada dobiva pozive. Posljednji je s Cipra.

“Nekih upita ima, vidjet ćemo, neću žuriti. Cilj mi je otići u sredinu s dobrom infrastrukturom kako bih imao sve uvjete za kvalitetan rad. Bit će nešto, ne sumnjam,” riječi su Čanadija na kraju razgovora za portal Reprezentacija.ba.