Četiri godine od odlaska legendarnog trenera Tomislava Ivića

Dovoljno je reći: najtrofejniji hrvatski trener, čovjek koji je u sportu sve osvojio. To je Tomislav Ivić, višegodišnji trener Hajduka, svojedobno član selektorske komisije reprezentacije Jugoslavije i izbornik hrvatske nogometne vrste.

Tomislav Ivić rođen je u Splitu 30. lipnja 1933. godine. Bio je Viši nogometni trener - instruktor i stalni stručni suradnik Hrvatskog nogometnog saveza. Sportom se počeo baviti 1950. godine kao nogometaš u omladinskoj školi RNK Split. Za Hajduk je odigrao 11 utakmica. Kao što je istaknuto u uvodu, najtrofejniji je hrvatski nogometni trener i ubraja se među dvadeset najtrofejnijih u svijetu. Za njega se može reći da je nogometni vizionar. Briljantni taktičar koji je svojim radom pridonio razvoju nogometne igre. Osvajao je prvenstva i kupove u čak pet država: u Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu i Španjolskoj.

Ivićeva trenerska karijera počinje jednogodišnjim razdobljem od 1967. do 1968. godine u RNK Split. Od 1968. do 1972. godine trener je u omladinskom pogonu Hajduka, a 1972. postaje trener seniorske momčadi. Krajem iste godine i dio 1973. proveo je na trenerskoj klupi drugoligaša Šibenika. Potom se vratio u Hajduk gdje je ostao do 1976. godine, osvojivši s bijelima dvije titule prvaka Jugoslavije u sezonama 1973./74. i 1974./75.

S Hajdukom je osvojio i četiri jugoslavenska kupa 1972., 1973. i 1974. godine, kao i u sezoni 1975./76. Od 1976. do 1978. godine vodio je Ajax iz Amsterdama s kojim osvaja jedno prvenstvo i kup. U Hajduk se vraća 1978. i osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1978./79. Naredne 1980. godine postao je trener belgijskog Anderlechta s kojim osvaja prvenstvo države i gdje ostaje do 1983. godine.

Potom odlazi u Tursku gdje od 1983. do 1984. trenira Galatasaraj. Od 1984. do 1985. godine trenira zagrebački Dinamo, a od 1985. do 1986. talijanski Avellino. Od 1986. do 1987. je u grčkom Panathinaikosu, nakon toga 1987. godine kratko u Hajduku, zatim je od 1987. do 1988. godine trener portugalskog Porta s kojim postaje prvak, osvajač kupa, pobjednik europskog Superkupa i pobjednik Interkontinentalnog kupa.

Trener francuskog Paris St.Germena postao je 1988. godine gdje ostaje do 1990. godine. Potom od 1990. do 1991. vodi madridski Atletico s kojim osvaja španjolski kup. Od 1991. do 1992. trener je francuskog Olimpiqea, a od 1992. do 1993. vodi portugalsku Benficu. Portugalski Porto ponovno trenira od 1993. do 1994. godine. Od 1994. do 1996. tehnički je direktor hrvatske nogometne reprezentacije, a 16. studenog 1994. godine Palermu, u kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo, u kojoj je Hrvatska pobijedila Italiju, sa 2:1, bio je izbornik.

Od 1996. do 1997. je izbornik reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nakratko se 1997. godine vraća u Hajduk gdje je potpredsjednik kluba zadužen za struku, a nekoliko kola obavlja posao trenera.

Tomislav Ivić, bio je član izborničke Komisije za izbor reprezentacije Jugoslavije, od 1973. do 1974. godine, zajedno sa Miljanom Miljanićem, Sulejmanom Rebcem, Milanom Ribarom i Milovanom Čirićem.

U 1998. godini postao je trener reprezentacije Irana, a od 1998. do 2001. godine je trener belgijskog Standarda. U francuski Olimpique vraća se 2001. godine i ostaje kao trener do 2002. godine. Od srpnja pa do kraja 2004. godine šef je stručnog stožera u klubu Al Ittihad iz Saudijske Arabije. Potom je od 2004. do 2006. godine savjetnik u Standardu iz Belgije.

Tomislav Ivić uvelike je unaprijedio rad s mlađim uzrastima i odgojio brojne vrhunske nogometaše hrvatskog i jugoslavenskog nogometa.

Kada se pogleda prethodna kronološka biografija Tomislava Ivića, svaki je komentar suvišan. Biografija sve govori.
Međutim, desetljećima se u Splitu postavlja pitanje nije li Hajduk sedamdesetih s Ivićem na čelu, mogao učiniti više, poglavito na međunarodnom planu. Evo što o toj, u Splitu vječno aktualnoj temi, kazao sam Ivić: "Kao i svaki klub, Hajduk je počivao na logistici, struci i igračima. U sve tri komponente Hajduk je u to vrijeme prerastao Jugoslaviju. E, ali ne i Europu. Za bit prvak Europe valja udovoljiti u sve tri. Nisam ni ja tada bio onaj najbolji, i ja sam rastao zajedno s momčadi. Da je taj klub ostao na okupu, sigurno bi bio prvak Europe i postao bi jednom stalnom vrijednošću. Čim je jedan od tri faktora napukao, Hajduk je počeo padati. Prvo sam otišao ja i bilo je odmah slabije, onda su otišli pojedini igrači, a najgore stanje zavladalo je kada je otišao Tito Kirigin. Bez njega Hajduk je ostao bez vizije" - govorio je Ivić.

Je li Hajduk predvođen Ivićem mogao više, ostavljamo sportskim kritičarima. Podaci, međutim, govore o Iviću kao najtrofejnijem Hajdukovu i hrvatskom treneru, o čovjeku koji se ubraja među dvadeset najtrofejnijih trenera u svijetu, koji je u svojoj karijeri osvojio četrnaest naslova prvaka i pobjednika kupa nacionalnih saveza. Osvojio je europski Superkup, kao i Interkontinentalni kup.

Dobitnik je brojnih sportskih priznanja od kojih izdvajamo: Zlatna značka i povelja Grada Pariza 1990. godine, Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora 2003. godine...Od 2009. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa.
Tomislav Ivić, preminuo je u Splitu, 24. lipnja 2011. godine i sahranjen je na groblju Lovrinac.

Izvor: hnkhajduk.hr